Piše: Muharem Bazdulj

Čuli ste već zasigurno za tu priču, ali ovdje ju je red ponoviti. Gordan Milinić, bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Rusiji, iznio je ovih dana ozbiljne optužbe na račun Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske. Jedna od njih u javnosti je ubjedljivo najjače odjeknula. Milinić se prisjetio kako je u vrijeme dok je Dodik bio premijer RS-a on navodno bio svjedok scene kad je u Moskvi jedan ruski biznismen uručio Dodiku “lijepo upakovan kilogram zlata”. Milinić je pomislio kako se radi o poklonu za Republiku Srpsku i da će ga Dodik pohraniti u republički trezor, međutim, Dodik se, po Milinićevim riječima, biznismenu lijepo zahvalio, a za zlato je rekao da će ga pokloniti svom unuku. Cijela priča je postala povod za novu razmjenu verbalne vatre između SNSD-a s jedne i SDS-a i ostalih stranaka koje su opozicija u Republici Srpskoj s druge strane. Dragan Mektić najavljuje da će Milinić dobiti status zaštićenog svjedoka, Željka Cvijanović pak najavljuje tužbu za klevetu, Dragan Čavić veli da bi Dodik trebalo da podnese ostavku i tako dalje.

Ne interesuje me ovdje pravni aspekt ove teme. To je posao za istražne organe. Ako se dokaže korupcija, Dodik bi morao da snosi posljedice, kao što bi i Milinić morao da snosi posljedice ako se dokaže da je priču izmislio. Ono što je ovdje mnogo zanimljivije jest simbolički potencijal priče o kili zlata. Zanimljivo bi, recimo, bilo znati kako Milinić zna da je biznismen Dodiku poklonio baš kilogram zlata, a ne, recimo, osamsto grama ili kilo i po. Tipična zlatna poluga teška jedan kilogram po pravilu je dugačka osam, a široka četiri centimetra, s debljinom od osamnaest milimetara. Možda je Milinić po dimenzijama procijenio da je riječ o kilogramu? Kako je, međutim, riječ o fizički prilično malenom predmetu, možda je procjena bila pogrešna, možda je Dodik zapravo dobio i dvije-tri kile zlata? Šalu na stranu, mnogo važnija od dimenzija zlatne poluge jest njena vrijednost. Šta mislite koliko košta kilogram zlata? Na internetu se i to, kao i skoro sve drugo, može brzo i lako provjeriti. U trenutku dok pišem ovaj tekst, kilogram zlata vrijedi 36.854 dolara i četrdeset centi. U vrijeme dok vi čitate tekst, to je vjerovatno otišlo neznatno gore ili neznatno dolje, ali ta je razlika zanemariva. Zlato i jest zlato zato što mu vrijednost kratkoročno ne varira previše. Poklon koji je brižni djed Dodik navodno dao svom unuku vrijedi, dakle, oko šezdeset i pet hiljada konvertibilnih maraka.

Da se ne lažemo, za većinu građana Bosne i Hercegovine, šezdeset i pet hiljada maraka predstavlja ogroman novac. To je oko sedamdeset osam prosječnih plata u BiH. Sretnik koji u BiH ima posao morao bi, dakle, da radi šest i po godina da zaradi svoju kilu zlata. Međutim, bh. javnost je toliko zasićena pričama o lopovlucima vladajuće klase da bi se vijest o manipulaciji nekog od lokalnih političara kojom je on zaradio šezdeset pet hiljada maraka teško uopšte probila u glavne vijesti. Pa Dušanka Majkić je iz budžeta Bosne i Hercegovine izvukla 28 hiljada maraka uz pomoć onog gnusnog rješenja o “prestanku statusa stalno zaposlene poslanice zbog odlaska u penziju po sili zakona”, nakon čega joj je uplaćena “jednokratna pomoć” u pomenutom iznosu i nikom ništa?! Da i ne govorimo o silnim milionskim aferama. U tom smislu je razložna opaska Mladena Bosića: “Svi pričaju o slučaju kile zlata, međutim, to je najmanji slučaj, najmanje vrijednosti. Sve ove druge afere su višemilionske vrijednosti, a i ovo što je rekao gospodin Milinić je samo vrh ledenog brijega.”

Teško je bez dodatnih informacija znati da li je priča o kilogramu zlata istinita, ali je bez obzira na to, iz ugla političkog marketinga – genijalna. A otkad sam je čuo, meni se po glavi konstantno vrti melodija sevdalinke “Lijepi li su mostarski dućani”. To je ona pjesma o Suljaginoj Fati kojoj se dopada bazerdžan Mustafa pa ga uzalud traži u šest dućana dok ga napokon ne nađu u sedmom gdje mu kaže: “Hej, bolan, Mujo, daj mi oku zlata”. On joj lijepo kaže da tog dana ne mjeri zlato jer mu se terezija nešto kvari, nego da, brate, lijepo uđe u magazu i uzme zlata koliko hoće. Ona se, je li, prevari, (“žalosna joj majka”) pa u magazu uđe sama, a za njom uđe Mujo i zamandali vrata. Kad je ono prije desetak ili koliko već godina Mostar Sevdah Reunion ovu pjesmu učinio velikim hitom, bilo je pomodno u stanovitim dženderaškim krugovima tumačiti je kao pjesmu o silovanju?! Ko biva, nakon što je zamandalio vrata, Mujo je Fati uradio nešto što ona nije željela. Smiješno mi je uvijek bilo to teoretičarsko sljepilo za humorne nijanse ljubavne igre, ta priglupa nesposobnost da se shvati da je Fatino tobožnje traženje oke zlata bilo samo providan izgovor da s Mujom ostane nasamo. Uostalom, oka zlata nije mala stvar. Oka je teška oko kilo i tristo grama, oka zlata je veća i vrednija od poklona kojim je ruski biznismen navodno podmitio Milorada Dodika, nije oka zlata nešto što se tek tako traži i tek tako daje. A nezavisno od toga da li je Milinićeva priča istinita ili ne, građani Bosne i Hercegovine su savršeno dobrovoljno ušli u magazu društvene propasti, a njihovi lideri su, ne ulazeći za njima, zamandalili vrata.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari