Crno na bijelo : Lista 12 Dodikovih smrtnih grijeha!

Sankcijama koje je Vašington nametnuo Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske nastavljena je opsežna međunarodna operacija stabiliziranja prilika u BiH i na Balkanu, te uklanjanja kočničara sa političke scene u regionu koji treba, u konačnici, postati dio Evropske unije. Dodik se našao na američkoj crnoj listi, a to je korak koji će, kako se očekuje slijediti i druge zemlje, ali i druge pravne i političke akcije usmjerene prema njemu i politici koju vodi.

Novi.ba donosi 12 listu Dodikovih „smrtnih grijeha“ kojima se, između ostalog, nekadašnji socijaldemokrata i favorit Zapada, u nezapamćenoj tranformaciji sistematski doveo u poziciju najgoreg i najomraženijeg političkog lidera u Evropi, pri čemu je prevazišao i zloglasnog bjeloruskog Sergeja Lukašenka.

Negiranje genocida u Srebrenici

Stalnim i upornim negiranjem genocida u Srebrenici, potvrđenog višestrukim presudama međunarodnih i domaćih sudova Dodik je pokazao pomanjkanje bilo kakvog osjećaja prema žrtvama, pravdi i potrebi pomirenja. Dodik je, ne samo negirao, nego i brutalno iz pozicije moći provocirao ponižavajući tako preživjele Srebreničane, sudove i cijelu međunarodnu zajednicu. Da ne namjerava ostati samo na retorici nego nastaviti sa politikom genocida najbolje su pokazali događaji sa proteklih lokalnih izbora kada se Dodikova policija direktno umiješala u izborni proces na kojem je izabran i načelnik Srebrenice koji negira genocid.

2. Rehabilitacijacija politike ratnih zločina i zločinaca

Dodik je politički uspon započeo iz krila zločinke Biljane Plavšić, ali je uprkos tome nekada priznavao da su stravični zločini počinjeni te je isprva držao distancu prema bivšem rukovodstvu SDS-a, uglavnom okićenom haškim „ordenjem za zločine“. No, posljednjih je godina prevazišao najgore paljanske tvrdolinijaše, okupljajući osuđene i optužene zločince poput Momčila Krajišnika oko svoje entitetske vlasti. Nagrađivao i uzdizao zločince na slobodi, kao i one u zatvoru poput Radovana Karadžića, slaveći ih kao heroje.

  1. Blokiranje svih reformi i evropskog puta BiH

BiH je skoro osam godina bila zaustavljena na evropskom putu, ponajviše zahvaljujući Dodiku čiji su predstavnici u državnoj i entitetskoj vlasti stalno, bez osnova blokirali, koristeći entitetski veto, sve reforme potrebne na evropskom putu. I posljednja kratkotrajna deblokada kada se omogući potpisivanje SAA i podnošenje aplikacije je bila moguća samo, jer je Dodik bio uslovljen blokadom kredita MMF-a koji je potrebniji njemu nego FBiH.

  1. Zahtjevi za vraćanje nadležnosti entitetima

Međunarodna zajednica je svjesna kako je teško postići konsenzus u BiH za bilo kakve reforme te je Dodikovo insistiranje za revidiranjem postignutih reformi užasno nerviralo sve ključne političke igrače. A, Dodik neprestano govori o „vraćanju nadležnosti“, čime direktno gura prst u oko državama koje su uložile mnogo novca i truda u reforme koje su dosada postignute.

  1. Osporavanje rezultata Popisa stanovništva

Iako je Zakon o popisu usvojen i glasovima Dodikovih zastupnika u Parlamentu BiH, on je odbio prihvatiti rezultate popisa koji je, također, zbog njega održan sa zakašnjenjem. Rezultati mu se nisu svidjeli pa je Dodik htio blokirati njihovu objavu, a onda ih odbio priznati. Takva politička i pravna nesigurnost koju proizvodi nikome nije prihvatljiva te je i tom slučaju pokazao da ne može biti ozbiljan politički partner u demokratskom i civiliziranom svijetu.

  1. Rušenje Suda BiH i Tužilaštva BiH

Kada su se državni pravosudni organi počeli interesirati za njegov lik i djelo Dodik ih je iznenada počeo primjećivati. Zapravo, počeo ih je političkim pritiscima diskvalificirati redajući salve optužbi i laži na račun Državnog suda i Tužilaštva od tvrdnji da su nacionalno obojeni do toga da nemaju ustavnih ovlašenja niti osnova. Napadao je i tražio odlazak stranaca, pa kad su otišli nije prestao sa praksom odbijajući i da se pojavi i na saslušanju u istragama protiv njega. Kao vrhunac, bila je najava održavanja referenduma o nadležnosti bh. pravosuđa na teritoriji RS. Ipak, za to nije imao ili hrabrosti i novca.

  1. Otvoreni secesionizam

Idući Karadžićevim putem sve dalje ka zločinačkoj politici, Dodik je neizostavno stigao i u područje secesionizma i pokušaja podjele BiH. Njegov SNSD je u svojim stranačkim dokumentima i zvanično najavio održavanje referenduma o nezavisnosti 2018. godine. Ovo je vrlo ozbiljno shvaćeno u državama koje su slale hiljade vojnika da bi sačuvali mir i BiH od upravo te politike, kojoj se Dodik sada vratio. Tvrdnje onih koji kažu da je to samo Dodikov retorički secesionizam te da ne misli ozbiljno, jednostavno su odbačene. Niko se više, to je davno rečeno, ne smije igrati vatrom u balkanskom loncu.

  1. Loši odnosi u regionu

Dodik, iako ima plaćene savjetnike, nije dobro pratio karte u regionu te je vrlo brzo došao na hladni režim sa trenutno najjačim političkim liderom u regionu Aleksandrom Vučićem. Nerijetko, Dodik se postavljao u poziciju „većeg Srbina od Vučića“, praveći probleme Beogradu i Vučiću, a za svoj lični interes.  Ne znači to da Beograd neće podržati Srbe u BiH ili RS, ali je vrlo jasno rečeno da više neće podržavati Dodika, koji je čini se precijenio svoju poziciju i utjecaj.

  1. Pljačka vlastitog naroda i ekonomsko uništenje entiteta

Dodikova vlast je posljednjih godina ekonomski potkopala manji bh. entitet rasprodajući preostalu imovinu, ali bez poslovne opravdanosti i ozbiljnijeg razvoja. Primanja zaposlenih i penzionera u RS su najniža u Evropi. No, umjesto da podrži ekonomske reforme, Dodik troši novac za jačanje svoje vlasti i diskreditaciju protivnika dokazujući kako mu je glavni cilj zadržavanje vlasti po svaku cijenu.

  1. Vrijeđanje američkih diplomata i visokog predstavnika

U politici se mnogo toga može tolerirati, pa i teška retorika, ali direktno vrijeđenje predstavnika Sjedinjenih Američkih Država i visokog predstavnika na ličnoj osnovi, omalovažavanje njihove uloge i „igranja politike sa tobožnjim lobistima“, očito ne može. Dodik je u više navrata u navali bijesa i panike govorio ono u čemu je, očito, nadmašio i najgore američke i zapadne neprijatelje.

  1. Neuspješno udvaranje Rusiji

Pomislivši da može, kao entitetski predsjednik biti igrač na međunarodnoj sceni, Dodik se pokušavao udvarati Rusiji i predsjedniku Vladimiru Putinu, po sistemu „nas i Rusa 100 miliona.“ Putin se, kao jedan od najmoćnijih svjetskih lidera, u nekoliko navrata vrlo hladno i neformalno susreo sa Dodikom dajući tim susretima onoliko pažnje koliko daje bilo kakvim rusofilskim grupacijama u svom okruženju – taman toliko da zapadne „kolege“ to primjete, ali ne da se i uplaše. Naravno, Zapad je to vrlo jasno shvatio, ali i zaključio da takvi politički lideri, koji za jeftine poene oblače ruski dres, ne mogu biti partneri u evropskim integracijama.

  1. Referendum o Ustavnom sudu BiH

Stravičan, formalni i politički, udar na Dejtonski mirovni sporazum bio je okidač da se pokrene operacija usmjerena protiv Dodika i njegove politike. Referendum o presudi Ustavnog suda BiH kojim je ukinut 9. januar kao dan RS nije imao nikakvih pravnih i političkih posljedica, osim što će biti osnov za okočanje vlasti aktuelnog predsjednika RS. Ustavni sud BiH i njegovo funkcioniranje je dio teškom mukom ispregovaranog Dejtonskog sporazuma na koji su stavljeni potpisi svjetskih sila. To je institucija koja, na koncu, jedina može u određenom smislu, ustavne arbitraže naslijediti visokog predstavnika, ne može niti smije biti meta bilo kakvog osporavanja ili relativiziranja. I tačka.

 

(Kliker.info)

Komentari