Piše: Dragan Bursać

Zemlju nam je pogodio potop i to znate. Nastradalo je oko 30 ljudi, materijalne štete se nemjerljive. Bukvalno. U svom ovom zlu, ljudi su položili ispit ljudskosti. Ljudi su spasili ono malo jada od alave prirode. Kažem, ljudi, jer ostali homosapiensi iz redova vlasti baš i nisu ljudi.

Nego, ‘ajmo biti vedriji.

Sjetite se bišćanskih raftera koji pomažu Dobojlijama. Prvi se probijaju kroz apokaliptični grad i spašavaju ljudske živote. Humanost, hrabrost i muda. To se traži.

„Da nam nije Federacije, pocrkali bi od žeđi“, veli dobojski policajac Dušanko Kitić. I to se traži. Svijest da čovjeku treba pomoć i da su entitetske linije tek budalaste crte uzaludnog rata.

Pogledajte dobre ljude iz Prnjavora, koji su svoju kotlićijadu pretvorili u humanitarni hepening. Prnjavorčani su u Doboju skuhali na terenu 14 000 obroka i sad pripremaju 10 000 u Maglaju. Za potrebite, gladne, kakvih je svakog trenutka sve više. I njima treba dati Ginisovu nagradu, ne za kotlić, nego za humanost! I to se traži.

Prc! Traži se malo prekosutra!

Ispostavilo se da su svi znani i neznani heroji ovog potopa, zapravo, jedna velika smetnja političkoj bratiji u BiH. Hajmo redom.

Prvi udarni poplavni talas, vlasti u BiH, od lokalnih do državnih, dočekale su, pogađate, apsolutno nespremno. Debela ‘ladovina koja decenijama izbija iz naših političara opet je svojom sijenkom nerada i gluposti prekrila BiH.

files

Nije bilo čudno gospodi što se sprema nezapamćen ciklon, koji treba da istovari tromjesečne kiše u pardana. Nije im bilo ni najmanje sumnjivo što će te kiše od visoke Krajine do Semberije pasti na već potopljenu zemlju? Valjda su zaboravili da je, samo 10 dana prije, BiH bila dobrano pod vodom koja se nije povlačila. Umne glave, osim što se nekada počešu, nisu došle do konkluzije da će nas sve odnijeti voda. Bukvalno. A i što bi se bavile dumanjem.

Imali su prečeg posla, te išlo se na slavu, te predizborna kampanja, pa valja pljunuti kolegu svoga po partijskoj dužnosti, te obnavlja se vozni park, te razmišlja se o ljetovanjima prije jeka kampanje, te pojavio se tu i neki modni žiri koji ocjenjuje obleku drugova gospode…Treba paziti na toliko bitnih stvari, da je poplava ono zadnje o čemu su razmišljali i Dodik i Cvijanovićka, i Lagumdžija i Bakir i ostatak ekipe. I ne bi se tu ništa promijenilo da se nije upetljao blesavi narod.

Narod i kako protiv njega, u dva poteza

Počeli ljudi, sve ti jebem, da se preko svake mjere udružuju, solidarišu i pomažu jedni drugima! Horor živi. To se dijeli odjeća, obuća, hrana, pelene, higijenski paketi. Bestijalni narod ne pita ko je koje vjere i nacije, ko je iz kog entiteta…Priča kao ovih sa početka teksta koliko volite. Počeo narod izigravati državu. Užas! Horor! Zlo!

To je natjeralo naše političare da se malo razbude, pregrupišu i krenu na teren. U početku su ponavljali kako je situacija stabilna i kako su svi konci u njihovim rukama. Ono, istina, Doboj, Maglaj, Šamac, Brčko i nisu više bili gradovi, ali premijerka Željka Cvijanović nam je ponavljala kako je sve pod kontrolom. Zapravo, toliko je sve bilo pod kontrolom, da su vlasti RS-a sačekale da prođe vrh poplavnog talasa da bi proglasili vanredno stanje. Složićete se da je ovo genijalan potez. Jer zašto bi preventivno djelovali, zašto bi na vrijeme poduzeli neke mjere, kad je finije da se katastrofa desi, pa onda reaguje. Stara politička floskula – Bolje liječiti u svrhu predizbornog marketinga, nego spriječiti – opet funkcioniše.

Ali, uprkos „stabilizacijama“, „koncima u rukama“ i drugim zamlatama, narod nikako da se razjedini i da se vrati u svoje nacionalne torove. Izašla bagra, pa se sve ispomaže.

Tako je kanula ona zadnja kap koja je prelila čašu, entitete i državu. Milorad Dodik je zvanično objavio fazu DVA plana spašavanja.

A faza DVA podrazumijeva zatvaranje svih bankovnih računa i otvaranje jedinstvenog, entitetskog! Faza dva podrazumijeva jednog šefa, jednu koordinaciju, jednu distribuciju i, dakako, provlačenje podataka o humanitarnoj pomoći kroz državne samozatajne nevidljive papire. Razumijem ja tu paranoju ljudi koji vrlo dobro znaju kako nestaju šleperi, ali kako to objasniti onom jadniku u Šamcu ili Brčkom. Nikako, jer a) ne treba da zna i b) nema struje, pa neće ni saznati.

Znam ja da je faza DVA trebala biti faza JEDAN i obratno, ali nismo mi, brate mili, sad neka Holandija, Austrija, Belgija, pa da radimo kako treba.
Ipak ovdje svaki stanovnik od svoje crkavice plaća državni aparat, da bi radio posao tog istog državnog aparata. Tako to ide kod nas. Jasno!

Eelem, Predsjednik se uredno zahvalio građanima što su izigravali vlast i državu i indirektno obavijestio pučanstvo da nastupa političko PR-spašavanje stanovništva i marketinška asanacija, gdje neće biti mjesta za obične smrtnike-heroje.
Mile ja najljubaznije zamolio narod da napusti stejdž i da TV binu prepusti profićima. A, profići su naši politički manekenčići.

Pa da vidiš kako Baja asanira

Silne NVO organizacije, među kojima su mnoge bile na onoj listi „izdajnika Republike Srpske“, a koje su zajedno sa narodom spašavale isti taj narod, moraju se iz vizure predsjednika vratiti u svoja izdajnička legla i prepustiti glavnom Baji i Premijerki u bijelim gumenjačama da nastave vođenje entiteta. Zdravom razumu nije jasno zašto pored vlasti i ostali ne bi pomagali, ali kome je do zdravog razuma.

A, ne da su nastavili solirati, nego svaka čast!

Volontera je preko noći nestalo, jer to tako treba, a između ostalog, ni narod ne vjeruje alavim političarima. Ljudi su prestali uplaćivati novčana sredstva, a sve zbog silnog „povjerenja“ u vlasti. Koordinacija na terenu je spala sa nekakve na nikakvu. Konvoji koji su čekali na granici BiH nastavljaju čekati, jer, zaboga, strpiće se gladna i žedna djeca semberska dok se odradi papirologija. Šta je to dan-dva gore-dolje. Nije strašno.

Draga vlast je onda razdrmala i političku scenu u poplavljenim područjima. Jer svi znamo da je život bez politike nemoguć. Mićo Mićić i Obren Petrović su kao SDS-ovi kadrovi proglašeni nesposobnim opstrukcionistima i lezilebovićima. Ovi su namah uzvratili da im ne treba koordinacija sa više instance i da su imenovani povjerenici napravili političke pučeve na lokalu. Selo veselo. Politička kaljuža se sad sjedinila sa kaljužom koju je ostavila poplava.

Narod opet gleda verbalna napucavanja, doduše, malo gladan, mokar, go i bos. Ali, šta je to za naš narod. Samo da se ne puca, opet se floskulari.

files (1)

Vlast je izvojevala još jednu pobjedu. Istorijsku. Pobjedu nad svojim narodom. Valjda je ovo jedina vlast na svijetu kojoj je to uspjelo. U početku zbunjena, gledala je kako narod radi njihov posao, a onda je elegantno zatomila svaku pojedinačnu i lokalnu inicijativu i riješila stvar.

Tako u Apsurdistanu sada imate vojske volontera koje lutaju od nemila do nedraga, prazne kombije sa jedne strane i sakrivenu pomoć sa druge, imate zvanično saopštenje kako, pazite, ne postoji bojazan od zaraznih bolesti, dok leševi životinja bazde na sve strane od Lijevče polja do Semberije.

Ilegalni humanitarci

Ljudi koji su do sada pomagali najpotrebitijim i njihove organizacije, svedeni su na poluilegalna udruženja, koja tri puta moraju razmisliti hoće li i kako nekom pomoći, a da ih ne mlatne birokratska ruka vlasti. Jedina legalna pomoć je ona koja ide preko Vlade RS?!

Nema, brale, da pomažeš više kad hoćeš i kome hoćeš. Da nosiš i dijeliš, a jok. Tu je naša vlast. Tako je naša vlast, primjerice, istjerala 300 muškaraca iz banjalučke gradske uprave da idu nešto čistiti. Gradska uprava regularno funkcioniše. U normalnoj zemlji bi se neko zapitao da li je tih 300 ljudi tehnološki višak, ali kod nas jok. Može kod vlasti i sa ovom vlašću sve. I svakako.

Tako je vlast zaključila kako ćemo izgubiti trećinu radnih mjesta nakon poplava? Zaključila i počešala se po zadnjem dijelu leđa. Da se bar posula pepelom po glavi pa konstatovala kako bi se pravovremenom intervencijom spasilo bar pola od te trećine. Jok more.

I pustite te patetične priče kako nije moglo bolje u ovoj katastrofi. Jasno je da je moglo bolje. To što je vlast zakazala, dakako, ne svrbi vlastodršce.

Nego, potop je pokazao da su nam političari nesposobni, sebični diletanti, koji nisu u stanju dvije nacrtane ovce sačuvati, ako im to nije u interesu i koji mogu po potrebi i poplavu na svoju vodenicu neoštećeno navesti.

files (2)

Zato, žali bože mrtvih, raseljenih, bolesnih, žali Bože uništene mukice koju je bijeda nekako stvarala i namicala…Ali za ove BiH političare i ovaj potop je mala maca.

Jer oni su jedina konstanta. Biće potopa, zemljotresa, požara. Te nepogode budu pa prođu. Ovi naši ostaju.

I još nešto, ne zaboravite ih u oktobru nagraditi glasom na izborima. Jer su oni to zaslužili, zar ne?!

 

(www.e-novine.com)

Komentari