Piše: Jusuf Trbić

Bosanski lonac opet ključa. Do izbora ima više do pola godine, a tamni oblaci gomilaju se sve više, prijeteći novim olujama i gromovima. Jer, to neće biti obični izbori, zbog očajne situacije u kojoj se zemlja nalazi i hitne potrebe da se stvari brzo i drastično mijenjaju, zbog toga što će se sve odvijati u sjenci protesta ositromašenih građana, koji više nemaju šta da izgube, ali i zbog nesumnjivih najava da će oktobar donijeti i kraj Dodikove vladavine. A jasno je da će se laktaški Lukašenko i njegova kriminalizovana svita boriti do zadnje kapi ( naše) krvi, jer njima odlazak s vlasti znači nešto mnogo gore : sudske procese, zatvor, a  možda i oduzimanje voljene imovine. U toj borbi Dodik će svakako imati javnu ili tajnu podršku bošnjačkih i hrvatskih političara sličnoga kova, a njih nije malo, o čemu govore njihova stalna šurovanja koja se prelamaju preko leđa Bosne i svih nas. Posljednje najave govore da će, nakon utvrđivanja prijedloga entitetskog Zakona o prebivalištu, Dodik opet pokušati da napravi trgovinu sa SDP-om i SDA, i takav zakon progura u državnom parlamentu, što bi bilo tragično.

Jasno je da je nadležnost za pitanja prebivališta isključivo državna, i da bi takav entitetski zakon lako pao na Ustavnom sudu BiH. Emir Suljagić i koalicija “1. mart” odavno upozoravaju na pogubnost onoga što dodikovci žele unijeti u taj zakon. Suljagić kaže da je “osnovni cilj tog zakona etničko čišćenje biračkih spiskova”, jer on daje mogućnost srpskoj policiji da, po svom nahođenju, poništava rješenja o prebivalištu, što je pokušala masovno činiti u Srebrenici. Ali, tada to zakon nije dozvoljavao. Bude li Dodik uspio u nakani da za “svoj” zakon pridobije najjače bošnjačke stranke, biće to kraj povratka i povratnika u RS. I početak kraja BiH. Jer, bilo bi to ozvaničeno, zakonom omogućeno ponovno “čišćenje” Republike Srpske od nesrba, i to više niko ne bi mogao da spriječi.

A nije teško pogoditi da bi se Bošnjaci, prije svih, ponovo našli na listi nepodobnih i nepoželjnih. Uostalom, vidjeli smo s koliko je upornosti Dodik iznosio potpuno blesavu tezu da su Bošnjaci u FBiH izašli na proteste ne zato što su gladni i obespravljeni, već da naškode njemu i Republici Srpskoj, pa su “ otkriveni”i nekakvi štabovi i kamioni puni starih automobilskih guma, koje će neko paliti ispred Banskih dvora, i strani centri moći, i čitava zavjera protiv  malog Dodikovog raja na zemlji. U Bijeljini su na glavni trg izašle dvije grupice, uglavnom mladih ljudi, a Dodik i njegovi megafoni odmah su požurili da objave kako su Bošnjaci iz Janje došli u Bijeljinu da se bune, neće se valjda buniti Srbi, čuveni u svijetu po svojoj miroljubivoj naravi! Koja je, dakako, dobro upamćena i u Vukovaru, i u Dubrovniku, i u Sarajevu i Prijedoru, i u Bijeljini i u Zvorniku, o Srebrenici da i ne govorimo. Uostalom Srbi u Dodikistanu tako dobro i bogato žive, da zbilja nemaju nikakvog razloga da se bune. Pa nije čudo kad smiješni Emil Vlajki, ničim izazvan, bubne kako odgovor na neke buduće proteste, ma kakvi oni bili, treba da bude otcjepljenje RS-a. Ni manje, ni više. Ali, istoričari kažu da su i nekadašnje dvorske lude znale da unaprijed iznesu vladarev stav, a Vlajki je, ipak, prvi Hrvat u entitetu. Makar izgleda kao najveći Srbin, nakon Dodika. On zna šta se tamo kuha.

Nije teško vidjeti očiglednu namjeru da se protesti, ako ih bude, pripišu Bošnjacima i da se tako otvori novi front međuetničkih sukoba, koje bi Dodik iskoristio da uvede vanredno stanje ili nešto slično, i da silom sačuva poljuljanu vlast. Neki dan je srpska policija upala na privatni posjed aktiviste “1. marta” Edina Ikanovića u Bratuncu, bez sudskog naloga, uz opravdanje da su, navodno, dobili anonimnu dojavu kako Ikanović priprema proteste u Srebrenici, zajedno sa članovima nekih drugih nevladinih organizacija. Nevjerovatno! Pa, i u RS-u i cijeloj Bosni, kao i svuda u svijetu, zakonom su dozvoljeni građanski protesti, i kakav je prekršaj ako se neko priprema za to i ni na kakav način ne krši zakon? Ovdje se, očigledno, radi o pokušaju zastrašivanja, jer “1.mart” javno poziva probosanske političke snage da prave zajedničku listu za naredne izbore i pomognu povratak. Kud ćete većeg grijeha?

O tome kako žive Bošnjaci i drugi nesrbi u srpskom entitetu dovoljno govore podaci o zaposlenosti, koji pokazuju kako izgleda aparthejd na naš način. Govore o tome i krsne slave, i nazivi ulica, i stanje u školama, poput one u Konjević Polju, i crkva u Fatinoj avliji u istom selu, ali i podaci o povratku. Bošnjački političari su učinili vrlo malo da se prognanici vrate u manji b/h entitet, posebno u istočnu Bosnu, a iz te istočne Bosne već se iselilo 38.000 hiljada onih koji su se vratili, ali nisu imali uslova ni za najskromniji život. Za to vrijeme, i juče i danas, čak i nakon protesta, ti isti političari se beskompromisno bore za svoje fotelje i plate, za kuće i stanove, za auta i šofere, svađaju se i glože, dok posljednji bosanski vozovi prolaze.

Dnevni avaz je u subotu objavio vijest koja je potresla ovaj kraj. Zbog proširenja Rudnika tri bošnjačka sela ( Janjari, Srednja Trnova i Glinje) ostaće bez većine zemljišta i izvora vode, a jedno će biti potpuno izbrisano s geografske karte. To su Atmačići, selo sa višestoljetnom istorijom i tradicijom. Plan eksproprijacije je već predstavljen, i to 13. marta, na godišnjicu rušenja džamija, i on bi, ako sve bude išlo po planu, ponovo otjerao više od 3.000 Bošnjaka-povratnika. Vlast u Ugljeviku već je jasno dala do znanja da neće ni raspravljati o naknadi za oduzetu imovinu, koja iznosi dvije marke za kvadratni metar zemlje i 500 maraka za kvadratni metar kuće. Iako svi dokumenti potvrđuju da ovaj prostor nikad nije bio predviđen za širenje Rudnika i Termoelektrane Ugljevik, a pogotovo ne za odlaganje jalovine, jer za to postoje mnogo pogodnija područja, vlast šuti i radi. Sve se može protumačiti samo na jedan način : kao nastavak i dovršenje etničkog čišćenja, i kao potpaljivanje fitilja na buretu baruta međuetničkih odnosa, jer to je, čini se, jedino što bi moglo spasiti Dodikovu vlast.

Čini se da je mir ponovo na iskušenju i da može potrajati samo ako bude pod stražom. Hoće li sve ovo biti dovoljno makar bošnjačkim političarima da konačno otvore oči, da naprave zajedničku bosansku listu za izbore i da se okrenu reformama, da mijenjaju i sebe i svoje stranke dok još nije kasno. I Bosnu i sve nas može spasiti samo građanska država u kojoj se insistira na sličnostima, a ne razlikama, na ljudskim, a ne etničkim pravima, na miru, a ne na stalnim sukobima, na razumu, a ne na nacionalističkom ludilu. Čini se da su građani uglavnom  spremni za to.

A da li su i političari? To ćemo uskoro vidjeti.