Piše: Josip Vričko

Vatrogasci su u Srbiji u stanju pripravnosti, jer prošle srijede je vojvoda Voja zapitao: Hoćete li da zapalim još jednu zastavu?! Budući je upravo izašao iz sudnice u kojoj se vodi proces rehabilitacije njegova predšasnika Dragoljuba Mihailovića, bio je – jer, evo, nikako da rehabilitiraju Čiča Dražu – malo nervozan, te su novinari očekivali da Šešelj pređe s riječi na upaljač. Neslužbeni beogradski izvori tvrde kako zbog toga vatrogasci uvijek diskretno prate lidera radikala, jer nikad se ne zna koliku vatru može izazvati. I koju će zastavu izvaditi iz džepa.

A osobito je pod nadzorom otkako je iz radikalnih redova procurila informacija kako su Aleksandar Vučić&Tomislav Nikolić, a suflirao im je, navodno, i Ivica Dačić, izdali naređenje da Vojska Srbije ne smije sudjelovati u svečanom defileu i vojnoj paradi u Moskvi 9. svibnja, slijedom čega su ih žurno promovirali u ustaše.

Sramota!

A takvi zaslužuju kaznu: Šešelj je zato citirao samog sebe: “Mene je sramota što je Nikolić godinama uživao moje najveće povjerenje”, kazao je sjećajući se vremena kada je Toma bio prvi ispod njega, a Aca prvi ispod Tome. (Ispod koga je bio Ivica, trenutačno nije važno) I pritom nešto tražio po džepovima. Logično je bilo pretpostaviti da bivši predsjednik sadašnjeg šefa države razmišlja na sljedeći način: Ako srpska zastava neće lepršati po majčici Rusiji, tu uvredu samo vatra može oprati. Ipak, suzdržao se. Zasad! Pa su i beli orlovi ostali nesprženih krila, a i vatrogasni šmrkovi nedirnuti.

Usto, taj slučaj je pokazao kako Šešelj, ipak, puno teže prima kada sude njegovom zamjeniku, a Nikolićevu nasljedniku Nemanji Šaroviću, koji je još 2012. zapalio američku zastavu, nego kada čeka pravdu za prvog balkanskoga gerilca i antifašistu. Jer, čim je izašao iz Šarovićeve sudnice, zapalio je hrvatsku zastavu – za što se tamo daleko ne sudi, a kada je izašao iz Dražine sudnice, samo je (ljubazno) ponudio da – ukoliko, eto, ima takvih – ispuni nečiju želje pa da opet nešto plane pred Sudom. Historija je, međutim, pokazala kako je, zapravo, dobro to što nekidan vojvoda Voja nije našao upaljač. Ispostavilo se, naime, kako njegovi radikali nisu imali dobre informacije.

Ne samo da će se Kremlj (pa i šire) tresti od batova srpskih čizama nego će i Nikolić biti u svečanoj loži, baš kao što je lani, u listopadu, Putin slavio oslobođenje Beograda. Kojem je veliki doprinos dao i vojvoda Draža. Jer, naravno, da ga nije bilo, Beograd ne bi trebalo ni oslobađati, pa onda, jasno, ne bi ni Nikolić ni Putin imali što slaviti u glavnom gradu Srbije. A ni u Moskvi!

Što u Europskoj uniji nikako ne razumiju, pa je Eduard Kukan odredio kuda bi se predsjednik Srbije trebao kretati po Moskvi. Blizu Putina – nikako. Ali, zato može položiti vijenac vojnicima poginulim u Drugom svjetskom ratu. I što je postigao taj europski povjerenik za Srbiju? Natjerao je Nikolića da povede vojsku da ga brani ukoliko mu Kukan zapriječi ulazak u svečanu ložu.

Oftalmološka greška

No, nije ovim završena ruska priča. Ima, naime, ljudi koji su vrlo osjetljivi prema Nikoliću. Dobro, on je to i zaslužio onog trenutka kada je kazao povijesno ne Kukanu i mobilizirao vojsku. Možda se baš i zbog toga ti njegovi poklonici brinu kako će se vojvoda Toma osjećati dok mu pred očima budu bljeskale sve one puste petokrake zvijezde pod kojima su se Rusi nekada borili. Naprosto, prijeti realna opasnost da visokom Putinovom gostu padne mrak na oči. Pa da svijetlo na kraju tunela nađe pomoću upaljača – a zastave na sve strane. Ne zaboravite – imao je od koga učiti!

Srećom iz Beograda javljaju, i to, zamislite ravno iz Politike, kako nema straha. U četnika je, naime, već prije nekoliko godina dijagnosticirana oftalmološka greška – kad god, tvrde liječnici – vide petokraku, njima se pričinja kokarda. Tako da je tek sada jasno zašto je Nikolić inzistirao da ide u Moskvu. Gdje bi možda – ko svoj na svom – ostao i duže, ali nikako ne želi biti odsutan 14. svibnja, kada će – konačno – u Beogradu rehabilitirati Dražu antifašistu.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari