Piše: Vlastimir Mijović

Prst koji Bošnjacima u BiH u oko gura ministar kulture Zlatko Hasanbegović,u stvari je prst HDZ-ovog šefa Karamarka, odnosno prst kobajagi prijateljske hrvatske vlade.

Nevelika i nejaka, uvijek ovisna o dešavanjima u regiji i o politici velikih sila, Bosna i Hercegovina i dalje se povija pod vjetrovima koji otud pušu. Na to smo se toliko navikli da javnost gotovo i ne obraća pažnju na neke događaje u susjedstvu, posebno važnom za naš život. A u njemu se, u Hrvatskoj, sa njenom novom vladom pojavio i novi barjaktar smutnji.
Zove se Zlatko Hasanbegović, ministar je kulture, po struci istoričar. Njegovo imenovanje Bošnjacima u BiH u prvi mah je godilo: dobro je da u komšijskoj vladi bude i jedan pripadnik te nacije i vjere, iako je porodično već skoro stotinu godina vezan uz Hrvatsku i izjašnjava se kao pripadnik te nacije. No, kad se malo raskopalo po njegovoj biografiji, a on krenuo sa ministarskim istupima, zgrozili smo se i mi u BiH, ali i kulturni djelatnici u Hrvatskoj.
Hasanbegović je osoba nakaradnih političkih, kulturnih, nacionalnih i vjerskih pogleda, ličnost koja oko sebe širi zadah davno žigosanih ideologija i pokreta, koji su u crno zavijali i svijet i naše krajeve.
Oko 1.130 kulturnih djelatnika susjedne države, u jednom prosvjednom pismu, zatražilo je smjenu Zlatka Hasanbegovića. Protesti su, pored toga što je za šefa hrvatske kulture imenovana osoba koja na tom planu nikad nije djelovala, potaknuti Hasanbegovićevom izjavom o antifašizmu i socijalističkom Titovom režimu.
Ministar je je, inače, član tzv. “Počasnog blajburškog voda”, osoba koja ne skriva svoju naklonost prema nekadašnjem ustaškom režimu i njegovom vođi Anti Paveliću. Uostalom, o takvom njegovom profilu govori i prošlost njegove porodice, koja je u ta sramna vremena stala uz fašistički pokret koji je 3,5 godine (1941-1945.) vladao u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) kojoj je Hitler u miraz dao i najveći dio Bosne i Hercegovine.
Pišem ovo jer u javnosti Bosne i Hercegovine vlada muk oko ovog novopečenog ministra. A koliko je on opasna, nezdrava ličnost, pogotovo nepodesna za poboljšavanje u ratu poremećenih odnosa Zagreba i Sarajeva, govori njegova teza o bosansko-hercegovačkim muslimanima kao dijelu hrvatske nacije. To je, kako on kaže, jedan narod sa dvije religije.
U Srbiji već stoljećima zastupaju istu tezu, po kojoj su muslimani, u stvari, Srbi druge religije. U vremenu prije sticanja “nacionalnog imena”, kad je jugoslovenski režim 1971. godine uveo odrednicu “muslimani”, oni su se izjašnjavali na službenim popisima kao Srbi ili Hrvati. Pa se nekako i ta podlost i greška ispravila. Bar u Hrvatskoj, sa scene su nestale i izjave kojim se bosanski muslimani, odnosno Bošnjaci, svojataju i nazivaju “cvijećem hrvatskog naroda”.
No, zakratko je na tom frontu prestala pucnjava. Evo nam Hasanbegovića i teške đuladi kojom je krenuo da gađa put naše zemlje. A tek je sjeo u Vladu Republike Hrvatske. Šta će nam tek poručiti kad se u njoj udobno smjesti? I koliko će dodatno pokvariti ionako ne baš dobre odnose na relaciji Sarajevo – Zagreb?
Njegov politički sponzor Karamarko, šef najjače stranke u Hrvatskoj (HDZ), koji je kao nekadašnji šef jugoslovenske tajne policije dobro znao ko je Hasanbegović (vjerovatno ga je u socijalističkom vremenu i “nadgledao”), ne može se praviti naivan. Prst koji Bošnjacima u BiH Hasanbegović gura u oko, prst je Karamarka, prst hrvatske vlade.
Pa sad možemo nastaviti da se uljuljkujemo u pričama o dobrosusjedskim odnosima i drugim političkim lažima kojim se, kobajagi, iz dana u dan odnosi između Hrvatske i BiH poboljšavaju. To se može podvaljivati samo djeci i maloumnicima!
(www.mijovic.net)
Komentari