Karadžić je najgori živi ratni zločinac u Evopi poslije holokausta

Piše: Emir Ramić

Hoće li Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije u Hagu konačnom presudomza genocid optuženom zločincu Radovanu Karadžiću spasiti potonuće istine, pravde, čovjeka icivilizacije?

Pet godina nakon što je suđenje započelo na Međunarodnom krivičnom tribunalu za područije bivše Jugoslavije u Hagu ovih dana se čuju završne riječi tužioca i odbrane u procesu optuženom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Ovo suđenje arhitekti agresije na nezavisnu, suverenu, samostalnu, međunarodno priznatu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad prije svega Bošnjacima, još jednom opominje da je u eri takozvane največe zaštite ljudskih prava i sloboda u takozvanoj modernoj Evropi i civilizovanom svijetu moguće bez ikakvih problema izvršiti najstrašnije zločine protiv čovjeka, civilizacije, društva i države, zločine agresije, genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida, sociosida, zločine mučenja i ubijanja u koncentracionim logorima smrti, zločine namjernih, masovnih silovanja, zločine namjernih, nasilnih protjerivanja, najdužu opsadu jednog grada u historiju – opsadu Sarajeva, genocid u Srebrenici.

Optuženi ratni zločinac Radovan Karadžić je bio politički komesar, a optuženi ratni zločinac Ratko Mladić vojni komesar udruženog zločinačkog poduhvata, fašističkog projekta stvaranja čiste nacionalističke srpske države u kojoj je predviđeno mjesto življenja samo za čistu srpsku rasu, iz koje je na silu protjerana Ideja Bosne i Bosanski duh, kao bosanskohercegovačko svjedoćenje čovjeku i civilizaciji o toleranciji, priznavanju, prihvatanju, poštovanju drugog i drugačijeg.  Udružena zločinačka garnitura koju je vodio Radovan Karadžić, ujedinjena s vojnom garniturom koja je neposredno odgovarala ratnom zločincu Slobodanu Miloševiću, a u kojoj su veliku ulogu odigrali patološke ubice mnogih paravojnih formacija, izazvali je agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini. Počinili su najgore i najmasovnije zločine poslije holokausta u Evropi sa ciljem da Republika Bosna i Hercegovina prestane postojati za račun čiste srpske Velike Srbije. Dokazi protiv zločinca toliko su jaki da Radovan Karadžić mora dobiti najveću moguću kaznu koju Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju može izreći. Žao nam je što taj tribunal ne predviđa smrtnu kaznu

Američki profesor Robert J. Donia koji je već 17 godina ključni ekspert-svjedok Tužilaštva na Međunarodnom krivičnom tribunalu za podrućije bivše Jugoslavije u Hagu je hirurški precizno rekonstruisao nastanak entiteta Republike Srpske i njenih institucija, kao i ulogu glavnih aktera agresije i genocida. Njegovo poznavanje historije Bosne i Hercegovine ide dalje od perioda posljednje agresije i autor je nekoliko knjiga koje su obavezna literatura za sve koji izučavaju agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini. U svojoj najnovijoj knjizi, “Radovan Karadžić: “Arhitekt bosanskog genocida”. Donia pokazuje kako se “rodio” ratni zločinac Radovan Karadžić.  Istražujući njegov život, Donia je shvatio da je Karadžić bezobziran inicijator i agresivan lider, sa mnogo jadnih namjera i ideja.

Već pomalo slomljene od permanentne borbe za istinu i pravdu, preživjele žrtve agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, na kojima otuđena međunarodna zajednica, ali i mnogi bosanskohercegovački politički subjekti zarađuju mnogo novca, vide zadnju nadu da će istina o zločinima agresije  i genocida i pravda za žrtve tih zločina biti zadovoljena presudom optuženom ratnom zločincu Radovanu Karadžići za genocid, ne samo u Srebrenici koji je već pravno i sudski dokazan, već i za genocid u svim opštinama za koje je optužen.

U Bosni i Hercegovini čija država i društvo su poharani agresijom i genocidom nije bilo poravnanja računa, što je bio preduvjet istine, pravde, pomirenja. Niko od arhitekata agresije i genocida u Bosni i Hercegovini se nije izvinuo, a da ne govorimo o materijalnoj, historijskoj, političkoj nadoknadi žrtvama i svjedocima tih zločina. Umjesto toga bosanskohercegovačka država, društvo i zemlja iz koje je zločinima agresije i genocida protjerana Ideja Bosne i Bosanski duh koji su tu živjeli hiljadu godina, su ilegalno razdvojeni zbog Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je arhitekti agresije i genocida Radovanu Karadžiću dao entitet sa državnim oznakama, Republiku Srpsku u kojoj još uvijek bošnjačka i hrvatska djeca ne mogu učiti svoj jezik, svoju historiju, kulturu, tradiciju, u kojoj se negira zločin agresije i genocida, u kojoj se ponižavaju žrtve tih zločina, u kojoj se veličaju srpski ekstremni nacionalisti kao heroji, u kojoj su jednostavno pogažena sva osnovna ljudska prava i slobode.

Za to vrijeme za dvadeset godina rada Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije veoma malo se dalo istini i pravdi, žrtvama i svjedocima. Počeli smo sumnjati u rad Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije.

Osnovna ljudska prava i slobode su odavno postali samo « oružje » moćnih nacija, « oružije » koje je uništilo moral, deklasiralo Ujedinjene nacije, ponizilo istinu i pravdu. To « oružije » kontinuirano koristi baštinik zločinačkog djela optuženog zločinca Radovana Karadžića, Milorad Dodik u svome anticivilizacijskom pokušaju, doista samo pokušaju, negiranja države Bosne i Hercegovine, bošnjačkog naroda i bosanskog jezika. A, Bosna i Hercegovina, Bošnjaci i bosanski jezik su kontinuirano opstali u svim ponorima civilizacija jer nude alternativu ljudskoj moralnoj bijedi, alternativu zvanu Ideja Bosne i Bosanski duh. Zato Dodikova histerična antidržavna hajka sa ciljem čuvanja vlastite stolice ide prije svega na štetu srpske komponente Ideje Bosne i Bosanskog duha. Na potezu je ta komponenta da se konačno uzdigne iz vlastitog zločina prema drugom, ali i prema sebi, i priznanjem zločina, pokajanjem za zločin pokaže da još ima šanse da bude u zagrljaju Ideje Bosne i Bosanskog duha. U tom takozvanom hrabrom, novom svijetu zaštite ljudskih prava i sloboda istina, pravda, žrtve i svjedoci nisu važni. Osnovna ljudska prava i slobde su postali oružije moćnih političkih, ekonomskih i akademskih kartela. U slućaju oslobađanja optuženog ratnog zločinca Radovana Karadžića od genocida u svim opštinama u Bosni i Hercegovini za koje je optužen u situaciji kada prije svega bošnjačke žrtve još traže svoje najmilije, bio bi konačni poraz istine i pravde, poraz čovjeka i civilizacije.

U završnoj riječi tužilac Alan Tiger je Radovana Karadžića nazvao lažovom i mafijašem koji je bio pokretačka snaga etničkog čišćenja dijelova Bosne i Hercegovine koji su Srbi smatrali svojima. Počinjeni zločini  “nisu bili upereni protiv pojedinaca, već protiv pripadnika neželjene zajednice” u namjeri da se silom promijeni demografska slika Bosne i Hercegovine. “Pravilno ime za taj zločine je genocid”, smatra tužilac. Tako treba da smatra i Sudsko viječe Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije.

I na kraju o genocidu koga sam lično svjedoćio, genocidu u Prijedoru. “Priča o Prijedoru je jeziva” – rekao je tužilac Tiger u dijelu završne riječi posvećene takozvanom “sveobuhvatnom” udruženom zločinačkom poduhvatu etničkog čišćenja velikih dijelova Bosne i Hercegovine, koji je u pojedinim opštinama – uključujući i Prijedor – dosegao razmjere genocida. U samo nekoliko mjeseci, ukazao je tužilac, na hiljade ljudi je ubijeno, a više hiljada je zatočeno u logore u neljudskim uslovima gdje su bili mučeni i izloženi seksualnom nasilju. Do oktobra 1992. godine iz opštine Prijedor je protjerano 38.000 ljudi, a ta brojka se do maja sljedeće godine povećala na 44.000. “Radi se o sasvim jasnoj namjeri da se unište muslimanska i hrvatska zajednica u Prijedoru”, rekao je tužilac i dodao da je istu tu namjeru Karadžić iskazao i uoči rata kada je podižući prst prijetio da Hrvati i Muslimani “idu ka istrebljenju”.

20 godina poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima preživjele žrtve i svjedoci tih največih zločina poslije holokausta u Evropi još su daleko od istine i pravde. Dok čekaju istinu i pravdu od Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije ni jedna politička garnitura koja je do sada pobjeđivala na izborima u Bosni i Hercegovini nije predstavljala glas žrtava. Samo priča u predizbornoj kampanji, a po dolasku na vlast šutnja kako o istini o zločinima tako i o pravdi za žrtve zločina. To je razlog što još nemamo Zakon o zabrani negiranja, minimiziranja ili opravdavanja holokausta, genocida i zločina protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini, što još nemamo Zakon o proglašenju 11 jula Danom sjećanja na genocid u Srebrenici u cijeloj Bosni i Hercegovini i što još nemamo Zakon o proglašenju 30 augusta Danom sjećanja na sve nestale u Bosni i Hercgovini. Žrtve največih zločina poslije holokausta u Evropi moraju dobiti ono što zaslužuju, istinu i pravdu, kako na Međunarodnom krivičnom tribunalu za područije bivše Jugoslavije, Međunarodnom sudu pravde i nacionalnim sudovima, tako i u svojoj domovini, zakonsko regulisanje svojih prava i sloboda.

 

(chicagoraja.net)

 

Komentari