Piše: Dragan Bursać

Onima koji su donirali vodu, hranu, ćebad i odjeću, hvala do neba. I to je ljudski. Zahvaliti se, ako ništa drugo. A, kad smo kod drugoga, red je i reći kako svaki prosječan stanovnik Republike Srpske zna da nam je velika Majčica Rusija u svom  Iljušinu dostavila 38 tona pomoći. I to je OK. Svi smo gledali, slušali i frenetično navijali, zajedno sa spikerima i novinarima RTRS-a, kako dolaze Rusi „da nas spasu“.

Ono što prosječan stanovnik Republike Srpske ne zna jeste to da je, primjerice, grad Bihać donirao toj istoj Republici Srpskoj 80 tona pomoći!? Kako to, majku mu? Pa da ti se opet zanebesa pravoslavna moždana vertikala. Čuj, Bišćani donirali duplo više od ruskog Medvjeda! A, kolika je Rusija, a kolipacni Bihać! I to još nije sve, ti isti Bišćani i njihovi rafteri su prvi prihajali u podvodni grad Doboj i spašavali staro, nejako i bolesno. Bišćani, ehej, to su oni iz Petog korpusa, što smo im držali grad u okruženju, paaa, više-manje cijeli rat. Oni što nisu imali šta da jedu i piju i koji su za vreću brašna plaćali 100 maraka. Došli ljudi i pomogli. Ljudi su, takav im je opis ljudskosti.

Dakle, saldo Bihać-Rusija 80:38.

I sad, vidite, problem nije u tom rezultatu, nego što on čudi i iznenađuje narod ovdašnji. Nekako je tom narodu ubačen, i još uvijek se ubacuje, čip po kojem, eto, Rusija nema prečeg posla nego čeka da se nama desi kakva katastrofa da bi nam dojurili u pomoć. Dakle, posve je normalno da zemlji u nevolji prvo pomažu – stanovnici te zemlje. Opet je posve normalno da ljudi, komšije, iz Doboja, Bihaća, Šamca, Maglaja, Gradačca, pomažu jedni drugima. I tako je i bilo. Tako je npr. dobrovoljna radna brigada Hadžićana pomagala ljudima u Maglaju. I ne, ne radi se o grotesknoj studentskoj brigadi koju je Dodik postrojavao u Doboju, gdje  osim, troje četvoro rukovodilaca studentskih i par članova SNSD-ovog podmlatka, studentarije nije ni bilo. Bukvalno.

No i dalje, uprkos svemu, ostaje začudnost Srblja nad ruskom državom i fiksacija njihovim najnovijim voždom Vladimirom Putinom. A, taj Vladimir, zajedno sa svojim oligarsima, napravio je jedno uberkapitalističko carstvo i za Srbima (osim ako to nije njegov trenutni interes) živo mu puca donji dio leđa. Toliko mu, zapravo, puca, da Predsjedniku Republike Srpske dozvoli tek da se fotografiše sa njim. Ali narod Republike Srpske, široke duše i skučenog entitetskog prostora, želi samo jedno – da bude veći Rus od Rusa samoga. Tako smo u svoj silnoj rusofiliji imali prilike da vidimo opskurne četnike na anketiranom Krimu, Putinove slike koje potiskuju Karadžićeve i Mladićeve po seoskim zborovima, tragikomične ode rusofila po forumima i portalima…

I, opet to nije neki problem. Rusija je taman toliko velika da djeluje moćno, a taman toliko daleko da nije stavila svoju šapu na narod Serbski, e da bi je ovaj mrzio. Pitajte Čehe, Slovake, Ukrajince i ostale u blizini Rusije šta misle o istoj, pa će vam biti jasno na šta mislim.

Domaći mir za ruski san

Ovdašnji najveći problem je kad lokalni moćnici krenu kupovati socijalni mir izmaštanim pričama o bespovratnim sredstvima, gasovodima, infrastrukturi, logistici, pa i vojnoj pomoći, a iza svega stoje, pogađate, izmaštani Rusi.

U realnosti, Vlada RS-a odbija kredit MMF-a sa kamatnom stopom od 1% iz „političkih razloga“. Ali zato prihvata kredit Ruske Federacije od 200 miliona evra po kamatnoj stopi od 5%. Ostale uslove vlasti Republike Srpske kriju kao zmija noge. A, ta zmija zvana dužničko ropstvo će ujesti narod za vrat. I osnovno, narode, kredit nije pomoć, donacija, poklon. Kredit je monetarna roba, proizvod, koji, za razliku od drugih proizvoda, ima čak i veću cijenu od realne, tj. ima kamatu. Dakle, nešto što košta 200 miliona evra platite 500 miliona!

U toj istoj realnosti, niko narodu domaćem nije objasnio da od „Južnog toka“ nema ništa i to ne zbog silnih teroja zavjere, nego zato što se to pod ovakvim okolnostima ni Rusima ne isplati! Kako sad, poslije silnih nafotkavanja u blizini cjevčuga, izaći pred plebs i reći im da od toga nema ništa!?

Ja ću Vam reći. Sreća naša, rođaci, što od toga nema ništa, jer bi ionako preplaćen energent plaćali još skuplje. O troškovima potpune promjene infrastrukture i o ličnom ugrađivanju u cijenu izgradnje nove ne treba trošiti ni riječi.

U svoj ovoj ruskoj bajci, čudnovato je kako se, recimo Milorad Dodik nije sjetio da pita Vladimira Putina šta je sa onih 130 miliona maraka koje nam ti Rusi, vlasnici brodske rafinerije preko svojih kompanija „Zarubežnjeft“ i „Njeftegazinkor” duguju. Da, da, dobro ste čuli – Oni nama duguju! I taj dug se iz časa u čas uvećava. Kako se čini, dugovanja će rasti do trenutka kad se rafinerija zatvori. Eto, mogao je Mile da traži samo naše pare u ovoj humanitarnoj katastrofi, ali, nije se sjetio ili nije smio. Šta znam.

I zaista, treba ponoviti – Hvala Rusima za svaki gram pomoći i raskrstiti sa tim jednom za svagda. Nisu Rusi nikakvi saveznici srpskom narodu. To je, prosto, država koja ganja svoje interese od Japana do Brisela. A, ako im se pridruži koji patuljak, dobro i jest. Nego, kako mi sebi pomogosmo?

Budžet solidarnosti

Opet se vraćamo na našu Vladu koja je, ako niste znali, preimenovala Budžet Republike Srpske u Fond solidarnosti. Ophrvani postpoplavnom katastrofom, a u svjetlu pomoći po sistemu “daj šta daš”, Vladi RS je potop došao kao kec na deset. Tako je, jelte, oformljen Fond u koji će svako, od penzionera do državnog ćate, uplaćivati od jedne do 5 maraka, kako bi se napunio Budžet. Ovaj, Fond. E, sad, zanimljiva je preraspodjela love iz narečenog Fonda. A, ona ide ovako: 75% sredstava ide u budžetske namjene, a 25% sredstava odlazi u pomoć za postradala područja. Što će reći? Pa da, dobro ste pročitali, što će reći da jeVlada samo napravila dodatni harač na bijedu, pod plaštom pomoći i solidarnosti. Harač kojim će pokušati kupiti malo socijalnog mira do oktobarskih izbora.Nego, treba do kraja biti iskren, pa kazati ljudima ko nam je to i koliko pomogao u vremenu zla. Mimo Bišćana i Rusa. Bar u najkraćim crtama i da se ne uvrijede oni koji nisu pomogli, a ima ih beskrajno mnogo. Od najsiromašnijih opština BiH, Srbije, Hrvatske, Makedonije, do Evropske Unije.

Kroki 

Iz Austrije je stiglo 400 tona hrane, odjeće i lijekova. Hrvatska i Slovenija su odmah prvih dana od izbijanja humanitarne krize u BiH uputile po dva helikoptera za spašavanje stanovništva i dostavu pomoći. Slovenija je dopremila na desetine tona humanitarne pomoći, a u toj zemlji je prikupljeno više od 100.000 KM. Hrvatska vlada, na prijedlog ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, donijela je odluku da se BiH pruži humanitarna pomoć od 100.000 eura.

Vlada SAD odmah se uključila u dostavljanje humanitarne pomoći. Donesena je odluka o dodjeli 50.000 dolara za nabavku neophodnih potrepština, uključujući 13 motornih čamaca za evakuaciju stanovništva.

Turska je odmah poslala šest vatrogasaca i 40 spasilaca sa 20 vozila, koji su pomagali stanovništvu. Turski vojnici iz sastava EUFOR-a u Brčko su dopremili deke, vreće i pumpe za ispumpavanje vode. Unija turskih mediteranskih opština (MBB) odlučila je da ugroženim područjima u BiH pomogne tako što je odredila turske gradove i opštine koji su zaduženi za 15 ugroženih mjesta u našoj zemlji. Turska je poslala i avion sa humanitarnom pomoći koji je dopremio 125.000 vreća za pijesak, oko 1.000 deka, dva agregata, lopate i različite alate potrebne za čišćenje mulja i blata. Turski grad Bursa poslao je konvoj sa 160 ležaja, 100 kreveta i hiljadu deka.

Avioni Ujedinjenih nacija dopremili su sredstva i filtere za prečišćavanje vode, šatore, montažne toalete i drugu opremu za borbu protiv poplava, pročišćavanje vode, čišćenje poplavljenih kuća… Dva aviona UN-a dopremila su i agregate i pumpe za vodu u vrijednosti od oko 370.000 dolara za poplavljena područja u BiH iz fondova urgentne pomoći USAID-a i Vlade Norveške. UN agencije su osigurale više od 1,5 miliona američkih dolara pomoći za poplavljena područja u BiH.

Hvala!

Dakle, veliko hvala svima koji su nam pomagali i koji nam pomažu! Sto puta hvala Rusima i milion puta Bišćanima, ako ništa, a ono zbog razbijanja predrasuda!

 

(buka.ba)

Komentari