Piše: Jusuf Trbić

 

Zbilja, navika je čudo. Navikne se čovjek na nešto, pa ne može toga da se oslobodi ni na ovom, ni na onom svijetu. Navikne se na robiju, pa samo što izađe na slobodu, on napravi sve što može, da se vrati. Navikne se na ženu, pa džaba zagleda druge, ne može bez nje. Ljudi se naviknu na vlast, pa ne mogu bez fotelje, sve bi učinili da im se ne izmakne. Nedavno je Dodik pokušao da proturi prijedlog zakona o jedinstvenom matičnom broju, po kojem se registraciona područja poklapaju s entitetskim granicama. Nije teško pogoditi da je to novi nasrtaj na jedinstvenu državu, pa su to na sve strane razglasili Zlatko Lagumdžija i njegovi, tvrdeći da takav zakon nikad neće proći, jer ruši državu. Isto su tako reagovali kad je Dodik predložio novi Zakon o prebivalištu, kojim bi se na udaru našli povratnici i bošnjačka dijaspora. Nema govora o usvajanju takvih prijedloga, ustvrdili su Lagumdžija i drugovi. I, šta se desilo? Dodik je zaprijetio da će istjerati SDP iz vladajuće šestorke, a odmah se na taj lijepak uhvatio Sulejman Tihić, pa požurio da se ponudi za to mjesto. Lagumdžija je panično reagovao. Izgubiće fotelju, a toliko je navikao na nju. Pa se, brže-bolje, prevrnuo preko glave i prihvatio sve Dodikove prijedloge, tvrdeći sad da je u interesu države ono što je do juče bilo protiv države! Šta ćete, navika je bila jača.

Tako i nestašni vladika Kačavenda. Navikao na one radnje, pa nikako da prestane. Čitam u novinama o njegovim podvizima, pa se zapitam : otkud mu tolika snaga? Sam protiv četvorice mladića! Nekad je patrijarh Pavle ( dok još nije bio patrijarh) bio žestoko protiv toga da se Kačavendi dodijeli titula vladike, zbog njegovih bezbrojnih ljubavnih afera s časnim sestrama, sad se to pretvorilo u pravu mušku borbu u kojoj vremešni vladika nikako ne posustaje. Pa se čula i ovakva priča. Umro vladika Kačavenda ( gluho bilo), pa otišao pravo u raj. Zaslužio je. Ali, tamo odmah naleti na one slatke, male anđele golih guza, oblih i mekih. Pa ne može da odoli. Ko šta radi, on samo ganja anđelčiće, pa ih štipka i lupka po guzama. Dosadile žalbe  Svevišnjem, pa Kačavendu, po kazni, premjesti u pakao. Prođe nekoliko dana, anđeli se pitaju šta li je s njim, kako li se pati u ključaloj vodi, pa jedan od njih ode do pakla da to vidi. Kad tamo, onaj ogromni kotao se skoro ohladio, ispod njega ne gori vatra, svuda pustoš. Nije mu jasno šta se desilo. Uto naiđe Lucifer, smrknut. „Šta se to dogodilo, gdje vam je vatra“, pita anđeo. „E, otkako je stigo onaj bradonja, ne smije niko da loži“, veli Lucifer. „ Kako to“, pita anđeo.“ Gleda ga Lucifer bijesno : „Hajd se ti sagni da ložiš vatru, ako smiješ!“

Šta ćete, navika je navika.

U Bijeljini navikli da slave Pantelino, zvaničnu krsnu slavu opštine. To rade od rata, ni briga ih nije što su po Ustavu narodi ravnopravni, oni slave svoje. Ali, nedavno je Bijeljina dobila status grada, a po zakonu grad nema krsnu slavu. I, šta će, morali su usvojiti novi Statut grada, bez gradske slave. Ali, navika je jača od svega. Sad ponovo stižu pozivnice za slavu grada, idu čestitke, grad plaća i slavi, ko da zakona i nema. Ne može takav sitan zakon da ukine naviku, pa to ti je.

A srpska policija navikla da hapsi Bošnjake, pogotovo one iz Srebrenice, koji su preživjeli genocid. Pa ih privodi, da ih pita kako su uspjeli da ostanu živi, policajci prosto ne mogu da vjeruju svojim očima. Čuj, živi, pa još u Srebrenici!

A oni što su s brda došli u Bijeljinu navikli da se liječe vradžbinama, pa džaba nova bolnica, operacione sale, doktori, apoteke. Bez vradžbina ne mogu. Zato velelepna bolnica nosi i dalje ime „Sveti vračevi“. Pretpostavljam da će tu biti i posebno odjeljenje za vradžbine. Ako medicina ne pomogne.

A kad sam već pomenuo onaj kotao, sjetih se i jednog intervjua Bogića Bogičevića hrvatskoj televiziji. Pitaju ga kakva je politička situacija u Bosni, a on kaže : „Ispričaću vam najnoviji vic, pa vi zaključite sami.“ Elem, došla delegacija iz Bosne da obiđe onaj svijet, pa je najprije odveli u pakao, da im pokažu njegove prirodne ljepote. Naiđu odmah na ogroman kotao, ispod njega vatra ( Kačavenda još nije stigao), a pored kotla džin strašnog izgleda. „To vam je kotao za Srbe“, kažu im. „Unutra je vrela voda, pa čim neko izbije na površinu, taj ga džin gurne nazad, u vrelu vodu“. Naiđu na drugi, tu stoje dva džina. „Hrvati su okretni, često isplivaju, pa ih ova dvojica guraju nazad“,  objasne im. Naiđu onda na treći kotao, ali nema nikakvih čuvara. „To je kotao za Bošnjake“, kažu im. „A gdje je džin“? „Ne treba“ , kažu im, „Bošnjaci su takvi, čim jedan malo digne glavu iznad vode, ostali ga odmah vuku dolje, nikakav im čuvar ne treba, oni sve sami rade! Navikli tako, pa ne mogu drugačije.“

Kažem vam, navika je čudo!

Komentari