SRAMOTNO NEZNANJE DODIKA I ČOVIĆEVIH TRABANATA, OBRAZUJMO IH: Ovo su multietničke države koje imaju princip “jedan čovjek, jedan glas”

Za razliku od Dodikove tvrdnje da ne postoji nijedno multietničko društvo u kojem je na sceni sistem “jedan čovjek, jedan glas” istina je upravo suprotna: većina multietničkih država upravo na sceni ima sistem “jedan čovjek, jedan glas”.

Piše: Danijel Hadžović

Novi član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Milorad Dodik u obraćanju na akademiji u Banjoj Luci, u povodu 100 godina od oslobođenja Banja Luke u Prvom svjetskom ratu (21. novembra 1918.),  je dodao kako je protiv nastojanja kojima se promovira “sistem jedan čovjek, jedan glas, jer bi se time Srbi pretvorili u manjinu”.

Dodao je kako nema niti jednog multietničkog društva koje promovira sistem “jedan čovjek, jedan glas”, te da tako nije ni u Belgiji, gdje je sjedište Europske unije.

Ovu izjavu su, očekivano s odušveljenjem prenijeli mediji bliski Draganu Čoviću koji je i formalno sklopio savezništvo s Miloradom Dodikom i koji s njim dijeli iste poglede po pitanju uređenja Bosne i Hercegovine, odnosno čuvanja i dodatnog produbljivanja sistema etnoteritorijalne podjele vlasti i etničkog  predstavljanja koji je na sceni u BiH.

Ipak, i Milorad Dodik i Čovićevi trabanti ipokazuju frapantno i sramotno neznanje kada promovišu ovakve izjave koje su suštinski apsurdne i potpuno netačne. Naime, za razliku od Dodikove izjave da ne postoji nijedno multietničko društvo u kojem je na sceni sistem “jedan čovjek, jedan glas” istina je upravo suprotna: većina multietničkih država upravo na sceni ima sistem “jedan čovjek, jedan glas”. Belgija koju je Dodik spomenuo, uređena je, doduše, kao država tri autonomne pokrajine i etničke zajednice s kompletnims sistemom vlasti koji se sastoji od šest razlilčitih vlada, no Belgija je tu izuzetak, čak i u Evropi. Većina drugih evropskih multietničkih država, poput Velike Britanije, Švicarske (koja u ustavu prepoznaje samo jezičke, ne i etničke zajednice), Crne Gore, Makedonije, Španije, upravo ima načelo “jedan čovjek, jedan glas” i vlast formira onaj ko skupi preko 50% ruku u parlamentu, bez ikakvih etničkih kvota. Iako neke od ovih država imaju različite načine zaštite određenih regionalnih i državnih interesa (poput elektorskog glasanja u SAD-u ili neproporcionalnog broja predstavnika u američkog senatu), ni u jednoj od njih legitimitet se ne crpi iz etničke pripadnosti.

Razloga za ovo je više. Prvi je onaj što je to najviša tekovina liberalne demokratije i naslijeđe prosvjetiteljstva. Naime, ideja koja je srušila svevlast monarha i aristokrata u Evropi koji su uživali zakonsku superiornost u odnosu na svoje podanike, je da se takva praksa treba zamijeniti principom “vladavine naroda”. To je podrazumijevalo stvaranje država u kojoj će svi građani biti jednaki pred zakonom, bez obzira na njihovu klasnu, etničku ili vjersku pripadnost, što znači i pravo glasa da se izaberu vlastiti predstavnici iz samog naroda u izvršnu i zakonodavnu vlast, kao nositelji narodne vlasti. Upravo na ovom principu osnovane su i uređene Sjedinjene Američke Države, koje su vjerovatno najmultetničkija država na svijetu u kojoj se doslovno mogu naći sve rase, narodi i vjere svijeta, ali svi njihovi pripadnici su u prvom redu državljani Amerike s jednakim pravom glasa. Osim što se radi o vrhunskom liberalnom načelu jednakosti ljudi pred zakonom, uspostava ovakvog principa u multietničkim država ima još jedan poseban motiv: on sprječava da se društvo dijeli po etničkim, vjerskim i rasnim linijama u obnašanju vlasti i omogućava stvaranje integralne političke nacije (koju ne treba miješati s etničkom pripadnošću), što na kraju vodi ka funkcionalnijem sistemu i manjim podjelama u društvu. Da je to načelo na kojem uređene najrazvijenije liberalne demokratije svijeta, pokazala je i nedavna pljuska Vladi Hrvatske kojoj iz EU jasno poručeno da oni u BiH podržavaju građanski koncept vlasti.

U Bosni i Hercegovini ovakav princip nije na sceni, nego umjesto toga važi pravilo etničkog predstavljanja kojim se upravo krši ovo pravilo jednakog prava glasa. Na pozicije izvršne vlasti te i zakonodavne vlasti dolaze pojedinci kao “predstavnici naroda”, bez obzira na ukupni demokratski legitimtiet koji stoji iza njih. Ilustracije radi, tako su na izborima 2014. članovi Predsjedništva s istim funkcijama postali Dragan Čović koji je iza seb imao legitimitet 130.000 glasača, i Mladen Ivanić koji je osvojio 320.000 glasova. Takav sistem omogućava i da HDZ, stranka na nivou države osvoja nekih 10% glasova, redovno konzumira oko 42% entitetske i 33% državne vlasti!

A u nastavku želimo dodatno obrazovati Milorada Dodika pa mu donosimo spisak nekih od multietničkih država koja imaju princip “jedan čovjek, jedan glas”.

Australija
Kanada
Sjedinjene Američke Države
Ruska Federacija
Španija
Velika Britanija
Švicarska
Crna Gora
Makedonija
Novi Zeland
Brazil
Argentina
Švicarska

P.S. I da, i njegov entitet Republika Srpska, iako u Ustavu je definisan kao entitet tri konstitutivna naroda, u praksi ima primijenjeno načelo “jedan čovjek jedan glas”.

 

(slobodnabosna.org)

Komentari