Piše: Dragan Bursać
Stani Meša Selimoviću, stani Andrić Ivo, stani Skendere Kulenoviću, zaustavi se Zuko Džumhure, okameni se kameni spavaču Mače Dizdare, u stranu se Branko Ćopiću! Sklonite se sa puta svi, pa da prođe njegova ekselencija, pisac Špirić Nikola.
Svi znamo da je Bosna i Hercegovina zemlja koja vrvi talentima. Možda jesmo mali, možda nam je standard nizak, možda nam je ekonomija u kolapsu, možda smo na pobjedničkom postolju po procentu nezaposlenih, ali ovo je zemlja VELIKIH ljudi. Jer nas četiri miliona, podarilo je svijetu i Nobelovca i Oskarovca i vrhunske boksere, fudbalere, pjevače, slikare, vajare, glumce… i onoga malog iz Breze što glavom može razbiti 111 siporeks blokova.
Najnoviji u plejadi vrhunskih umjetnika i ultimativnih poetskih stvaralaca je Drvarčanin sa stalnim mjestom prebivališta na relaciji Banjaluka-Sarajevo-Beč, samozatajni ekonomista, Nikola Špirić. Ovaj skromni čovjek, a veliki globtroter, koji često za sebe u šali kaže kako i nije zlato, čini se da će biti jedini kandidat iz Bosne i Hercegovine za Nobelovu nagradu!
Marija Kiri, pa Nikola Špirić
I to za književnost i ekonomiju.
Ukoliko bi osvojio obje nagrade, bio bi prva osoba kojoj je to poslije Marije Kiri uspjelo.
I zato čudi, gotovo i vrijeđa podatak da gotovo 99,99 posto populacije Bosne i Hercegovine nije pročitalo niti jedno jedino od njegovih 10 remek-dijela. A, malo je poznato kako je ovaj izuzetno cijenjeni stvaralac pošteno i ljudski zaradio oko 400 hiljada eura od prodaje baš svojih knjiga.
I slabo bi ko i znao za ovaj grandiozan podatak, da se zli jezici, novinarska piskarala i svakovrsni izdajnici nisu petljali u porijeklo imovine dobrog i poštenog Nikole Špirića. Pa su tako saznali da je veliki pisac Špirić kupio stan u Beču na ime svoje kćerke “novcem nejasnog porijekla”.
Čuj nejasnog porijekla?! Pa šta ako je kupio stan u Beču??? Nije Beč, šta znam, neki sad tamo Beč ili špansko selo. Danas pošten čovjek više ne može kupiti niti stan u Beču od svog mukotrpnog rada, nego je još i primoran da se pravda pred svakovrsnim lezihljebovićima i neradnicima. Tako je i naš skrušeni Špirić morao svijetu otkriti kako je 400 hiljada evra prikupio “od prodaje knjiga i donacije prijatelja”. Eto vam sad, ljubomorne krtice! Svi možete crći od ljubomore. Zapravo, baš vi, sitne duše, otkrili ste svojim njuškanjem velikog i skromnog pisca, koji od svog stvaralaštva zarađuje prodajući knjige i živeći kao svaki veliki boem i umjetnik, naravno, od donacije prijatelja.
Tako je činio Leonardo da Vinči, tako čini Nikola da Špirić
Skromni čovjek, daleko od očiju domaće, krvi žedne javnosti, u svom bečkom stančiću, piše li piše. I na taj način su nastali neprevaziđeni bestseleri poznati diljem planete, za koje je red da ih nabrojimo: Stanovništvo Republike Srpske, Strateško upravljanje investicionim ulaganjem, Podjele nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta, Ekonomska i monetarna integracija Evrope, Monetarne i javne finansije, Evropska unija uslovi i uslovljavanja, Obraćanja na domaćoj i međunarodnoj sceni – apeli predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, Evropska i evroazijska unija: vrijeme promjena, dilema i izazova, Hemeroteka: Pisani mediji o aktivnostima predsjedavajućeg Savjeta ministara Bosne i Hercegovine: 2006-2011.
Šta? Nikada niste čuli za ove bisere svjetske književnosti sa mirisom Balkana u ekonomskim statistikama? To je onda do vas i vašeg jako niskog opšteg obrazovanja. A, SIPA, pardon Nobelov komitet, se bavi procjenom tiraža ovih grandioznih djela.
Sa Oštrelja Vila kliče, đe si pisac Špirić Niče!
I dok je našoj zaostaloj sredini ostalo da se tek upozna sa rapsodijom pisane riječi, sa svim valerima talenta, sa neponovljivim krajobrazom na rubovima ekonomije… lik i djelo Nikole Špirića, već se ugnijezdilo u krajišku ojkaču, o čemu svjedoče i gore boldovani stihovi. I ne samo to, ovaj postmodernista, u vječitoj potrazi za istinom, po ruralnoj legendi, prije FC Reala iz Madrida osvojio je “La decimu”. Doduše, on nije baš osvojio deset nogometnih prvenstava, nego je promijenio deset partija, ali to su samo pretenciozne glasine.
Prava je istina da je Nikola Špirić, naš najveći i najčitaniji pisac ikada, promijenio samo pet partija, ali vrlo lako je moguće, da će do kraja svog političkog bivstvovanja promijeniti još pet i tako stići legendarni klub iz Madrida. Pored toga, ovaj genije renesansnog uma, u stalnom je pokretu, mijenja se, transformiše se, mijenja stavove i mišljenja. Od radikala do poete, rekli bi neki zlobnici.
Ali, ova hodajuća misterija, najtiražniji pisac Bosne i Hercegovine uprkos svakojakim glasinama, tek je skroman čovjek, koji nikada nije imao bilo kakvog kredita, koji uredno ispunjava sve svoje građanske obaveze, koji je tu i tamo političar i koji na sve to zna da piše.
Drugoligaši Selimović, Andrić, Džumhur…
Stani Meša Selimoviću, stani Andrić Ivo, stani Skendere Kulenoviću, zaustavi se Zuko Džumhure, okameni se kameni spavaču Mače Dizdare, u stranu se Branko Ćopiću! Sklonite se sa puta svi, pa da prođe njegova ekselencija, pisac Špirić Nikola. Najzad, niko od vas se za života nije toliko… hmm… materijalno osamostalio od svojih pisanija, niko od vas nije stekao takav ugled i zaštitu države od svog rada, e da bi u istu rečenicu sa podoštreljskim genijem pera mogao stati.
I zato PRAVDA za Nikolu Špirića! Svojim životom na ivici, svojim vječiti pregalaštvom, zaslužio je ne jedan, nego tri stana. I to na Menhetnu! Samo urođena skromnost ga je ograničila na mali srednjeevropski grad, a ne na neki penthaus u East Village-u.
Pa, da se pitao Nikola, koliko je skroman, uprkos silnoj zaradi od prodaje knjiga, NIKADA se sam ne bi kandidovao za Nobelovu nagradu. Na kraju krajeva, to je i nemoguće. Njegovi partijski drugovi iz SNSD-a, da li iz neznanja ili zbog ljubomore, nisu poslali Nobelovom komitetu zamolbu za kandidaturu krajiškog Homera.
To je uradila grupa građana u Banjaluci, koja se odaziva na ime “Revolt BL” koji su pozvali na društvenim mrežama sve ljude dobre volje da idućeg vikenda na Trgu Krajine potpišu peticiju kojom bi “podržali Špirićevu kandidaturu” za najprestižniju svjetsku nagradu.
“Cilj nam je da prikupimo milion potpisa i pošaljemo ih na adresu Nobelovog komiteta, jer on to zaslužuje”, poručuju aktivisti.
Normalno da zaslužuje. Kad može Dilan, može i Špirić! I šta je Dilan bolji od Špirića? Dok je ovaj prvi mijenjao gradove u Americi, naš Nikola je mijenjao partije. Dok je Bob pisao tu i tamo pokoju pjesmicu, Nikola je kulturno, fino za kompjuter, pa udri po tastaturi. Dok je Robert Cimerman pjevao Knockin’ on Heaven’s Door, Borhes sa Unca je stvarno kucao na vrata političkih subjekata uz pjesmu Pristao sam biću sve što hoćeš.
I zato, ako mislite da je sve ovo prvoaprilska šala, grdno se varate, narode! Vi ste prvoaprilska šala, što dopuštate da se raznorazne šale sprdaju sa vama, a Nikola Špirić je (sad za sad) potpuno legalno vlasnik stana u Beču, koji je stekao od “prodaje knjiga i pomoći prijatelja”.
U svemu ovome, narode, samo ste vi smiješni. Nikola nije niti najmanje.
(neznase.ba)
