BiH na udaru: Od agresije do agresivnih politika
Piše: Sead Omeragić
– BiH neće biti uspješan kandidat za članstvo u EU-u dok se ne uspostave odgovarajući institucionalni uvjeti… uzimajući u obzir načela federalizma, decentralizacije i legitimne zastupljenosti – kaže se u tekstu Rezolucije Vanjskopolitičkog odbora Evropske unije. Evropski izvještaj o napretku BiH nas je ozbiljno unazadio.
Federalizacija i decentralizacija Bosne i Hercegovine su forsirani od parlamentaraca iz Republike Hrvatske. Rezolucija je, pored svih pozitivnih sadržaja, pokazala da je Evropa zaboravila neke ključne događaje u Bosni i Hercegovini od prije dva i po desetljeća i vrijeme direktnog televizijskog prenosa zločina. Nakon etničkog istrebljenja i progona nepodobnih nacija, je li moralno tražiti od demokratske Evropske unije da potvrdi granice zločina?
Je li pravno održivo tražiti podjele ove države prije kraja ključnih procesa koji se vode pred Tribunalom u Hagu? Dakle, može li išta biti konačno prije konačne presude Karadžiću, Mladiću i Prliću i njegovoj grupi? Što se tiče legitimnog predstavljanja koje zagovara Evropa, izborni legitimitet u BiH počiva na strahu i mržnji u ime etničkih podjela. Već dvije i po decenije govori nam se da sami trebamo naći rješenja dogovorima.
Problem je što se dogovaramo sa onima čiji su projekti nastali na zločinu i kojima je najbolje rješenje da se nikada ne dogovore. Običan građanin ove države se pita: Kako se postaviti prema Evropi u koju želimo ući i koju sanjamo kao spas za našu djecu? Kako ako se povlađuje našim podjelama i hrane etničke mržnje. Ako se promovira isključivost jednih a ne prihvata tolerancija drugih? Šta ćemo mi Evropi tako podijeljeni i betonirani zločinom?
Šta će Evropi ovdašnje etnički isključive i radikalne politike kad ona sama drhti pred svojim neonacistima i rasistima? Zna li Evropa da je sudbina BiH neodvojiva od Tribunala u Hagu? Zašto se Tribunal u Hagu u raspravama pred ovom evropskom institucijom nije ni spomenuo? To je kao kad bi prešutili Nirnberški proces u obračunu protiv nacizma.
Znaju li Evropljani šta se događa u Tribunalu u Hagu? Da se tamo prvostepeno već presudilo projektu koji se sada nježno i demokratski zagovara kao decentralizacija i federalizacija? Udruženi zločinački poduhvat ima svoju prvostepenu presudu u Tribunalu u Hagu. Godinama se potvrđuju uporne igre Republike Hrvatske oko Stoca i Mostara da se ta dva grada kidnapuju za treći, hrvatski entitet. Priča o federalizaciji je dio jedinstvenog poduhvata oslonjenog na evenatualni evropski pristanak na podjelu ove države.
Bošnjaci Mostara i Stoca, koji su masovno trpani u konc-logore a onda ciljano raseljavani širom svijeta danas su saznali za evropsku rezoluciju kojom su nagrađeni njihovi logorski čuvari. Pod maskom decentralizacije i federalizacije ova se država i dalje uporno kida i dijeli prema dogovarima Tuđmana i Miloševića.
Najbolja federalizacija Bosne i Hercegovine postignuta je temeljitim etničkim čišćenjem od 1992. do 1995. godine. Federalizacija se gradi na temeljima zločina. Decentralizacija je na tim temeljima već završena, jer je država na aparatima za održanje osnovnih funkcija. Sljedeći stadij bi bio potpuno brisanje njene adrese. Ali tu je još jedna kvaka, ona najteža i ključna po Republiku Hrvatsku. Tiče se u više sudskih procesa dokazanog međunarodnog konlikta i agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Ta je agresija Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu potvrđena u četiri presude: Zlatku Aleksovskom, Tihomiru Blaškiću, Vinku Martinoviću Šteli, Mladenu Naletiliću Tuti i Dariju Kordiću. Potvrđena je prvostepeno i u petoj presudi Jadranku Prliću i ostalim. Hrvatska je u ozbiljnim nevoljama zbog ratne politike Franje Tuđmana protiv Bosne i Hercegovine. Sve što danas rade u Republici Hrvatskoj ima tu pozadinu pa i ova u Evropskom parlamentu forsirana federalizacija i decentralizacija. U svim tim presudama postoje poglavlja za agresiju, u kojima stoji da je cilj bio secesija dijela BiH i prisajedinjenje Republici Hrvatskoj.
Tuđman je to radio javno i drsko. Dobar dio tih dokaza agresije došli su od Miloševića i njegovog štaba. Ljudi u BiH moraju znati da danas ništa suštinski neprijateljsko nemaju Srbija i Hrvatska. Sve tenzije koje podižu su vještačke i uperene su samo protiv Bosne i Hercegovine. Ova država je njihov cilj čak i u najgorim vrstama jedinstvenog scenarija.
Zahvaljujući međunarodnim prijateljima, Bosna zna detalje tih mračnih dogovora. Dio tih dogovora su i „srpske čokoladice“ kao i tabla HOS-a u Jasenovcu. Taj zajednički scenarij se oslanja na floskulu koja uvijek pali od vremena Tuđmana i Miloševića: dobri odnosi Srbije i Hrvatske su garant mira na Balkanu. Ali, šta ćemo sa pravdom za njihovu zajedničku žrtvu – Bosnu i Hercegovinu?
Čović i Dodik su, možemo pretpostaviti, iznova akreditirani kao isturene poluge u rukama Beograda i Zagreba. Treba stvarati nered unutar BiH, dijeliti je, federalizirati i decentralizirati, da bi se u budućnosti spriječile ili ublažile posljedice međunarodne pravde koja će kad tad doći u nekom obliku. Makar došla samo kao gotova i potpuna istina u vidu konačnih presuda iz Haga o onome što se ovdje događalo od ’92. do ’95. godine. Samo istina može donijeti mir i dobro na ove prostore. Ta istina neće se moći ni federalizirati niti decentralizirati.
(nap.ba)
