Čekajući srpsko proljeće: Od Miloševića i Šešelja do Vučića i natrag

Predizborna kampanja je kao pijanstvo. Ljudi u kampanji govore ono što u stvarnom životu misle. Zato zabrinjavaju ratni bubnjevi kojima Beograd oglašava predstojeće izbore.

Sve je ubeharalo i sve cvjeta u aktuelnim i nedosanjanim srpskim državama. Pustila je behar šljiva u Užoj Srbiji, sve je ucvjetalo na Kosovu i u Vojvodini, a polja cvijeća šarene se u Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini. Ali, svi su u čudu – srpsko proljeće poprilično kasni. Prvi vjesnici su došli iz Haga – presude Karadžiću i Šešelju. Probudili su se uoči tih presuda četnici i postrojili u Višegradu. Čitave kolone golobradih mladića, rođenih poslije Genocida u Srebrenici, izašlo je na ulice sa zastavama i kamama, da u Srebrenici proslave oslobađanje Šešelja. Policija RS-a, koja je 1995. osiguravala mjesta gdje je izvršen Genocid, sada je u približno istom sastavu osiguravala divljanje na ulicama i prijetnje Bošnjacima.

Hag kao mjera

Zastrašujuća je vijest da su brojne novinske redakcije u RS-u i Srbiji oslobađanje Šešelja proslavile srčanije nego što smo nekada čekali i slavili rezultat našeg tima na Evroviziji. Sada su došli neki novi klinci koji i novinarstvo, kao jednu od najčasnijih profesija, stavljaju u funkciju zla.

Porazno je da su javni servisi u RS-u i Srbiji otvoreno bili na strani Radovana, da su se novinari utrkivali da pred svojom publikom sakriju što veći broj detalja iz presude i na taj način amnestiraju njegove zločine i Genocid.

Jadno je da su srpski političari, kao hijene, potpuno impotentni, do posljednjeg daha ovih dana branili Radovanovo djelo. Uvjeren sam da će ovakva mitomanija za nekoliko godina ili decenija pretvoriti Radovana Karadžića u sveca! Potvrda toga je svježa izjava Tomislava Nikolića, predsjednika Republike Srbije: „Hag je mera za Srbina!“

Ovim, reklo bi se, dnevnopolitičkim stavom Nikolić je pokušao diskreditirati Vojislava Šešelja na predstojećim izborima, dajući poruku Srbima da Šešelj i nije neki Srbin ako ga čak ni Hag nije osudio. Nikolić je svjestan da su u radikalnom srpskom društvu, koje je i sam djelomično dizajnirao, Šešeljevo dugogodišnje ratovanje sa Hagom, ismijavanje Tribunala i na kraju Šešeljeva pobjeda, najbolja predizborna kampanja kojoj će se teško suprotstaviti izborni timovi Nikolića i Vučića.

Nema te izborne političke strategije koja može u takvom društvu nadjačati Šešeljeve izjave da će ponovno osloboditi Republiku Srpsku Krajinu, da će Bošnjake u Bosni prevesti na Srbe ili da će Kolindi pokazati šta je muškarac. Zato se Nikolić uplašio Šešelja i otvorio dušu. A predizborna kampanja je kao pijanstvo. Ljudi u kampanji govore ono što u stvarnom životu misle. Zato zabrinjavaju ratni bubnjevi kojima Beograd oglašava predstojeće izbore.

Nikolićeva izjava je redefinicija srpske nacionalne političke ideologije današnjice, koja se nije odvojla od stavova Slobodana Miloševića s početka devedesetih – štaviše, postala je eksplicitnija, opasnija, utemeljena na iskustvu agresije i Genocida. U prijevodu na bosanski jezik Nikolićeva izjava znači: najveći srpski sinovi su oni koji su počinili genocid, koji su strijeljali, ubijali, klali – zapravo, oni koji su osuđeni u Hagu. Pri tome ne treba zaboraviti da vrednije od srpskih sinova je samo njihovo djelo. Ova politika će prodati i Miloševića, i Mladića, i Karadžića, izručit će ih Hagu, ako treba privremeno ih se i odreći, samo pod uslovom da ostane njihovo djelo – da ostane Kosovo, da ostane Republika Srpska…

Čekajući izbore

Oslobađanje Šešelja u Hagu totalno je izbacilo iz orbite Aleksandra Vučića, koji je ušao u izbore u vrhuncu svoje moći, potpuno siguran da će dobiti novi krug vladavine dug četiri godine. U jeku predizborne kampanje, prvo mu je kao kec na deset došla presuda Karadžiću, koju je iskoristio da probudi srpski nacionalizam, da podsjeti da još uvijek u svom djelovanju baštini vojne pohode iz devedesetih, da kao takav želi vući za nos i Evropu i Ameriku, pregovarajući s njima, a ustvari sanjajući majku Rusiju i sklanjajući se pod njene skute. I onda je kao grom iz vedra neba došla presuda Šešelju koja je pobrkala preko noći političke odnose.

Vučić bi mogao biti prinuđen na totalnu transformaciju svoje politike i ulazak u zajednički nastup s Čedomirom Jovanovićem, Borisom Tadićem i Nenadom Čankom, kako bi umanjio Šešeljevu snagu. Da li će Vučić imati snage da ponovno navuče janjeću kožu i distancira se od radikalnog nacionalizma, koji je do presude Šešelju koristio kao leteći ćilim.

Sada je taj ćilim preuzeo Šešelj rušeći Vučića njegovim oružjem! Potpuno zbunjen, Vučić ovih dana optužuje međunarodnu zajednicu da mu je ona sve smjestila kako bi ga primorala da se prikloni politici Zapada. Pri tome svi dobro informisani znaju da ga je upravo Zapad, tragajući za adekvatnim partnerom, učinio jakim. Vučić je sada u procesu munjevite transformacije i niko ne može pretpostaviti šta će se desiti do tog 24. aprila.

Uključivanje Milorada Dodika u Vučićevu kampanju isplanirano je proteklih mjeseci i ostvareno kao brak iz obostranog interesa. Taj brak je u Srbiji uzbunio strasti i teško je pretpostaviti koga će ta bujica odnijeti. Alternativa Vučiću je Šešelj – a to znači novi krug pakla na Balkanu i novo odlaganje srpskog proljeća. U Banjoj Luci su uvjereni da će nakon 24. bujica prvo odnijeti Dodika, čija je pozicija opasno ugrožena.

Čekajući izbore, s obje strane Drine odlažu buđenje novoga života i kretanje novim putevima budućnosti. Ti putevi traže konačno suočavanje s prošlošću, ali čini se da još nema te snage koja će označiti početak srpskog proljeća. Naprotiv, čini se da nikada nije bila aktuelnija pjesma Jove Jovanovića Zmaja „Srpsko vreme“: „Još nije vreme,/ Još nije vreme,/ Još nije vreme…/ E sad je već dockan!“

Džaba beharaju srpske države, kad proljeća nema na vidiku!

 

(Faktor.ba)

Komentari