Piše: Dragan Bursać

Da Bosna i Hercegovina već 20 godina nije sekularna država, to valjda jedino najzagriženijim SDP-ovcima u predsjedničkoj izbornoj kampanji nije jasno. Doduše, njima ništa nije jasno.

Ostatak raje blene kako religijski oligarsi po sistemu „U se, na se i poda se“ krčme i razvlače ono malo neuknjižene, odonomad znane „državne zemlje“. Nesrećni ljudi gledaju povorke crnih audija, bijelih mercedesovih džipova i sivih bmw-ovih limuzina. To im, valjda, dođe kao multikonfesionalni saobraćajni kod. Panreligijski vozni park.

Nemaju crkvenjaci nikakvih problema da naše pare pretvaraju, kao onomad Isus vino u vodu, u svoje. Ta, pogledajte taj ludi cirkus u par dana. Pogledajte to bestijalno onanisanje nad ono malo zdrave pameti što je ostalo pod ovom usijanom zvijezdom.

‘Ajmo redom.

 

MOH do MOGA

Znate li vi, dragi publikume, koja je funkcija Ministarstva odbrane u našoj zemlji?

Dakako, složio bi se poneko naivan da ovo ministarstvo koordiniše vojskom (onom koju imamo) u kriznim situacijama, u kakvim elementarnim nepogodama i sličnim pizdarijama više i niže vrste.

Ali jok!

Ministarstvo odbrane je glavni i vrhovni turoperater i promoter vjerskog turizma u BiH. Tako su  veseljaci iz Ministarstva za otadžbinluk i hadžiluk (u daljem tekstu MOH-a), kako bi se trebalo zvati, potpisali dva ingeniozna sporazuma sa vjerskim organizacijama. Sjetićete se, te vjerske organizacije su, kao u svakoj religijskoj državi, krovne institucije, i zajedno sa političarima suvlasnici države.

Naprvo je MOH  26. avgusta sklopio  ugovor s Pokloničkom agencijom Srpske pravoslavne crkve “Dobročinstvo” iz Beograda o organizaciji pokloničkog putovanja Oružanih snaga BiH na Krf, u Grčku, a što će sve nas koštati 20.000 KM.

Da ne ostane dužan bošnjačkoj vojnoj komponenti, MOH je heftu poslije,  3. septembra, sklopio ugovor s Islamskom zajednicom BiH o organizaciji putovanja devet pripadnika Oružanih snaga BiH na hadž u Meku, što će nas koštati oko 67.500 KM.

I sad bi neko krenuo da napada naše Ministarstvo za otadžbinluk i hadžiluk. Ali, nemojte da ste na kraj srca, rođaci!

Evo, ko se Bogu u Bosni nije molio za sve i svašta, neka prvi baci kamen. Pa, ovdje i najzagriženiji ateista postaje prvo agnostik, pa onda vjernik. Kakva Meka, kakva Sveta Gora, kakav Vatikan?! Ovdje je moljenje svevišnjem jedini i najsigurniji put, e da bi čovjek odradio bilo kakav posao (od popravke veš-mašine, pa do, dao je Bog, asfaltiranja autoputa u kukuruze pokraj Save).

Mudre glave iz MOH-a ništa nisu prepustile slučaju. Najranjiviji dio društva nisu ni djeca, ni izbjeglice, ni penzioneri, ni besposleni mladi ljudi, ni trudnice, ni…ma mogli bi do besvijesti. Najranjivija je vojska. A, kako u religijskoj državi vojska nema ništa osim krsta, križa, kandila i polumjeseca, za slučaj kakve poplave ili šta znam, nasrtanja izbjeglica, MOH-ovci su za naše pare poslali, kako i dolikuje, vojnike da se Bogu mole po svjetskim molećim destinacijama.

I kako vi, zaista, ocjenjujete da će pripadnik oružanih snaga pomoći npr. familiji iz Damaska, a da mu dupe nije vidjelo Krfa ili SAU Arabije? Može li se naš vojnik boriti protiv poplave, zarazne bolesti, bujice, požara, ili nedajbože vojnika druge države, a da se, opet, eo ipso na Boga ne pozove?

 

Hadživojnici budućnosti

I što je najvažnije, obratite pažnju kako Ministarstvo za otadžbinluk i hadžiluk vodi računa pa vas jednako krade i potkrada. Sve po nacionalnom ključu. I ne samo to. Svaki vojnik će da nam bude hadžija. Imaćemo hadžikaplare, hadživodnike, hadžikapetane, hadžimajore..sve do glavnog hadžije -hadžimaršala, koji će prije kakve mirovne ili ratne operacije, a koju ćemo, pogađate, mi finasirati, tražiti jedino blagoslov od reisa, partijarha ili kardinala.

Tako to ide u našoj hadžidržavi.

Zato jasno glasno i bez imalo srama, za spičkavanje 100 hiljada naših para svake godine na ovu ublehu iz Ministarstva za otadžbinluk i hadžiluk vele:

Upotpunjavanje ovih propisa vjernike jača u njihovom svakodnevnom životu u izvršavanju radnih obaveza na još bolji i kvalitetniji način. Ovim činom izgrađuje se potpuna ličnost uposlenika ili vojnika, njihova duhovna komponenta, a čije se koristi najbolje uočavaju u izvršavanju postavljenih zadataka

Naravno! Jebo vojnika, ako nije produhovljen i ako nema taj dodir i link direktno sa onim gore.

 

Vrtić vs Crkva

I onda se onaj, ponavljam, zdravomisleći nukleus, što ga je ostalo, pita kako to majku mu da se u 21. vijeku pravi javna tribina o neophodnosti izgradnje pravoslavnog hrama na jedinoj zelenoj površini u Boriku u šeher Banjaluci? Čude se i iščuđavaju lokalni naivci kako, majku mu, niče džamija na Ciglanama u Sarajevu, ničim izazvana?

Prave se svi kolektivno  budale i oči rukama kriju. Ne vidi narod da živi u tronacionalnoj panreligijskoj džamahiriji, gdje vlast i vjera čine jednu simbiotičku otimačku harangu.

Normalno da nam treba crkava i džamija namjesto vrtića i dječijih igrališta! Znate li vi koliko košta jedan vrtić? I ko će da finansira izgradnju istog? Znate li vi da je sto puta bolje i produktivnije graditi vjerske objekte i slati vojsku na turistička poklonička putovanja? Znate li vi koliko se može jedan pop, hodža i ostala svita ugraditi, zajedno sa Ministarstvom, od vaših para na par putovanja i nešto preko noći legalizovane gradnje?

E, to ni Bog, kome se mole i na kome zarađuju, ne zna. On, doduše, ne zna, ali raja po novčanicima ćelavim i bušnim nekako osjeti, a vjerske vođe se sve sa digitronima smješkaju.

Ali, ne mari. Bogu se redovno molite i daće vam. Mislim, ne vama koji ovo čitate, nego Ministarstvu za otadžbinluk i hadžiluk.

Pa, zaboga, nismo mi uzalud vodili odbrambeno otadžbinske, građanske, oslobodilačke i ostale hadžijske ratove.

I, ne buni se, rajo, svaki pravi hadžija ima para i za vas sitne.

Tu pjesmu znate. I bolje da pjevate tu, nego onu „Pušimo bez filtera ..“

 

(buka.ba)

Komentari