Piše: Jusuf trbić

Bauk probuđenih Bošnjaka kruži Republikom Srpskom! Odluka probosanskih stranaka ( osim SDP-a, nadajmo se – za sad) da nastupe zajedno na sljedećim izborima, zadeverala je vlasti manjeg entiteta do te mjere, da su počeli otvoreno da krše Dejtonski sporazum, u koji se zaklinju, i da negiraju OHR, koji je tu postavljen kao čuvar dotičnog sporazuma. Dodatni strah izazvao je prijedlog zakona po kojem će povratnici u RS zadržati neka socijalna prava, stečena u Federaciji BiH, što su sve srpske stranke jednoglasno okarakterisale kao izborni inžinjering i nedopustivi pokušaj Bošnjaka da se konačno vrate kućama. A to, je li, pravi Srbi nikako ne mogu dozvoliti. Pa, oni su te nezahvalne i nepodobne Bošnjake još prije dvije decenije oslobodili od domovine, i zar sad da im dozvole povratak?

A šta je tu, zapravo, problem? Zadržavanje prava da se povratnik liječi gdje želi? Gdje je to u civilizovanom svijetu problem, kad se radi o jednoj državi? Možda u tome što vlast RS-a smatra da BiH nije jedna država?

Dežurne čuvare Dejtonskog sporazuma  ni malo nije pokolebalo to što je taj isti sporazum jasan : zakon o prebivalištu je isključiva nadležnost države. To kaže dejtonski Ustav, i oko toga ne bi smjelo biti polemike. Ali, sljedbenici Karadžićeve politike Dejton potežu samo kad im treba, i vade iz njega ono što im treba. Bakir Izetbegović je odmah poručio da to neće proći, jer je odluka Vlade RS (odnosno nacrt zakona o prebivalištu) “ diskriminatorska, antidejtonska, protivustavna i protivzakonita”, i zatražio stav OHR-a. Odgovorila mu je Željka Cvijanović, trenutni Dodikov megafon, inače zaposlena privremeno kao predsjednik Vlade RS-a, koja je, pored ostalog, poručila da Izetbegović od OHR-a može da traži što god želi, ali od toga nema ništa, jer je “OHR-u, kao i Izetbegovićevoj retorici, istekao rok trajanja.”

Dakle, za političare R-a ne važi više ni Dejtonski sporazum, ni OHR, ni Ustav države. Ali, ako više ne važi Dejton, nema više ni entiteta, i mora se krenuti od početka s uređenjem BiH, jer je samo država neupitna, a njen unutrašnji sastav nije. Probosanski političari treba jednom odlučno da postave pitanje daljeg važenja tog sporazuma, jer ako nema njegove primjene, kako s njim ići dalje?

Namjera vlasti RS-a jeste da se postave nepremostive prepreke daljem povratku Bošnjaka. Prema odluci Vlade i budućem zakonu, postavlja se niz uslova svakome ko hoće da se vrati tamo odakle je protjeran, prije svega dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu, odnosno ovjeren ugovor o zakupu ili podstanarskom odnosu, potvrda da se vodi spor o vlasništvu, odnosno postupak legalizacije itd. Sve to strogo će kontrolisati policija, ona ista koja je te ljude i protjerivala. Uz činjenicu da, prema Ustavu, entitetska Vlada nema nadležnost za donošenje bilo kakvog zakona o prebivalištu, naglašavam i to da u porodicama mnogih Bošnjaka, da ne kažem većine, nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi, pa mnogo ljudi ima kuće, stanove i zemlju, ali nema vlasništvo jedan kroz jedan. I šta oni da rade : da iznajmljuju stanove, pored svojih vlastitih, i tako plasiraju lažne podatke? Čim se prijave, policija će im zakucati na vrata, privoditi ih, ispitivati, ukidati im boravište, kao što je počela da radi u Srebrenici prije prošlih izbora? Tada su povratnici podnijeli tužbe, a sud odlučio po zakonu. Šta će biti sad, ako srpski političari istraju i donesu zakon? Koalicija 1. mart poziva na građanski bunt, ali koliko je Bošnjaka spremno da se ganja po sudovima RS-a zbog ovoga?

Dodik,  Cvijanovićeva i ostali kažu da su u pitanju bezbjednosni razlozi. Što znači : ako se vrati više Bošnjaka nego što je njihova vlast planirala, biće ugrožena bezjednost RS-a. Predsjednica Vlade je izričita : “ Predlažem gospodinu Izetbegoviću da zapamti da se Vlada Republike Srpske, prilikom donošenja bilo koje odluke, rukovodi interesima Republike i naroda koji u njoj živi, i nije se lažno pozvala na razloge bezbjednosti prilikom donošenja ove odluke, kako on to drsko tvrdi.” Bezbjednost Republike i naroda koji u njoj živi? Nevjerovatno! Ona otvoreno kaže da je interes RS-a da se vrati što manje Bošnjaka, i da će bezbjednost etniteta biti ugrožena ako se još koji vrati! Ali, nije objasnila kako će to biti ugrožena “bezbjednost naroda koji ovdje živi”, jer ovdje živimo i mi, Bošnjaci, i Hrvati i ostali, i kako će to naša bezbjednost biti ugrožena ako se vrate oni koji su odavde protjerani?

Istim argumentima služe se i ostale srpske stranke, koje kažu da Koalicija 1. mart želi da dovuče u njihov entitet još 100.000 glasača, a to se ne može dopustiti. Pa su jednoglasno obavezali Vladu da, ukoliko stupi na snagu federalni zakon o pravima povratnika u prijeratno mjesto življenja, za narednu Skupštinu pripremi odgovarajući odgovor. Ako nekome do sad nije bilo jasno kakav je entitet RS i šta misle i rade srpski političari, nezavisno od toga u kojoj su stranci, sad je valjda jasno.

Zato bi i svima nama, a pogotovo probosanskim političarima, moralo biti jasno da se nešto mora preduzeti. U prvom redu, istrajati na poštovanju Ustava, i na zajedničkom nastupu na izborima. Na glasanje moramo izaći u što većem broju, jer je zadnji vakat za to. A ako pokažemo političku snagu, prvo bi se na dnevni red moralo postaviti ime entiteta, koji, bez ikakvog osnova, nosi epitet republike koja pripada samo jednom narodu. Ako su u drugom entitetu, po nalogu međunarodne zajednice, ukinute sve nacionalne odrednice, vrijeme je da se to uradi i u drugom dijelu države. Ako treba, pozvati u pomoć i Sud u Strazburu i sve važne međunarodne adrese. Bosnu i dalje ubija etnička podjela, prije svega nastavak velikosrpske politike, i tome se mora stati ukraj.

Inače, ni za koga ovdje neće biti budućnosti.

Komentari