Piše: Slobodan Dukić

Sledbenici poraženih saradnika nacističke Nemačke danas su u velikoj ofanzivi kroz razrušenu Jugoslaviju. Marširaju zajedno sa njima i verski prvaci. Ruše se partizanski spomenici. Ulice i obrazovne ustanove dobijaju nazive ratnih zločinaca. Sa blagoslovom crkve. Počela je i Osma neprijateljska ofanziva na Spomen park Sutjeska. Antifašistički partizanski Jerusalim.

Usred partizanske nekropole na Tjentištu, gde je u petoj neprijateljskoj ofanzivi, majci svih antifašističkih bitaka za slobodu stradalo više od sedam hiljada boraca, uz religiozne bajalice, predstavnici Srpske pravoslavne crkve, u “sasluženju” sa fočanskim upravnikom i direktorom Nacionalnog parka Sutjeska, poboli su šipove za budući hram tzv. Svetog Prokopija. Mediji javljaju bez ikakvih papira.

Desni sektor maršira nesretnom Bosnom i Hercegovinom. Navalili klerikalci i fašisti sa četničke i ustaške strane. Slepi od mržnje jednih prema drugima, ali ujedinjeni da Bosnu rasčereče na tri dela. Prokopije, za koga verski mitomani kažu da je stradao od Rimljana, jer se priklonio Hristu, izgovaraće molitveno Dodikovu mantru: Učinite mi ovu zemlju četničkom. Kad bude gotov krov molionice sa krstom, iz Prokuplja, grada u Srbiji, koji je po Prokopiju dobio ime, poslaće neku njegovu “čudotvornu” kosku-mošti. Navaliće religiozni turisti da se poklone Prokopijevim nekrofilnim ostacima. Tamo u Hercegovini, gospa u Međugorju, na Tjentištu Prokopije. Sa licencom zaluđivanja lakovernih. Neka me đavo nosi, ako ovo nije totalna ludnica.

Sedam fašističkih ofanziva pregurali su partizani. I onu najveću na Sutjesci. Petu. Kad koračate Tjentištem stanite. Oslušnite glasove iz zemljine utrobe. Pomešano sa hukom planinskih vetrova čućete: Napred proleteri! Uzvikivali su to golobradi dečaci iskačući pravo pred nemačke, ustaške i četničke bunkere. Pakao hitlerovskog obruča preživeo je, tada petnaestogišnji Hrvoje Mimica. Dalmatinac. Od dvadesetčetvoro Mimičana, samo se on živ vratio. Danas 95-godišnjak kaže: Da smo popustili, Švabe bi se spustile u dolinu Sutjeske. To bi bila katastrofa za hiljade ranjenika. Ne bi se probio ni Tito i druge brigade. Bio bi to kraj za partizane. Danas je ta ratna staza obeležena velikim spomenikom u središtu Nacionalnog parka Sutjeska. Tom stazom dugom dvadeset hiljada kilometara, do oslobođenja Jugoslavije, hodio je i penzionisani pukovnik JNA Zdenko Duplančić. I on hita ka devedestom letu. Naš telefonski poziv zatiče ga u Splitu. Odakle je kao 14-godišnjak otišao u partizane. “Pukovniče, znate li da na Tjentištu, pored spomenika grade pravoslavnu crkvu? “Ne znam. Ako grade sram ih bilo. Pa tamo nisu ratovali samo Srbi, ratovali su i moji Dalmatinci, Bosanci, Crnogorci… Pa, ako baš hoće da prave bogomolje neka naprave za sve tri vere. Ali glupost je to. Davati pare na crkve, kad je toliko sirotinje među ljudima…”

Duplančić, borac Prve proleterske brigade, formirane u Rudom, kaže i da je velika sramota, da glavna ulica u ovom mestu koja vodi na partizansko groblje nosi ime četničkog đenerala Draže Mihajlovića. Pisao sam svima u Republici Srpskoj. Tražio da se to promeni. Ali to vam je sad druga “država”. Uredili smo mesto oko spomenika, gde su godinama, kako se kaže, mokrili kerovi. Nažalost to vam je tako. Ovde danas preovladava četničko opredeljenje. Da. I u Šamcu, nekad Bosanskom, jedna ulica crveni od stida. Na kućama table sa imenom pomenutog četničkog komandanta koji je u pisanoj zapovesti tražio od svojih jedinica da bosansku Posavinu očiste od Muslimana.

Sledbenici poraženih saradnika nacističke Nemačke danas su u velikoj ofanzivi kroz razrušenu Jugoslaviju. Marširaju zajedno sa njima i verski prvaci. Ruše se partizanski spomenici. Ulice i obrazovne ustanove dobijaju nazive ratnih zločinaca. Sa blagoslovom crkve. Počela je i Osma neprijateljska ofanziva na Spomen park Sutjeska. Antifašistički partizanski Jerusalim.

 

(tacno.net)

Komentari