Piše: Emir Musli

 

ISPUNITE SVOJA OBEĆANJA

 

            Faik Zulčić, povratnik u Bijeljinu koji je u sudskom sporu izgubio svoju imovinu, poslao je Otvoreno pismo međunarodnim i domaćim organizacijama koje se brinu o provođenju zakona i zaštiti ljudskih prava.

“Pozivam kancelariju Visokog predstavnika, kao i druge međunarodne organizacije, prvenstveno OSCE i UNHCR, da u skladu sa svojim mandatima ispune svoja obećanja i pokrenu izmjene spornih zakonskih odredaba i spriječe da se moja sudbina ponovi drugim ljudima u BiH. Pozivam Vladu RS da ispuni svoju zakonsku obavezu i nadoknadi iznos koji sam izgubio u sporu sa privremenim korisnikom moje imovine, dok sam ja bio izbjeglica po svijetu,” kaže se u ovom pismu.

Da se ne ponovi drugima

Da podsjetimo, Faik Zulčić je u septembru 2002. godine vratio svoju imovinu u Bijeljini, dio kuće koju je prije rata dijelio sa bratom Abdulahom. Svoj dio imovine izgubio je u bizarnom sudskom procesu u kojem nijedan njegov argument nije uvažen. Spor se vodio oko iznosa sredstava koja je privremeni korisnik Faikove imovine uložio da bi, kao osoba sa statusom raseljenog lica, u njoj mogao živjeti. Uprkos preporuci OHR-a i zahtjevu za obnovu suđenja, odnosno pravično suđenje, Sud je ostao pri svome. Zulčić nije imao novca da namiri dug koji je narastao na 43.000 KM, pa je Sud u izvršnom postupku prodao njegovu kuću za 34.000 KM, i to Krsti Furtuli, sa kojim se Zulčić sporio, a kojem duguje još 9.000 KM.

Nastavlja se agonija braće Zulčić

             Dnevni avaz od početka je pratio sudbinu ovog čovjeka, a godinu dana nakon što je Zulčić dobio silna obećanja, ništa se nije promijenilo. Čak i zakon na osnovu kojeg je vratio, a potom ponovo izgubio svoju imovinu, predviđa da su nadležni organi dužni da nadoknade iznos koji vlasnici imovine izgube u sporu sa privremenim korisnicima. U međuvremenu, Abdulah Zulčić je na sličan način izgubio svoj dio kuće, te i njega čeka deložacija.

Faik Zulčić je svoje Otvoreno pismo uputio i ambasadama SAD, Njemačke, Norveške, Švajcarske, Danske i Turske koje su učestvovale na donatorskoj konferenciji u aprilu 2012. godine, kada je prikupljeno 300 miliona eura pomoći za zbrinjavanje izbjeglih i prognanih na području bivše Jugoslavije. Faikov slućaj povratnika, a potom beskućnika, tada je bio predstavljen kao ekstremni primjer koji ilustruje sve poteškoće sa kojima se susreću povratnici.

Kuca koju su braca Zulcic izgubili jer nisu mogli platiti ulaganja privremenih korisnika  Faik u iznajmljenom stanu, grad Bijeljina placa mu jednogodisnju zakupninu i onda prestaje

 

           OTVORENO PISMO

 

Pozivam Kancelariju Visokog predstavnika, kao i druge međunarodne organizacije, prvenstveno OSCE i UNHCR, da u skladu sa svojim mandatima ispune svoja obećanja i pokrenu izmjene spornih zakonskih odredaba i spriječe da se moja sudbina ponovi drugim ljudima u BiH.

Pozivam Vladu RS da ispuni svoju zakonsku obavezu po članu 35.2 Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine (Službeni glasnik RS, broj: 38/98, 12/99, 31/99, 38/99, 65/01, 13/02, 64/02, 39/03, 96/03, 49/09 i 1/10) i nadoknadi iznos koji sam izgubio u sporu sa privremenim korisnikom, a u vezi sa sredstvima koja je isti uložio  tokom privremenog boravka u mojoj imovini dok sam ja bio izbjeglica po svijetu.

Prošlo je više od godinu dana otkako je 25. aprila 2012. u Sarajevu održana Donatorska konferencija, na kojoj je prikupljeno skoro 300 miliona eura za pomoć stambenom zbrinjavanju izbjeglica i prognanih na području bivše Jugoslavije. Moj slučaj, tada povratnika, a danas beskućnika u Bijeljini, bio je predstavljen kao ekstremni primjer učesnicima konferencije da ilustruje sve poteškoće sa kojima se susreću izbjeglice i prognani prilikom povratka u svoje prijeratne domove.

Da podsjetim, u septembru 2002. vratio sam svoju imovinu u Bijeljini, dio kuće koju sam prije rata dijelio sa svojim bratom Abdulahom. Međutim, svoj dio imovine izgubio sam u bizarnom sudskom procesu u kojem nijedan moj argument nije uvažen. Spor se vodio oko iznosa sredstava koja je privremeni korisnik moje imovine, u to vrijeme sa statusom raseljenog lica, uložio u nju da bi je osposobio sa življenje.

Vrijednost radova na kući je procijenjena, bolje reći precijenjena, na 16.000 KM, a iznos duga zbog zatezne kamate i sudskih troškova u međuvremenu je dostigao 43.000 KM. Pošto nisam imao sredstava da namirim dug, u izvršnom sudskom postupku Sud prodaje moju kuću koju kupuje privremeni korisnik za 34.000 KM, tako da ja, pored gubitka cjelokupne imovine, još uvijek imam dug prema privremenom korisniku u iznosu od 9.000 KM, koji se zbog zateznih kamata stalno uvećava. Danas živim doslovno na ulici, jer je istekao rok od godinu za koji je Grad Bijeljina, iako nije imao zakonsku obavezu, pristao da plaća zakup mog privremenog smještaja.

Napominjem da Zakon na osnovu kojeg sam povratio, a potom i izgubio svoju imovinu, predviđa da su nadležni organi, u mom slučaju nadležno ministarstvo u Vladi RS, dužni da nadoknade iznos koji prijeratni vlasnici imovine izgube u sporu sa privremenim korisnicima. Također, u vrijeme kada je moj slučaj predstavljen na Donatorskoj konferenciji,  od strane nadležnih u entitetskim vladama, Savjetu ministara BiH, međunarodnih organizacija, uključujući organizaciju Vaša prava iz Sarajeva, obećano mi je da će moj slučaj biti razmotren, da će nadležni organi ispuniti svoju zakonsku obavezu i obeštetiti me za iznos koji je dosuđen privremenom korisniku, a sada vlasniku moje kuće.

Bilo je obećano i da će se izmijeniti sporne odredbe Zakona, po kojima prijeratni vlasnici, a ne nadležni organi, obeštećuju privremene korisnike, kako se isti slučajevi ne bi ponovili u budućnosti. Na žalost, godinu poslije, niti sam dobio ikakvo obeštećenje niti su sporne odredbe promijenjene. Da zlo bude veće, moj brat Abdulah Zulčić u međuvremenu na isti način gubi svoj dio kuće i, najvjerovatnije, i njega čeka deložacija iz vlastite imovine.

Obraćam se i ambasadama zemalja, prije svih EU, SAD, Njemačke, Norveške, Švajcarske, Danske i Turske, koje su učestvovale na Donatorskoj konferenciji, kako bih kazao da se moja sudbina nije primijenila uprkos sakupljenih 300 miliona eura pomoći. Nisu ispunjena obećanja niti su promijenjeni diskriminatorski zakoni, a ja sam izgubio status povratnika i postao beskućnik u rodnom gradu.

                                                                                      Faik Zulčić

 

 

Komentari