Piše: Jusuf Trbić

Koliko god da okrećeš glavu i praviš se lud, onoga  Dodika ne možeš izbjeći, pa to ti je. Nema dana da on ne sipa iz svih oružja, o svemu, i što zna, i što ne zna, vrijeđa i provocira sve oko sebe, prijeti, ucjenjuje, psuje, svakom loncu je poklopac, seoski siledžija bi da se cijelom svijetu nametne kao važan faktor. A ovamo – kako god da se okrene, pamet mu otpozadi.

Međutim, ne treba potcijeniti to što on radi. Jer, njegova nastojanja da BiH prikaže kao državu koja ne može funkcionisati, uvijek su imala podršku iz Beograda, ko god da je tamo na vlasti. Razlog je jasan : Srbija nije odustala od planova za otcjepljenje RS-a, što podrazumijeva nastavak i betoniranje rezultata etničkog čišćenje i genocida, da bi se sačuvala “najveća srpska ratna pobeda”, kako je govorio Dobrica Ćosić. O tome otvoreno govori i srpski patrijarh, politički vrh Srbije stalno ide Dodiku niz dlaku, ne dovodeći nikad u pitanje njegovu razbijačku i diskriminatorsku politiku, pa čak ni sistemski kriminal koji je njegova stranka izgradila kao model upravljanja njihovom kvazi državom. A kako su radili, vidi se po opštem siromaštvu, nezaposlenosti, bijedi, očaju običnih ljudi.

Što reče neko : sve su razgrabili, nema više pošten čovjek šta da ukrade.

Protiv takve vladavine ne bune se ni građani RS-a, koje Dodik neprekidno opija vinom nacionalizma, tobožnje ugroženosti, pričom kako svi mrze Srbe, huškanjem protiv Bošnjaka, mržnjom prema sopstvenoj državi u ime navodne odbrane srpskih nacionalnih interesa. Dodik uporno nastavlja raditi po Miloševićevom modelu : čim iskrsne neki problem, čim narod počne pitati gdje su plate i penzije i šta će sutra da jedu, on mahne zastavom srpstva, čim ljudima zakrče crijeva od gladi, on počne pjevati o srpstvu, čim neko pita šta bi s tolikim firmama i gdje su pare, on ih počne uvjeravati da treba vjerovati njemu, a ne sopstvenim očima. Svaki problem on riješi tako što izmisli još veći problem, kojim će zabaviti narod.

I uspijeva u tome, već godinama. Sad se uzjogunila opozicija, prozivaju ga na sve strane, ali ne govore o tome šta su oni radili dok su bili vlast. Bilo, pa prošlo.

Pred njim mnogi skidaju gaće, građanska hrabost se svela na dva-tri slova, namnožili se političari  vazelinskog tipa, laž je postala  mjera patriotizma, neznanje i primitivizam obavezni model ponašanja, a beskrupulozna krađa poželjni vid društvenog rada. Izdvojila se klasa nedodirljivih lidera, kojima ne mogu ništa ni zakon, ni javno mnjenje, a najpoželjnija zanimanja postala su : političar, jer može da krade koliko hoće, kriminalac, jer u kriminalnoj državi to je najbrži način bogaćenja, i pjevač turbo-folka, jer je to danas model opšte kulture. Dobili smo uspješne biznismene, koji su stekli ogromni kapital za nekoliko godina, a ne znaju tablicu množenja, doktore nauka i fakultetske profesore koji ne znaju sva slova i nemaju ni jednu napisanu knjigu, stručnjake za proizvodnju magle i krojače istine, majstore za prepravljanje istorije i umjetnike u farbanju stvarnosti. Krvavi zločinci su postali heroji, oni kojima ništa tuđe nije bilo strano. Oni se nisu bojali nikoga ko nije mogao da se brani, po deset njih je neustrašivo napadalo na bespomoćne žene i djecu, oni nisu ustuknuli pred nenaoružanim i bespomoćnim civilima, samo su išli na njih po principu : pet na jednog, za svaki slučaj. Znali su stisnuti petlju i napasti na prazne džamije, a kad su džamije počele da se brane, raznijeli su ih eksplozivom, da se zna ko je jači. Nisu se bojali čak ni vezanih logoraša, ni mrtvih, ni teško ranjenih, ni nepokretnih. I sad ti junaci, pod Dodikovom komandom, drže barjak odbrane entiteta kojeg su etnički očistili, pa ga proglasili domovinom. A pošto su se samo branili od civila, žena i djece, svoj su rat proglasili odbrambeno-otadžbinskim. Pa sad upravljaju svojim carstvom, i sve im je potaman, samo im, eto, smetaju oni koji se žale da su gladni. Kao da je to važno, sad kad se učvršćuje nova srpska država!

Pošto Dodika i njegove  toliko podržavaju crkveni ljudi, čudim se da nisu i zvanično revidirali deset Božijih zapovijesti. Jer, tamo se kaže : ne ubij, ne kradi, ne laži…A šta bi od njih bilo da su to poštovali onda, i da poštuju danas?

Mnogi govore da caruje kriminal i da su oni na vlasti opljačkali državu. Policija to ne spori, ali kaže da im počinioci nisu poznati, pa ne mogu da ih ganjaju. Kako da ih ganjaju kad su im nepoznati? I pravosuđe to kaže za ratne zločine u Bijeljini. Nije da nije bilo zločina, ali oni ne znaju ko ih je počinio, pa ne mogu nikoga tužiti. Kako će tužiti nepoznate, I kako će im uručiti pozive da dođu u sud? Oni zato  ne rade ništa iz objektivnih razloga. I niko ništa ne radi, samo se administracija množi, kancelarije u raznim službama toliko su popunjene, da sjede na smjenu. I čekaju inostrane kredite, da mogu isplatiti plate. Pa opet sljedećeg mjeseca.

A Dodik se skoro svakog dana potrudi da zabavi narod raznim izjavama, da ne bude dosadno. Govorio je tako kako je BiH nemoguća država, kako će organizovati referendum za izdvajanje RS-a, samo što nije, u tome ga je podržao patrijarh Irinej, a ni Aleksandar Vučić nije imao ništa protiv. Kako će istovremeno poštovati Dejtonski sporazum u koji se kune, i otcijepiti RS – nije rekao. Pa je govorio kako će podržati Hrvate da i oni dobiju svoj entitet, samo nije rekao zašto im ne da komad RS-a za entitet, kad ih toliko voli. Na nedavnoj proslavi Dana RS-a izjavio je da će “ suspendovati sve zakone BiH na teritoriji RS-a, koji ne odgovaraju RS-u”, a da će to garantovati novi ministar policije Dragan Lukač. Nije pojasnio kako će on to srušiti Ustav BiH ( koji je dio Dejtonskog sporazuma), a pri tome poštovati Dejton, i zbog čega bi policija to štitila. I kako. Zatim je podržao zahtjeve Evrope da se potpiše izjava kojom će se svi obavezati na ekonomske i socijalne reforme, a da tu izjavu formuliše Predsjedništvo BiH. Pa je izjavio kako to isto Predsjedništvo nije nadležno za takve stvari, a onda je ultimativno zatražio da izjava bude kako on to želi, ili je neće biti. Nakon tvrdnji da njega vlast na nivou BiH ne interesuje, jer ga tamo niko neće, čini sve što može da se državna vlast ne konstituiše. A pošto MMF ne želi Bosni dati novi kredit dok se vlast ne formira, Baji je sinula spasonosna ideja : da država, koja ga ne zanima, štampa pare bez pokrića, dvije milijarde maraka, da bi on imao ćime plaćati svoju vladavinu u RS-u. Na šta su svi ekonomisti redom pali na glavu.

A nakon krvavog terorističkog akta u Parizu, ne želeći da zaostaje za Srpskom pravoslavnom crkvom, izjavio je, mrtav ozbiljan, da “ nisu svi muslimani teroristi.” Dakle od milijardu i po muslimana u svijetu ipak ima i onih koji, eto, nisu teroristi. Nema šta, Baja je i ovoga puta našao pravu mjeru.

Aferim, do sljedeće izjave.