Piše: Jusuf Trbić

 

Velikosrpska ideologija, u mnogo čemu slična fašizmu, ostavila je bolne tragove u svemu čega se dotakla. Pobijeni su ljudi, uništeni životi, spaljene iluzije, a oluja je razorila zajednički svijet, vijekovima s mukom građen, i okrenula na glavu istoriju i pamćenje, kulturu i moral, znanje i vjerovanje. Ipak, čini mi se da je najveća šteta načinjena u glavama djece. Njima je danas ostalo da ponavljaju laži i zablude odraslih, da uče naopako, da laž prihvataju kao istinu, fašizam kao antifašizam, nemoral kao vrhunsku vrlinu, zločin kao herojstvo, da se plaše drugih i drugačijih i odvajaju se od njih, da ono što cijeli svijet smatra vrlinom, za njih bude strano i neprihvatljivo. Svoju glupost, mržnju, primitivizam i vjersku isključivost stariji danas ulivaju u dječije glave bez imalo kolebanja, pa velikosrpski nacionalizam stvara u školama klonove jedne retrogradne, mračne i krvave ideje, koja će, kao cvijeće zla, procvjetati jednog dana, da ponovo odvuče u ponor bez dna sve na šta naiđe.

Najbolji primjer je rehabilitacija četništva i u Srbiji i u Republici Srpskoj i njihovo vraćanje u školske udžbenike. Oni koje je, kao saradnike Nijemaca, odbacio cio svijet, i koji su svojim bestijalnim zločinima zauvijek navukli sramotu na srpski narod, oni kojih se odrekao i kralj, u čije ime su ratovali, oni koji su postali simbol klanja i svojih i onih drugih, uselili su se u dječije glave kao junaci, antifašisti, pozitivci čijim imenima su ukrašene ulice, trgovi, institucije. Republika Srpska je danas pretvorena u pravoslavni Iran, u vjersku kvazi državu u kojoj sve što postoji ima svoju krsnu slavu : i entitet, i opštine, i policija i vojska, i biblioteke i škole, pri čemu se niko ne obazire na činjenicu da, po Ustavu, tu žive tri ravnopravna naroda i ostali. Religija je toliko ušla u modu, da su vjerski simboli okačeni svuda, od kancelarija i sala, do hodnika školskih zgrada. Treba li reći da zakon to ne dozvoljava? Ali, kad velikosrpski rodoljubi imaju negdje većinu, njih nije briga ni za koga. Može im se. Pa tako ne dozvoljavaju bošnjačkoj djeci da uče nacionalnu grupu predmeta, mada po zakonu i međuentitetskom  sporazumu imaju pravo na to. A baška to što sve škole nose srpska imena,  najčešće Svetog Save, koji je i školska slava za sve, i Srbe i ostale. Posebna priča je školsko gradivo, puno iskrivljene i falsifikovane istorije, puno laži koje moraju učiti svi, a ne samo srpska djeca. Mnogo je primjera za to. Evo posljednjeg.

sli

            Djeca u osnovnim školama moraju, pored ostalog, imati i kontrolne zadatke iz raznih predmeta, koje kupuju u knjižarama. Obavezne kontrolne zadatke za predmet  «Priroda i društvo» za četvrti razred osnovne škole, autora dr Milenka Ćurčića i dr Steve Pašalića,  poznatog demografa, ( obojica žive u Bijeljini), štampao je Zavod za udžbenike i nastavna sredstva iz Istočnog Sarajeva, i to je, kako piše, osmo izdanje ove nevelike knjižice. Sve je tu napisano ekavicom i puno je zanimljivih pitanja na koja đaci treba da odgovore. Recimo, za pitanje : koje je najpouzdanije sredstvo za određivanje strana svijeta, ponuđeni su odgovori : crkva, mahovina, kompas i godovi na drvetu. Đak treba  da napiše i kako se zove kraj u kojem se rodio i da dopuni konstataciju : on se nalazi u Republici…….O državi u kojoj živi – ni pomena. Mora znati i da ucrta kartografski znak za crkvu, kao i za pojmove : rudnik, most, reka ( ekavica je njihova), grad i šuma. Džamija i katoličkih crkava nema ni na vidiku. Prava pitanja tek slijede. Pod naslovom : IV nastavna tema : zavičaj i srpski prostori u prošlosti, pitanje broj 2 glasi : prvu srpsku državu u Bosni, sa centrom u današnjem Sarajevskom polju, osnovao je… a odgovori su : Tvrtko I Kotromanić, Stjepan Kotromanić, Kulin-ban i Stojan Janković.  Zamislite kako bi se provelo dijete kad bi reklo istinu koju svaki svršeni osnovac zna : da u Bosni nikada nije bilo nikakve srpske države, i da nije bilo ni Srba u Bosni sve do polovine 19. vijeka. Ako to autori udžbenika i učitelji ne znaju, neka pogledaju, recimo, «Načetanije» Ilije Garašanina, temljeni akt velikosrpske ideologije, u kojem se pominju Bošnjaci sve tri vjere. Takvu laž, nezgrapnu i bestidnu, odavno nisam vidio. Ali, ima još. Nakon pitanja : koje su zemlje ratovale protiv Srbije u toku Prvog sv(j)etskog rata, slijedi pitanje broj 4 : ko je počeo rat protiv srpskog naroda 1991. i 1992. godine? Šta treba da odgovori đak ako neće da padne na tom testu? Zamislite da kaže istinu : rat je počeo srpski Miloševićev režim, uz pomoć ratnih zločinaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Milana Martića i drugih, sa ciljem da etničkim čišćenjem i neviđenim zločinima, uključujući i prvi genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, eliminiše nesrbe i stvori teritorije samo za srpski narod. Kako li bi se proveo? I sve je to namijenjeno učenicima četvrog razreda osnovne škole! Inače, pitanja iz ovog odjela nose najveći broj bodova. Srpski fašizam, dakle, nema premca. Ni Gebels se nije sjetio da učitelji tjeraju jevrejsku djecu da kažu kako su Jevreji krivi što su ih Nijemci pobili. Pašalić i Ćurčić, eto, jesu.

Zanimljivo je i pitanje 7 u ovom odjelu. Učenik treba da nastavi rečenicu : U našem narodu se očuvalo mišljenje da su većinu manastira izgradili ….. Koji je to «naš narod», ako je Republika Srpska entitet tri ravnoravna naroda i ostalih, a pitanja su namijenjena svima?

I tako sve do kraja. Recenzenti ove bljuvotine su prof. dr Mitar Novaković  (Učiteljski fakultet u Bijeljini) i Dragica Milinković ( Osnovna škola «Sveti Sava» u Bijeljini), a glavni i odgovorni urednik Sanja Terzić. A, kako piše na kraju, komplet kontrolnih zadataka koji se nalaze u ovoj zbirci urađen je u skladu sa važećim nastavnim planom  i programom.

Aferim!