Dragi Djed Mraz,
Mora da si iznenađen što ti pišem danas 26, prosinca, ali htio bih razjasniti neke stvari koje su se desile od početka ovog mjeseca od kada sam ti poslao pismo sa mojim željama za Božić. Pisao sam Ti da želim bicikl, rolšuhe, Matchbox pistu s autićima i loptu. Potrgao sam se od učenja cijele godine, nisam markirao ni minute i čak sam dolazio ranije u školu kad je snijeg napadao jedan metar ispred moje kuće. A da ti ne govorim o tome da sam bio najbolji učenik iz matematike te sam osvojio prvenstvo Zagreba u natjecanju najboljih matematičara svih osnovnih škola. Na cijelom kvartu nije se nitko bolje ponašao od mene, ni moj stariji brat Perica, ni mama ni tata, susjede da ne računam, a čak mi je i Marica prišla i rekla kako sam se popravio. Išao sam na misu svake nedjelje u jedanaest sati, popa samo što nije uhvatila kap svaki put kad me ugledao u crkvi. Čak sam i bakama i dedama pomagao kad su prelazili preko ceste, pa sam dobio značku kao najbolji Mali Prometnik, od Prve Policijske stanice, tu na Trnju. A znaš kakvi su oni, kad te oni nagrade, onda fakat znaš da si stvarno bio dobar.
Kak imaš muda ostaviti mi ispod bora jebeni YoYo, jebale te čarape sa znakom Teletubiesa, i onaj građevinski set. Koji kurac si ti mislio, debeli bradonjo, kaj misliš da sam se ja cijelu jebenu godinu mučio i trudio za ništa, jebali te pokloni. Kaj je najvažnije, mene si tako zajebao, a onom malom seronji iz kuće preko puta donio si toliko puno igračaka da nemreš nutra ni uć koliko ih ima. Nemoj slučajno da te vidim kako pokušavaš uči kroz dimnjak u moju kuću sljedeće godine. Sjebat ću te kao mladog majmuna,ti debeloguzac jedan. A onog tvog jelena gađati ću zračnicom i preplašiti ga tako jako, da ćeš morati pješke do jebenog Sjevernog Pola, isto kao što sad i ja pješačim, jer mi nisi donio bicikl. Jebi se Djede Mraze, sljedeće godine buš videl kakav sam ja zajeban petaš, ti debeli seronjo.
Tvoj,
Mali Ivica
