Piše: Dino Prohić

Glasači od kandidata na izborima ne traže informaciju o tome kako će urediti kancelariju ili s kim će se družiti. Glasačima trebaju rezultati. A to im niko s vrha vlasti neće ponuditi.

“Kad nam naš predsjednik dođe, sretna će se zemlja zvat'” pjeva gladni ali razdragani narod na dočeku predsjednika koji se vraća iz Amerike. A u Americi bilo svega, i supe, i salate i pudinga. Ma, svega.

Nije ovo scena sa inauguracije članova predsjedništva BiH. Ne može ni biti jer makar jedan od članova predsjedništva nema pristupa u SAD. To je scena iz jedne od proročanskih epizoda Top Liste Naderalista iz 1989. U vijestima iz budućnosti (a “budućnost” 21. oktobar 1993.) novinari u studiju u pocijepanoj odjeći jedu travu, dok najavljuju vijesti o tome kako predsjednika dočekuju na nekakvoj livadi. Naravno sa dvoje zaprežnih vozila od kojih su jedna pod rotacijom.

I tako. Prođe 25 godina od te grozne vizije budućnosti koja je za mnoge baš te 1993. bila realnost. Glad, siromaštvo, obroci od uglavnom biljne hrane ubrane u prirodi, sve je to sada prošlost. Sreća, ne puca se.

BiH po najnovijim podacima kojima raspolaže CIA Facebook (publikacija koja objavljuje ključne podatke o svim zemljama svijeta) ima manji BNP nego potpuno razorena Syria. Pustite neka ova informacija malo legne prije nego što nastavite čitati tekst.

SNSD, stranka kojoj je na čelu doskorašnji predsjednik Republike Srpske, a sada novoizabrani član Predsjedništva BiH dobila je na izborima 5000 glasova više nego posljednji put. Napredak i nije pretjerano veliki, ali ako se u obzir uzme potpuno odsustvo bilo kakve razumne kampanje, kao i nepostojanje neke jasne razvojne politike, onda ipak čudi.

Jeste Dodik pravio ispade sa prijetnjama otkazom radnicima u Gacku (malo u šali, a mnogi više brutalno ozbiljno). Pa onda isto tako “šaljivo” kupovanje glasova penzionera (ekonomski najranjiviji dio društva), i sve nekako kao mačka oko vruće kaše, izbjegavao da nam da konkretne planove za napredak društva.

Umjesto toga, Dodik obećava da će imati kancelariju na Palama a neće sjediti u Predsjedništvu. Onda kaže da će insistirati na zastavi RS u njegovim prostorijama, da bi na kraju kompletnu političku agendu začinio najavom da će mu savjetnik (nije rekao za koju oblast) biti ostarjeli filmski režiser Emir Kusturica. Obećao je i da će nakon njegovog izbora prosječna plata biti 1000 KM, ali valjda ni sam nije mogao vjerovati tome.

Jedino konkretno političko djelovanje koje Dodik obećava svojim glasačima je zajednička platforma sa HDZ BiH oko opstruiranja procesa uspostave vlasti u BiH. Opstrukcija i nije nešto oko čega se čovjek baš mora potruditi, ali istovremeno predstavlja način djelovanja koji možda može imati neke rezultate na duge staze (raspad BiH po etničkim linijama je cilj, strategija je čekanje da probosanskim snagama dosadi braniti “nemoguću zemlju”). Do tog rezultata realnost ostaje samo to da ni jednom od naroda u BiH nije dobro.

Ono što je rezultat politike koju sprovodi Dodik (i njegov prijatelj sa obala Radobolje) jeste vođenje države BiH kao kolonije. A kolonije se sastoje od gomile sirotinje, i nekoliko bogatih moćnika na vrhu.

Jasno, nema garancije da bi Srbima i Hrvatima iz BiH bilo nešto naročito bolje u okviru neke velike Srbije ili Hrvatske, jer i te druge dvije zemlje su (iako mrvu bolje) ustvari samo jad i bijeda. Ne pomaže Srbinu koji se svaki mjesec bori sa tim  da plati račune i djeci kupi knjige za školu ta Dodikova zastava u Predsjedništvu. Niti će ga manje oblivati hladan znoj kad se primakne plaćanje registracije za auto zbog toga što je predsjednik izabrao Kusturicu za savjetnika.

Dodik ima odgovornost za tih 370.000 glasača, ali i glasači moraju znati da i oni mogu zahtijevati rezultate od svog zastupnika. Običnom čovjeku nije potrebna simbolička politika kakvu mu daje Dodik. Koga brige ko je njemu savjetnik ili kako je uredio kancelariju ako je posao urađen kako treba?

A posao će biti urađen kako treba tek kada ti vajni socijaldemokrati pomognu da se podigne srednja klasa u BiH. Tek kada se stvori neka srednja klasa (po prihodima, jasno), i kada se BiH počne po rezultatima mjeriti sa evropskim državama, a ne sa bivšim kolonijama u Africi i  Aziji biće napretka koji svi tako dugo priželjkujemo.

I tako, da se vratimo na priču sa početka teksta. Šta si nam donio, predsjedniče?

 

(tacno.net)

Komentari