Piše: Josip Vričko

U Washingtonu su odahnuli! Iz Banje Luke je konačno stigla vijest koju su u Bijeloj kući dugo čekali. U nedjelju, na, dakle, neradni dan – što govori koliko je situacija bila alarmantna – Milorad Dodik je obznanio: Ne želimo sukob sa Amerikom! Prethodni je, jasno, u Ovalnom uredu zvonio crveni telefon. Dodik je Obami – ko predsjednik predsjedniku – prvom uhvatio muštuluk. Povijesno prijateljstvo Amerikanaca i Srba (ma gdje bili) neće biti narušeno. SAD i RS ostaju partneri.

Usto, Dodik je tom prilikom kolegi Obami u kratkim crtama objasnio kako se nije naljutio, kao što dio izdajničkih eresovskih medija tvrdi, na Ameriku zato što se Maureen Cormack po entitetskoj prijestolnici sastaje i sa slučajnim prolaznicima, a njega zaobilazi. Što, iz očiglednih razloga, nije baš lako. Velika je, zapravo, to stvar, misli, inače, nezaobilazni vožd, za obje zemlje. To, naime, što se On i Maureen ne viđaju.

Tako imaju više vremena da se svako bavi svojim poslom. I svojom državom.

Crni petak

Ali, ma koliko mu bilo drago što je mogućnost da makar i slučajno sretne američku ambasadoricu na razini statističke pogreške, nije se izjasnio kakvi su ga sve osjećaji prožimali kada je doznao da su On i Bakir Izetbegović prošlog petka bili na istom katu, a nisu se vidjeli. Usred Banje Luke! Da takav jedan gost dođe a da ga Dodik ne vidi. Crni je to petak za Predsjednika, ali i za Srpsku – kao takvu. Ali zašto se to dogodilo?! Ili, možda preciznije: kako se to dogodilo?!?!

Više je verzija u opticaju. Neki vjeruju kako je Izetbegović zapravo krenuo stopama Cormackove. Dođe nadomak Predsjedniku, a pravi se da ga ne vidi. To je isto kao da ode u Rim a ne vidi Papu! Drugi, oni su, istina, u manjini, tvrde kako je Mladen Ivanić svom cimeru iz Predsjedništva, a uoči puta u ljutu Krajinu, objasnio kako je Kim il Sung, zapravo, jedan samo malo nervozan, a u biti pristojan gospodin. U odnosu na vožda.

Mada, mislim da je Ivanić malo pretjerao kada se zapitao: Hoće li Dodik (uskoro) stavljati ljude pred topove i strijeljati ih kad mu padne na pamet?! Nije mu, čini mi se, paralela Dodik – Kim il Sung baš najpreciznija. Jer, sjevernokorejski vođa uglavnom strijelja familiju. K'o onog ujaka. A kako Dodik među oporbom nema rodbine… Ivanić ima pravo na svoje strahove. Mada Kimov je ujak (bio) veleizdajnik. Ko ga ne bi smaknuo. Ma da mu je iz oka isp'o!

No, kakve to ima veze s Izetbegovićem?! Uostalom, zna(o je) i iznenadni banjolučki gost kako je, sve u svemu, siguran tamo daleko, daleko kod Dodika. I na put je krenuo potpuno opušten. Čak ponio i zastavu. Bosne i Hercegovine! Eh, možda će netko sada kazati, zbog zastave i nije Bakir smio Miloradu na oči. Jer, ako je vjerovati Ivaniću, topovske cijevi su očišćene. Ali, dovoditi u pitanje hrabrost čovjeka koji se neustrašivo zaputio tamo gdje su mu svi predviđali Vučićevu srebreničku sudbinu je, u najmanju ruku, neozbiljno.

Nije, rekosmo, Dodik vidio visokog, ali i iznenadnog gosta. Pa, logično, ni zastavu. Ipak, povjerio se novinarima, kako mu je jako drago što je imao čast da Njegovo i Bakirovo uže rukovodstvo zasjedaju pod istim krovom. Na istom spratu, štoviše! “Dolazak SDA u Banju Luku je konačno priznanje Republike Srpske”, obznanio je. A na opasku-pitanje hoće li 4. septembar, dan kada ga je Izetbegović – na neviđeno! – toliko razgalio, biti crvenim slovima upisan u povijest tisućljetne Srpske, a onda slavljen i kao praznik – Dodik je kratko kazao: Ne treba pretjerivati.

Nek’ je samo živa glava

Oni malo oprezniji, pak, misle kako bi, zapravo, rujanski banjolučki gost trebao taj datum slaviti kao rođendan. Jer, ipak je izvukao živu glavu. No, i to je pretjerivanje. Na koncu, čim se vratio s daleka puta, svima onima koji su ga sa zabrinutošću ispratili prošlog petka, Izetbegović je objasnio kako nema ništa protiv da nekom drugom prigodom sjedne za zajednički stol s Dodikom. Čak i bez prevoditelja. (Bez obzira na to što eresovskom voždu bosanski nikako ne ide).

Slijedom čega su neki naši – u oba entiteta – analitičari zaključili kako su se stekli svi uvjeti da uže esenesdeovsko rukovodstvo Dodik već uskoro postroji u Sarajevu. I to baš na dan kada i Izetbegović prozove svoje stranačke odličnike. Ali, da se ovoga puta ne igraju žmire. K'o u Banjoj Luci. Nego da se, brate, vide. Dobro, ‘ajde, ne moraju se ljubit. Nije Sarajevo Beograd.

Možda bi jedino moglo biti malo nezgodno ako Dodik ponese zastavu od kuće. Slab je Bakir na orlove! Još dok su ono bili na njemačkoj marki.

Isto k'o i Dodik na zvjezdice. Neka ga Maureen Cormack krivo ne shvati.

(oslobodjenje.ba)

Komentari