Intervju: Adnan Hamidović Frenkie

Razgovor sa Adnanom Hamidovićem Frenkiejem, sasvim sigurno svakog čovjeka natjera na razmišljanje. Popularni bh. reper otvorenih stavova i čovjek bez dlake na jeziku, zajedno sa srbijanskim muzičarom Markom Šelićem Marchelom 24. jula nastupit će u Srebrenici.

Brutalno iskren, Frenkie je za “Dnevni avaz” govorio o koncertu koji nosi simboličnu poruku, dvadesetoj godišnjici genocida u Srebrenici te incidentu koji se desio u Potočarima 11. jula, kada je napadnut predsjednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vučić.

Protiv nacionalizma

– Da granice ne postoje dokaz je koncert na kojem će u Srebrenici udruženim snagama nastupiti jedan Bosanac i jedan Srbijanac. Marchelo i ja smo dugogodišnji prijatelji, snimamo zajedno, nastupamo, viđamo se često na festivalima i samim tim želimo da pošaljemo poruku da nema podijela, da smo protiv mržnje i nacionalizma. Želimo pokazati svima da je takav život i odnos moguć, jer nam je ovo treći put da nastupamo zajedno u Srebrenici. Prije nekoliko godina smo nastupali na “Unity festivalu”, a nakon toga je uslijedila kratka pauza. Sad smo ponovo u Srebrenici i želimo pružiti omladini jedan dobar koncert – kazao je Frenkie.
Kako su do sada izgledali Vaši koncerti u Srebrenici?

– Prošli put kad smo nastupali, bilo je publike iz Srebrenice, Zvornika, Bratunca, Tuzle, Srbije, Sarajeva…, tako da se nadamo da će i ove godine biti isto. Znam da će biti i stranaca, jer je nastup organiziran u okviru radnog kampa “Franco Betoli”, koji se ove godine također održava u Srebrenici. U okviru tog kampa je dosta stranaca, volontera koji će mjesec provesti u Srebrenici, radeći razne poslove. Znam da je Srebrenica simbol stradanja i grad koji treba spominjati s poštovanjem, ali tu žive i mladi ljudi kojima treba pružiti dobar koncert. Ne treba da bude sve tužno kada je u pitanju Srebrenica. Naravno, poštujem jubilej, godišnjicu koju smo imali nedavno i zato smo namjerno organizirali koncert nakon toga i nadam se da ćemo imati dosta publike.

Tužan i potresen

S kakvim emocijama ste doživjeli 20. godišnjicu genocida u Srebrenici?

– Bio sam jako tužan i potresen kada se bližila još jedna godišnjica Srebrenice. Bilo mi je teško sve to gledati, posmatrati i sjećati se toga.

Kako komentirate napad na Aleksandra Vučića koji se desio u Potočarima?

– Žao mi je što se desio incident u Srebrenici. To je bilo jako ružno, nije lijepo za vidjeti. Trenutak koji sam ja zapamtio i koji mislim da cijeli svijet treba zapamtiti jeste onaj kada je jedna od majki Srebrenice, Hatidža, stavljala Vučiću cvijet na odijelo, koji je simbol borbe protiv genocida i masovnih stradanja ljudi. To je bila slika na koju sam se naježio i na koju sam ponosan. Baš fenomenalan gest i da je ta slika otišla u svijet, sve bi bilo drugačije. Međutim, taj incident je sve pokvario i osuđujem to što se desilo. Nije trebalo doći do toga i ljudi trebaju znati da Srebrenica, Potočari i dženaza nije mjesto za incidente. Tako nešto ne treba da se dešava nigdje, a pogotovo ne na godišnjici Srebrenice. Razumijem da mnogi ljudi nisu bili za to da Vučić prisustvuje obilježavanju genocida pa su protestvovali na neki način. Vidio sam i transparent koji je bio razapet protiv Vučića, može se oko toga dosta raspravljati, ali nasilje i incident, gađati premijera druge države, to se nikako nije trebalo desiti i može se reći da je to zasjenilo cijeli događaj u Potočarima. Skrenuta je pažnja s majki Srebrenice, koje su sve to podnijele dostojanstveno.

Vjerujete li da će istina jednog dana biti zadovoljena?

– Čvrsto vjerujem u to da će istina biti zadovoljena i da će je svi prihvatiti, jer je prihvatio veliki dio ljudi na našim prostorima, osim nekolicine političara iz Beograda i Banje Luke. Prihvatanje istine je preduvjet za svako pomirenje i za svaku izgradnju normalnih odnosa. Vjerujem da će do toga doći, samo je pitanje vremena.

Kako komentirate veto koji je Rusija uložila na rezoluciju? Kakvu to poruku šalje građanima BiH?

– To me nije iznenadilo, bilo je očekivano. Svako je to mogao pretpostaviti, znajući kakvu politiku i odnose ima Rusija sa Bosnom i Hercegovinom. Cijela ta priča oko rezolucije u UN-u je dobila i neku veću pažnju zbog toga veta, tako da sam to za sebe preokrenuo i upisao kao pobjedu za nas. Pitanje je da li bi Srebrenica bila toliko u medijima da taj veto nije postavljen. Mislim da možda i ne bi, tako da je i ovo ispalo dobro, jer se nekoliko dana pričalo o Srebrenici širom svijeta. Naravno, bilo bi bolje da je rezolucija usvojena zbog neke satisfakcije građanima Srebrenice, žrtvama i majkama, ali rezoluciju je usvojio Parlament Evropske Unije, tako da barem zbog toga trebamo biti zadovoljni.

Kada je Vaša karijera u pitanju, otkrijte nam, s kim najradije dijelite binu?

– S Edom Maajkom i DJ Soulom, jer je to najsigurnija postava. Već 15 godina nastupamo zajedno, znamo se u detalj, ne moramo čak ni komunicirati, svako od nas zna, kako treba, šta treba i gdje treba, tako da su naši zajednički nastupi postali rutina.

Dakle, Vaše prijateljstvo s Edom Maajkom uspješno traje godinama.

– Naravno. Viđamo se često, prošli vikend smo svirali zajedno u Sloveniji, a ovaj vikend nastupamo i na jednom festivalu u Osijeku.

Bez propusta Da možete, da li biste nešto mijenjali u karijeri ili biste učinili baš sve isto?

– Da imam današnju pamet, a nekadašnju snagu, dosta toga bih uradio drugačije. Sigurno da sam napravio neke greške, ili sam neke stvario napravio, a nisam trebao. Nisu to ogromne greške, ali danas kad sagledam stvari unazad, nađem uvijek nešto što sam trebao uraditi drugačije, s nečim sam trebao sačekati ili nisam trebao nikako uraditi. Nisu to sad neke velike, kardinalne greške i propusti, ali sigurno bih nešto mijenjao. Sve u svemu, zadovoljan sam kako moja karijera danas izgleda.

Na koncu, iz našeg razgovora mogu zaključiti da je Vama čaša uvijek napola puna?

– Da. Može se reći da još imam dovoljno snage i energije da se smatram optimistom.

Da li ste nekad zažalili zbog izgovorene riječi?

– Sigurno je da sam nekad burno reagirao, jer u trenucima ljutnje čovjek nekad kaže ono što ne misli. To se desi svakome u životu jednom ili dva puta. Volio bih da nekad mogu kontrolirati emocije, ali takvi smo mi Balkanci, temperamentni.

Hip-hop nekad i sad?

– Hip-hop se dosta promijenio i još se mijenja, od zvuka do stila. Danas je možda aktuelan drugačiji zvuk, sutra opet možda bude popularan zvuk iz devedesetih, što nije nikako isključeno. Temelji su isti, ali muzika danas drugačije zvuči od onda kada sam ja počinjao i to je valjda normalno. Na početku ljudi nisu mogli da shvate da neko može raditi hip-hop na našem, maternjem jeziku, a danas imamo nove generacije koje rade jako kvalitetnu muziku koja se može mjeriti sa svjetskim trendovima, tako da je hip-hop danas na zasluženom, dobrom mjestu. Ima pažnju medija i ozbiljno su shvaćeni ti muzičari.

Koje moralne vrijednosti cijenite kod ljudi?

– Da bude iskren, odgovoran i profesionalan u onome što radi. Kad vidim predanost kod nekoga, bez obzira čime se bavi, to uvijek poštujem, ali kod nas je to rijetkost.

 

(tuzla.info)

Komentari