Pipe: Jusuf Trbić

 

Za civilizovane, uređene i sretne zemlje popis stanovništva je tehničko pitanje koje je važno za statistiku, ekonomiju, planiranje društvenih kretanja, razvoj. Bosna i Hercegovina, na žalost, ne spada u takve zemlje, i za nju je popis mnogo više od statistike. Za njen temeljni narod – Bošnjake, popis je sudbonosno pitanje, koje umnogome određuje budućnost naroda i države, jer Bošnjaka nema bez Bosne, i obrnuto. Usudio bih se reći : to je pitanje opstanka Bošnjaka i njihove države. One koji misle da je ovo pretjerivanje, pozivam da pročitaju redove koji slijede.

Dakle, ovako. Posljednji popis 1991. godine pokazao je da je Bošnjaka ( tada su imali ustavno ime Muslimani, što ih je svodilo na vjersku skupinu, a ne narod), bilo malo više od 44 posto. Mnogi od njih izjasnili su  se kao Jugosloveni, bježeći od sopstvenog identiteta. Da su Bošnjaci tad imali natpolovičnu većinu, možda bi izbjegli ono što ih je snašlo, jer niko ne bi mogao zanemariti činjenicu većinskog naroda. Srbi bi tada, vjerovatno, bili označeni kao manjina koja je digla pobunu protiv sopstvene države, što se desilo u Hrvatskoj. A to bi već bilo nešto sasvim drugačije. Tadašnji popis je bio i putokaz velikosrpskoj ideologiji. Danas se zna da je Milošević mnogo prije Karađorđeva planirao da cijelu Bosnu ( kasnije 70 posto) pripoji tzv. srpskim etničkim prostorima, kako je on nazivao Veliku Srbiju, a popis je pokazao da su rat i etničko čišćenje jedini način za ostvarenje toga cilja. Zašto? Zato što bi, u slučaju da su objedinjene sve teritorije koje su Srbi željeli,  ta velika srpska država imala samo 52 posto Srba, a čak i u slučaju da se ne ostvari pripajanje Makedonije i dijelova Hrvatske, taj procenat bi bio samo malo veći, pošto u Makedoniji i Hrvatskoj nije živio značajan broj Srba. Uz natalitet ostalih, prije svega Albanaca, to bi vrlo brzo postala fantomska država. Bosna je, kao što se zna, bila nacionalno mješovita na cijeloj teritoriji, a Bošnjaci su činili većinu u istočnoj Bosni i dijelovima Krajine, dok je u Posavini, životno važnoj za planove novih osvajača, Srba bilo samo 20 posto, pa bi to, u slučaju «obične» okupacije, bila nepremostiva prepreka velikosrpskim planovima. Zato su rat, zločini, etničko čišćenje i genocid bili svjesni, racionalni i logični izbor režima koji je imao iza sebe treću vojnu silu u Evropi.

Tako su jurišnici Velike Srbije krenuli u «popravljanje» rezultata popisa iz 1991. godine. Znamo kako se to završilo. Osvajači su ostvarili cilj : izvršena je temeljita izmjena etničke strukture na teritorijama koje su prigrabili za sebe, kao priprema za budući popis stanovništva, koji treba da pokaže da su sad Srbi tu dominantni i da taj dio Bosne treba da pripadne njima, po pravu većine. «Nepodobni» su ubijani, progonjeni, mučeni, silovani, ponižavani na sve načine, samo zato što su Bošnjaci, drugi razlog nije bio potreban. Nalog Skupštine Republike Srpske da tu može ostati do 5 posto Bošnjaka, najbolje to potvrđuje. Raseljeno je više od 850 hiljada ljudi, i danas ih je milion i 300 hiljada rasuto po svijetu. Srušene su nam sve džamije, da znamo da se ne smijemo vraćati. I danas neki kažu kako popis nije važan! Pa, rat je izbio zbog popisa, mi smo ubijani i progonjeni zbog popisa, i sad neko očekuje da ćemo sami staviti tačku na sve to i odreći se sebe, svog naroda, svoje države, svoje prošlosti i budućnosti. Nadam se da se to neće desiti. Jer, ako ostane sadašnja etnička slika u polovini Bosne, a do idućeg je popisa deset ili više godina, ni Bog  više neće moći da nam pomogne.

A koliko je i ovaj popis važan velikosrpskim rodoljubima, potvrđuju i svakodnevni pozivi braći iz svijeta, a posebno iz Srbije – ako imaju bilo kakve veze s Bosnom, da dođu i popišu se, čak i ako nemaju bosansko državljanstvo, da bi spasili velikosrpski projekat. Zato pozivam sve Bošnjake da stanu i pogledaju sebe u oči. I da dođu u svoj rodni kraj, ma gdje sad da žive ili imaju prebivalište. Nije važno ako ste prijavljeni u Sarajevu, Tuzli, Geteborgu, Sidneju, Berlinu, dođite  u svoj zavičaj i tu se popišite. Ako ne možete doći, dajte podatke ( dovoljan je matični broj ili datum rođenja) nekom drugom, a on treba da potvrdi da niste nikada bili odsutni duže od godinu dana. Popišite i svoju imovinu, ne dozvolite da ova lopovska vlast tu imovinu počne oduizimati jednoga dana, jer vas nema u popisu, što znači da ne živite ovdje. Nemojte se popisivati preko interneta, jer to neće imati nikakvog značaja. Najvažnije je reći da smo mi Bošnjaci, da nam je vjera islam, a jezik bosanski. Nek se zna.

Od ukupnog broja Bošnjaka u Republici Srpskoj zavisiće naš budući politički, društveni, ekonomski, socijalni položaj, zavisiće budućnost svih nas i budućnost ove zemlje. Uz to, masovni odziv na popis jedini je način poništavanja posljedica agresije i genocida. Nije mnogo odvojiti jedan ili dva dana za sebe, za svoj narod, za svoju domovinu, za svoj zavičaj, za svoju djecu, bar toliko možemo učiniti.Ako nismo mogli onda, možemo sad. Ako nismo mogli onako, možemo ovako. Ako ne sad, onda kad?

Komentari