Piše: Jusuf Trbić

Naslov ovog teksta asocira na Darvina i njegovu čuvenu teoriju evolucije, to jest nastanka živog svijeta, koji sav potiče iz istog korijena. Pa ispada da  su ljudima rođaci ne samo majmuni, što je očigledno na više primjera, već i sve druge životinje, uključujući i amebe. Porijeklo naroda takođe više nikome nije sporno, svi znaju, manje ili više, ko su i od koga potiču, samo Bosanci i Hercegovci još moraju dokazivati da uopšte postoje i da nisu došli s neke druge planete, da nisu vanbračna djeca ovih ili onih i da imaju sopstvenu istoriju i sopstvene živote.

 

Da li Bošnjaci postoje?

 

Decenijama već slušamo komšije i susjede koji tvrde da su Bosanci i Hercegovci, od prvog do posljednjeg, zapravo Srbi, to jest Hrvati, samo su neki od njih promijenili vjeru, a Bosna i s njom i Hercegovina, do posljednjeg grumena zemlje je srpska, to jest hrvatska zemlja, jedan kroz jedan. Za Srbe nikakve istorije na Balkanu nije bilo, sve dok se slavenska plemena (što znači : Srbi) nisu razdvojila od braće Rusa i ovdje doselila. A doselili su se svi zajedno, i odjednom,  kao da su s neba pali. Zatekli su tu samo međede i vukove, i ponekog zeca, pa šta će, kud će, bacili su se na stvaranje potomstva. Oni jesu kasnije napustili svoju staru vjeru i prihvatili hrišćanstvo, ali ta promjena vjere nije ništa loše, jer su Srbi oduvijek u duši bili hrišćani, i to pravoslavni, čak i onda kad hrišćanstva nije ni bilo. A neki nesvjesni  njihovi potomci podmuklo su promijenili očinsku vjeru, pa su jedni postali katolici i nazvali se Hrvati, a drugi su, Bože sačuvaj, prešli u islam i postali Bošnjaci. Jeste da su vijekovima u Bosni svi bili Bošnjaci, bez obzira na vjeru ( to je govorio i Ilija Garašanin) i da su se prvi Srbi i Hrvati tamo pojavili tek polovinom devetnaestog vijeka, ali to se sad ne računa. Pa Srbi tvrde da je BiH oduvijek bila srpska zemlja i da su njeni vladari bili tipični Srbi,  a Hrvati, opet, da je bila hrvatska i da su svi bosanski banovi i kraljevi bili Hrvati, a šta bi drugo mogli biti. Srbi tvrde da su oni narod najstariji, što znači da su prvi ljudi, koji su sišli s drveta, bili čisti Srbi, dok Hrvati, naprotiv, kažu da su oni najstariji,  da su došli iz današnjeg Irana, a da su nastali direktno od paramecijuma.

Helem, nit ima Bošnjaka, nit ima Bosne i s njom i Hercegovine, nit ima Bosanaca i Hercegovaca. Velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam bili su tako jaki , da su i sami Bošnjaci proveli decenije pravdajući se što uopšte postoje. U posljednje vrijeme to se pravdanje oslanja na tvrdnje da Bošnjaci potiču od bogumila, što nije netačno, ali ponovo svodi narod na vjersku skupinu, što tjera vodu na srpsku i hrvatsku vodenicu.

A porijeklo vrsta, to jest naroda, nije nimalo prosta stvar.

Današnja nauka sve preciznije utvrđuje kako su se prvi ljudi iz Afrike raselili širom svijeta, kako su preživjeli ledeno doba i kako  su, miješajući se hiljadama godina, stvarali ono što je čovječanstvo danas. Devedesetih godina prošlog vijeka niču ustanove koje se bave genetičkim istraživanjima, i, na osnovu egzaktnih pokazatelja, utvrđuju porijeklo naroda. Najpoznatija od njih zove se IGENEA, smještena je u Ženevi, i bavila se, pored ostalog, ispitivanjem genetskog porijekla balkanskih naroda. Rezultati su upotpunjeni  i domaćim istraživanjima i ničim se ne mogu dovesti u sumnju, a daju sasvim drugačiju sliku od one koja je decenijama stvarana u srpskim i hrvatskim ideloškim centrima. Istraživanja su najprije potvrdila sasvim logičnu pretpostavku da su balkanski (kao i svi drugi narodi), nastali hiljadugodišnjim prožimanjem i miješanjem različitih etničkih skupina, pri čemu je svaka od njih ostavila manje ili više tragova u genetskoj strukturi današnjih ljudi.

 

Raskrsnica naroda

 

Damir Marjanović, šef Laboratorije za forenzičku genetiku pri Institutu za genetičko inžinjerstvo i biotehnologiju iz Sarajeva, kaže : “ Balkan je bio jedna od dvije-tri lokacije u Evropi gdje su ljudi preživjeli ledeno doba. Zato više od 50 posto današnjih stanovnika BiH potiče od tih ljudi.” Balkan je bio svojevrsna raskrsnica naroda, kojom su prošli mnogi narodi, plemena i grupe, i svi su oni ostavili svoj trag u genetičkog strukturi današnjeg stanovništva. Istorija je na ovome tlu bila vrlo dinamična, a osim ledenog doba, u genetičkom naslijeđu današnjih ljudi u ovom dijelu Evrope mogu se jasno vidjeti tragovi doseljavanja neolitskih plemena, koja su donijela umijeće poljoprivrede, pa se poljoprivredna revolucija odavde raširila po Evropi.  Genetska  istraživanja su srušila višedecenijski mit o velikoj seobi Slavena, koji su došli u pustoš  Balkana i tamo započeli život, jer je slovenski gen malo izražen kod svih današnjih naroda na Balkanu, uključujući i Srbe. Nedavno je ugledni profesor Omer Ibrahimagić ponovo aktuelizovao ovu temu. On kaže : “ U Srbiji ima samo 30 posto slavenskih potomaka, u Hrvatskoj ih ima još manje, 20 posto, a u BiH još manje, svega 15 posto slavenskih potomaka. Sve zemlje Zapadnog Balkana su naseljene različitim rasama i genetski miješanim krvno-srodničkim narodima. U Srbiji ima 21 posto ilirskih, 14 posto keltskih, 8 posto helenskih, 18 posto germanskih, 2 posto vikinških i 9 posto feničanskih potomaka. U Hrvatskoj ima 34 posto ilirskih, 18 posto keltskih, 12 posto germanskih,  8 posto feničanskih i 8 posto helenskih potomaka. Nasuprot i Srbiji i Hrvatskoj, u BiH je stanovništvo genetski manje izmiješano. Naime, u BiH ima najviše ilirskih potomaka, 40 posto, čak više nego što ih ima Albanija, iako Albanci sebe smatraju isključivo ilirskim potomcima. Pored ilirskih, u BiH ima 20 posto germanskih ( koliko i u Hrvatskoj), 15 posto keltskih, 6 posto hunskih i 4 posto tračkih potomaka.”

Kad se sve sabere i oduzme, Bosanci i Hercegovci su, u najvećoj mjeri, nasljednici Ilira, pa Germana i Kelta, a slavenski gen je tek četvrti po redu. Kako kaže profesor Ibrahimagić, ključ razumijevanja istorije BiH nije u slavenskoj, već ilirskoj eri. I to nije sve. Istraživanja su potvrdila da je takozvana haplogrupa J, čije se porijeklo vezuje za Anadoliju ( haplo grupe su glavne grane genetskog lanca), najmanje zastupljena među Bosancima, gdje je gotovo i nema, i Hercegovcima – 1,4 posto. Ali, taj “turski” gen zastupljen je u Srbiji sa čak 8 posto, Hrvatskoj sa 1,9 posto, kod kosovskih Albanaca visokih 16, 7 posto, a među Makedoncima 12,6 posto. Dakle, nisu Bosanci i Bošnjaci turskog porijekla, kako je tvrdila velikosrpska propaganda, već su to, u mnogo većoj mjeri sami Srbi, a pogotovo Albanci i Makedonci.

 

Šta nas razdvaja?

 

       Egzaktni i precizni rezultati naučnih istraživanja potvrđuju nesumnjivu istinu : da su stanovnici Balkana, svi zajedno, pripadnici jedne iste skupine, jednog istog naroda, koji je nastao hiljadugodišnjim prožimanjem, sa minimalnim razlikama uvjetovanim dužom ili kraćom vladavinom neke od dominantnih etničkih grupa u prošlosti. Niko od nas nije tu došao na pustu i nenaseljenu ledinu, pa da istorija počne od njega. Zapravo, niko od današnjih naroda NIJE TU DOŠAO; svi smo proistekli iz složenih istorijskih procesa koji su oblikovali život. I niko nije ostao kakav je bio, jer je mješavina naroda istorijska zakonitost, koja je naročito bila izražena na ovom području. Svi mi na Balkanu jesmo krvni srodnici, svi smo rezultat složene genetske mješavine, a razdvaja nas pripadnost sadašnjim državnim zajednicama  i vjersko-politička različitost, što su proizvodi novog doba i vještačke barijere.

Nauka je potvrdila da je bosanskohercegovačko društvo bilo struktuirano i da je funkcionisalo kao državna zajednica još u ilirsko doba, da je bilo dinamično i složeno društvo, koje je u sebe inkorporiralo brojne druge narode i etničke grupe koje su dolazile i prolazile ( potvrđuju to vikinški ili hunski gen) i da se sve to dešavalo davno prije dolaska prvih Slavena, koji su, kako smo vidjeli, ostavili relativno mali trag u genetskoj sturkturi ovdašnjeg stanovništva.

A hiljadugodišnje postojanje bosanske države, koja se, u poznatim pisanim izvorima pojavljuje još 949. godine u djelu “De administrando imperio” ( O upravljanju carstvom) vizantijskog cara Konstantina Porfirogeneta, pokazuje da je bosanska država najstarija na ovim prostorima, da ima najdužu državnost i da je jedina ostala približno u istim granicama do danas. Istorijski dokumenti potvrđuju da je Bosna bila samostalna država od početka XII vijeka ( ugarski dokument iz 1137. godine), a da je za vrijeme kralja Tvrtka bila najmoćnija i najveća država na Balkanu, koja je obuhvatala znatne dijelove teritorija današnje Srbije i Hrvatske. A nikada ni jedan dio bosanske teritorije nije, na duže vrijeme, pripadao ni jednom vladaru Srbije ili Hrvatske. Bosna je bila suverena država od početka XII vijeka do 1463. godine, kad je pala pod vlast Turske ( što je trajalo 415 godina),  a taj državni diskontinuitet nastavljen je pod Austro-Ugarskom ( 40 godina) i u Kraljevini (25 godina), sve zajedno skoro 500 godina.  Od 1943. godine i odluka AVNOJ-a BiH je definisana kao država. Ali, državno-pravni diskontinuitet BiH trajao je kraće nego u slučaju Slovenije ( skoro hiljadu godina),  Hrvatske ( 841 godinu),  Makedonije ( više od dvije hiljade godina) i Crne Gore ( oko 600 godina),  dok je taj diskontinuitet Srbije bio kraći – 319 godina. Bosna i Hercegovina se dobrovoljno udružila  u Kraljevinu i u FNR Jugoslaviju, kao i druge republike, i imala je legitimno pravo da iz te zajednice izađe, kao i drugi, što je potvrdila i međunarodna zajednica.

Danas je BiH samostalna država, priznata 1992. godine, dok je priznanje Srbije i Crne Gore, kao država, stiglo tek 14 godina kasnije. Najmanje što Bosanci i Hercegovci mogu tražiti jeste da ih se poštuje kao ljude i kao politički narod,  da naši susjedi i komšije konačno uvaže činjenicu da je BiH država, kao što su i njihove, i da najzad prestanu pucati na nju preko tarabe, kad god im se ukaže prilika.

Biće to bolje i za njih, i za nas, i za cijeli svijet.

Komentari