Piše: Salmedin Mesihović

I niko da se javno oglasi, da kaže da su njihove propovijedi obične bedastoće i to jasno i precizno obrazloži

Kada crna, prljava magluština prekrije zrak i uvuče se u sve pore naših života, postoje više varijanti odnosa prema tome mordorskom zlu. Prva je da se čovjek prilagodi, ili u formi da ustrajno trpi i čeka da magluština prođe ili da i sam postane ta mračna magluština. Druga je da se pokuša izolirati, zatvoriti u svoj dom, i praviti se da se vani ništa ne događa ili samo s vremena na vrijeme uzvikivati kroz prozor: „kako nam je teško“ ili „ovo ne valja“ i tako polako čekati da se bude ugušen od smoga. Treća mogućnost je postati snažan vjetar, orkan svježeg zraka koji će raspršiti i uništiti zlokobnu magluštinu.

I šta onda činiti u ambijentu i podneblju u kojem marširaju, dominiraju i divljaju sile zla, mordorske sablasti Nazguli i armije Orka. Tako se svake godine u Višegradu (gdje se desio genocid koji još uvijek nije oficijelno sudski priznat) postrojavaju ravnogorske četničke jedinice. Nije to nikakvo folklorno druženje ili njegovanje tradicije, kako se to pokušava spinovati u javnosti. Kratko rečeno, riječ je o javnom pokazivanju snage i organizacije jedne paravojske, koja da bude veći cirkus ili paradoks je legalizirana. Tako je Ravnogorski pokret RSa zvanično nevladina organizacija u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama registrovan kod Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, samim tim postoje osnivački akti i dokumenti koji uređuju sistem upravljanja i organizovanja“. Posebna zanimljivost je da je Ravnogorski pokret ustvari registriran kao legalan za čitavu teritoriju BiH, ne samo za Republiku Srpsku. Teorijski gledano, da taj pokret odluči da održi postrojavanje u znak počasti čuvenom četničkom vojvodi Savi Derikonji na sarajevskom izletištu Barice, policija MUPa kantona Sarajevo bi morala osiguravati taj skup.

Uz sve to, i „mjeraći visine kukuruza“ osjećaju taj zov Saurona iz Mordora i divljaju čak i po prijestolnici Republike Hrvatske, nastojeći srušiti neodlučnu i nejaku, ali ipak legalnu vladu i zamijeniti republikansko ustrojstvo sa onim endehazijskim. Strah koji ulivaju te manjinske skupine su njihovo najbolje oružje, jer dok većina šuti i povlači se pred neoendehazijcima, dotle će i biti problema. Oni mogu kršiti zakone, prijetiti premijeru pred njegovim stanom, blokirati ulice, igrati se križarskih ratova u crnim odorama, po portalima iznositi raznorazno propagandističko smeće koje se kreće od antivakcinacije pa do traženja Jugoslavena i po Briselu, sve dok znaju da im se niko neće aktivno i odlučno suprotstaviti. Kada im se suprotstavi, tada uslijedi bježanija.

Uz to, postoje i oni treći, poglavito regrutirani sa margina jednog društva naglo osiromašenog, prepuštenog na upravu stranim protektorima i patronizatorima i domaćim „feudalcima“ i tiranima. Opijeni nekim pričama o sudnjem danu i životu u raju, oni žive da naprave pakao na zemlji, kao što se to dešava u Siriji, Iraku, Libiji, Somaliji, Avganistanu, Jemenu, Nigeriji, Maliju itd….Sa portala i video uradaka raznorazni samoproklamirani „saudijski“ đaci banaliziranjem vrše propagandnu aktivnost među omladinom (izgubljenoj u krizi identiteta, krizi samopoštovanja i krizi egzistencije) isto pod velom crnih zastava. I niko da se javno oglasi, da kaže da su njihove propovijedi obične bedastoće i to jasno i precizno obrazloži. Postoje i sela koja djeluju kao neke posebne „komune“, gdje nije jasno da li se poštuju zakoni Bosne i Hercegovine.

Ono što je posebno opasno, jeste da sve tri magluštine djeluju u vidu spojenih posuda, međusobno se nadražuju, snaže, nadopunjuju. Ako je jednih više, automatski je onih drugih više i to je problem. Zakon spojenih posuda ustvari spaja njihove zastave, a razdvaja ljude. A žalosno je da države to ne samo toleriraju, nego čak i legaliziraju, a možda pojedine državne ili paradržavne strukture čak i promoviraju. Posebno je pitanje kako opstaju te organizacije i svi ti pokreti, jer za to su potrebna iznimna financijska sredstva. Jasno je da postoje sigurni, stalni i snažni izvori prihoda, i ako hoćete da vidite ko stvarno stoji iza tih pokreta….slijedite trag i miris novca.

E sada zamislite jednu hipotetičku situaciju, da određena grupa građana odluči da formira npr. „Narodnooslobodilački pokret“ (NOP) kao „nevladinu organizaciju“ u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama u Ministarstvu pravde BiH, i to sa organizacionom i hijerarhijsko – zapovjednom strukturom statutarno sličnom onakvoj kakvu ima npr. legalizirani Ravnogorski pokret. Čisto sumnjam da bi to prošlo jednostavno. Prvo bi se desilo zatrpavanje sa „malim milionom“ birokratske papirologije i administrativnih obaveza, koji bi faktički bili nerješivi. Zatim bi se digla i „kuka i motika“ u medijima, gdje bi bili javno razapeti u propagandnom repertoaru od „sljednika Brozovih đelata“ preko komunjara do uhljeba ljevičara. Na kraju bi postali i bezbjednosno – sigurnosno interesantni, i za strane agenture i za domaće službe. Bilo bi i obavjesnih razgovora, i provokatora, i prijetnji, i pritisaka, i zastrašivanja, i pokušaja podjela i korumpiranja pojedinaca i plasiranja najgnusnijih laži u javnosti o ljudima koji bi pokrenuli projekt o „nevladinoj organizaciji“ NOP. A pitanje financiranja bi bio nerješiv problem, jer ko više želi da ljudima kojima je stalo do humanističkih ideja daje novac. I tako bi oni kojima je stvarno stalo do prosperiteta, i demokratske republikanske države bili ustvari anatemisani i diskreditirani, dok bi mordorske magluštine bile nešto normalno za ovu zemlju. Zato je veliko pitanje kakva je to zemlja ili kakve su to zemlje u kojima su moguća postrojavanja Nazgula i Orka, a ne i postrojavanja hipotetičkih NOPopovaca. A za sve one koji misle da će Nazguli i Orci sami otići i nestati ili da mogu biti tolerirani, mogu poručiti da se treba uvijek pridržavati dvije narodne poslovice: 1. „Ko sa đavolom tikve sadi, same mu se od glavu obijaju“ i 2. „Klin se klinom izbija“.

 

(tacno.net)

Komentari