Ponoć pada, a ja plovim

tišinom tvog mora.

Rijeke su ti nijeme, a

oči pričaju priču o

hladnoj rijeci:

gdje je sunce jedno

zauvijek zaspalo,

Za umorne od rata,

Za umorne od patnji…

 

Sutjesko, hladna rijeko,

koliko si ljudskih života

u svojim vodama nosila,

koliko si krikova i boli

partizanskim majkama donijela?

 

Sutjesko, hladna rijeko,

reci mi: koliko je ljubavi djevojaka

i mladića u tebi ugasilo ratom,

reci mi: koliko je ljubavi novih

u tebi vođeno za zemlju, za vodu,

za cvijet, za slobodu…

Ponoć pada, a ja plovim

tišinom tvog mora. Ruke su ti

nijeme, a oči pričaju priču o

hladnoj rijeci Sutjesci.

 

Prkosila si svima hladna rijeko

i ponosito tekla u more pobjede.

A livade i brda izmučena borbom

ostavljala da se odmaraju, da

pamte sve pucnjave, sve juriše,

sve pobjede, da se odmaraju, da

pamte…

Ponoć pada, a ja plovim tišinom

tvog mora.

Ruke su ti nijeme,

a oči pričaju priču o

hladnoj Sutjesci.

Danas šumiš kao tada kad

su se vodile bitke.

Danas šumiš kao tada

kad su se gasili životi,

kad se rađala sloboda…

 

Danas si slobodna, hladna rijeko,

danas si radosna i pjevaš s nama

pjesmu slobode, pjesmu vječne mladosti.

 

Ponoć pada, a ja plovim

tišina tvog mora.

Ruke su ti nijeme, a

oči pričaju priču o

hladnoj rijeci Sutjesci.

Kad se ponovo vratim tebi

reći ćeš mi: koliko je novih

ljubavi djevojaka i mladića u

tebi rođeno,

koliko je novih ljubavi

u tebi uskrslo za zemlju,

za vodu, za cvijet

za slobodu?

 

 

Komentari