Piše: Samir Karić

 

Sedamnaestogodišnji Samir Muratagić, sin Milisava i Belkise iz Bijeljine, koji je ubijen tokom agresije na našu zemlju i etničkog čišćenja, u ponedjeljak će sa još nekoliko žrtava biti identifikovan u Komemorativnom centru u Tuzli.

Radi se o maloljetniku čiji je otac bio Srbin, a majka Bošnjakinja, te kojeg je usvojila čuvena porodica Ćehajić iz Bijeljine. Samir je nosio majčino prezime.

Primjer dobrote

– On i njegovi usvojitelji su ubijeni zajedno, u stanu u Bijeljini. Zaklani su. Pronađeni su na muslimanskom mezarju Tombak u Bijeljini. Usvojitelji su ranije identifikovani, a u ponedjeljak će biti identifikovan i Samir, kazala nam je Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.

Samir je identifikovan na osnovu DNK analize, a krv za identifikaciju je dala njegova tetka. No, s obzirom na to da je i tetka umrla, na identifikaciju ovom Bijeljincu vjerovatno neće imati ko doći.

– On više nema nikoga, kazala nam je Čengićeva.

A kada su ubijeni Ćehajići, Mehmed (1929), Raša (1938) i njihov usvojeni sin Samir Muratagić, govori nam Jusuf Trbić, bijeljinski novinar i hroničar zločina u ovom kraju, i nebo iznad Bijeljine je plakalo.

– Ćehajići su bili poznati po tome što su odgajali tuđu djecu, napuštenu, što su 26 djece svih nacija podigli i uputili u život. Uz to, Mehmed je bio dobrovoljni davalac krvi, više od 120 puta je darovao krv drugima. Pisale su o njima novine, bili su primjer ljudske dobrote, kazao nam je Trbić.

No, navodi on, dobrotu Ćehajića zločinci nisu cijenili. U jutro 2. novembra 1992. godine komšije su pozvale policiju, jer se Ćehajići nisu javljali. Policajci su razvalili vrata i ugledali stravičan prizor.

– Sve je bilo okupano krvlju, pod, zidovi, a njih troje – zaklani. Onaj ko ih je klao, činio je to sporo, kao da je uživao u tome. Malom Samiru bile su odječene uši. U stan se odmah sutradan uselio Srbin, vozač u Bijeljina-putu. Ubice, naravno, nikad nisu nađene. Niti ih je ko tražio. A nakon svega, Mehmedovom sinu Hazimu, koji je živio u Janji, oduzeli su i zvanično stan i nisu mu dali ni da priviri tamo, kazao nam je Trbić.

On navodi da postoji mogućnost da je ovaj zločin počinila grupa koju su činili zločinci iz bijeljinskih okolnih sela, Srbije i Bosanskog Šamca.

– Oni su pobili porodicu Isić. Pobili su i porodicu Sajtović, neke ljude iz Janje i Bijeljine… Otkriveni su tek kada su opljačkali neku srpsku kuću u blizini Bijeljine. I suđeno im je. Nije im suđeno za ratni zločin. Kod jednog od njih su nađene osušene ljudske uši. Pretpostavlja da se to odnosi na Samira, ispričao nam je Trbić.

Suđenje u Srbiji

On naglašava da je tokom etničkog čišćenja Bijeljine zabilježeno dosta slučajeva gdje su ubijene kompletne porodice a da niko nije odgovarao.

– Ta grupa je tri porodice praktično izvela i ubila. Najpoznatije porodice koje su ubijene su Sarajlić, Sejmenović i Malagić. Ubijeno je njih 22, a od toga sedmero djece. Zbog toga će najvjerovatnije biti suđeno i Tomislavu Kovaču. Čuli ste da je na listi prioriteta u Srbiji za suđenje, kazao nam je Trbić.

 

(oslobođenje.ba)

Komentari