Piše: Jusuf Trbić
Civilizovane države i narodi drže do svoje prošlosti, jer istorijsko pamćenje je temelj opstanka, temelj budućnosti. O svojim vladarima, ma koliko da ih je bilo, uče djeca u školama, pišu se knjige, snimaju TV emisije, podižu im se spomenici. Svuda je tako, samo se na ovom dijelu Balkana istorija mijesi kao tijesto, kako kome zatreba, ili se jednostavno zaboravlja.
U Bosni je to, čini se, sasvim uobičajeno.
Navršile su se ravno 624 godine od smrti prvog kralja Bosne, Tvrtka I Kotromanića, a o tome se skoro i ne govori.. Neposredno pred početak rata podsjetio sam u Semberskim novinama na 600-tu godišnjicu Tvrtkove smrti, ali je malo ko na to obratio pažnju. Imali su svi, valjda, prečeg posla.
A ko je bio prvi bosanski kralj?
Otac mu je bio knez Vladislav Kotromanić, mlađi brat velikog bana bosanskog Stjepana II, a majka Jelena Šubić, od roda hrvatskih velikaša Bribirovaca. Došao je na vlast 1353. godine, kao petnaestogodišnji dječak, vladao je kao ban do 1377. godine, kad se krunisao za kralja. Tako je Bosna dobila prvu krunisanu glavu, skoro u isto vrijeme kad i Srbija. U vrijeme Tvrtka I Kotromanića Bosna je bila najveća sila na Balkanu. Njene granice su bile na Drini, Savi, Limu, Morači, Uni i Zrmanji, a u njen sastav ulazio je i dio jadranske obale od Velebita do Boke Kotorske, ostrva Hvar, Brač i Korčula i čitava Dalmacija sa Splitom i ostalim gradovima, osim Zadra.
Prvi bosanski kralj umro je 10. marta 1391. godine.
Njegova vladavina je bila doba uspona u prosperiteta bosanske države, koja je imala vojnu silu, stabilan sistem, bogate rudnike zlata, srebra i olova, a kakva je to država bila, govori i novac koji je u to doba bio u opticaju. To je bio veliki zlatnik od 24- karatnog zlata, na jednoj strani je bio grb Bosanskog kraljevstva sa šest ljiljana ( i još dva sa strane), a na drugoj lav koji se propinje, što je bio Tvrtkov simbol.
Podsjećanje na prvog bosanskog kralja govori nam o dugoj istoriji postojanja države Bosne. Mnogi istoričari, među njima i Nada Klaić, kažu da su bosanska država i društvo stvoreni prije nego u Hrvatskoj i Srbiji, a poznati američki istoričar Džon V. A. Fajn piše : “ Kao integralna teritorija, uključujući i Hercegovinu, Bosna vijekovima ima trajnije i priznatije granice od Srbije i Hrvatske.”
Banovina je u Bosni uspostavljena još 1067. godine, a u vrijeme Kulina, velikog bana, bila je to jaka i uređena država, sa stabilnom državnom organizacijom i snažnom vojskom. Pokazuje to i prepiska sa papom Aleksandrom III, a posebno čuvena Povelja, koju je Kulin dao Dubrovčanima 29. avgusta 1189. godine, kao garanciju da mogu trgovati u njegovoj državi. Povelja Kulina bana je prvi poznati pisani bosanski dokument i prvi međudržavni ugovor države Bosne.
Bosna je zadržala svjou državnost i nakon početka turske vladavine, kao zaseba cjelina (ejalet), njene granice nisu se kroz istoriju znatnije mijenjale, za razliku od granica Srbije i Hrvatske. Te su granice potvrđene i značajnim međunarodnim ugovorima : Karlovačkim mirom (1699) i Berlinskim kongresom (1878), a Bosna je i u sastavu Austro-Ugarske imala status zasebne cjeline ( landa). Godine 1918. ona je u tim granicama ušla (dobrovoljno) u sastav Kraljevine SHS, a te su granice definitivno potvrđene odlukama AVNOJ-a. Godine 1992. godine BiH je priznata u tim granicama kao nezavisna država i članica UN-a.
Onima koji i danas osporavaju državu BiH, treba pokazati njenu ličnu kartu, njenu istoriju, u kojoj značajno mjesto zauzima i njen prvi kralj Tvrtko I Kotromanić. A mi, kojima je BiH jedina domovina, tu svoju prošlost i naše velike ljude ne smijemo zaboravljati, jer oni su temelj našeg postojanja.
