Piše: Jusuf Trbić

U srijedu 19. novembra 2014. godine u Bijeljini je oko 14 sati, u sred grada, vlast manjeg entiteta pucala u knjigu. Ali je nije ubila.

Knjiga se zove “Mafija u crkvi”, autor je bivši đakon Bojan Jovanović, koji je godinama iznosio istinu o sramotnim događanjima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno o onome što je radio vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda. Javnost već dosta zna o lancu pedofilije i homoseksualizma, o bahanalijama i orgijama, o pljačkama i pronevjerama, o zločinima i svekolikim grijesima Božijih predstavnika na zemlji. Oni su, pripremajući svoje pokorne vjernike da im bude što bolje na onom svijetu, prigrabili sebi sva ovozemaljska dobra, uzdigli su se iznad naroda, zakona i države i postali sila kojoj nema premca.

Pokazalo se to i u Bijeljini, na najavljenoj priomociji ove knjige, koju je organizovao Duško Tomić. Sve je već bilo dogovoreno, sala u Centru za kulturu ugovorena i plaćena, ali je dan uoči promocije stigla intervencija, kako je rečeno, i iz Banje Luke i iz Bijeljine, od najmoćnijih ljudi, da se promocija otkaže i zlosretni Kačavenda zaštiti tako što će vlast pucati u istinu, ne bi li je nekako ubila i pokopala. Ali, Duško Tomić je, zajedno sa uglednim gostima iz Beograda i Sarajeva, organizovao pravi spektakl u holu Centra za kulturu, konferenciju za štampu i promociju u isto vrijeme. Među govornicima su bili i autor knjige Bojan Jovanović, kao i njegov izdavač, pa bivši starješina manastira Papraća, zatim izuzetni naučnik, umjetnik i diplomata dr Dragan Radenović, Svetlana Broz,  Gradimir Gojer i drugi. Duško Tomić je iznio i jedan neobičan primjer – knjigu “Mein kampf” Adolfa Hitlera, koja se slobodno prodaje u Bijeljini, niko je nije zabranio niti je pucao u nju, dok je knjiga istine o Kačavendi, eto, nepoželjna, mada je njena promocija, bez ikakvih problema, već održana u Beogradu. Nakon toga je grupa gostiju, na prijedlog Duška Tomića, otišla u zgradu Skupštine grada, da Hitlerovu knjigu, kao opomenu, uruči gradonačelniku Mići Mićiću. On nije bio tu, bio je na odmoru, pa je knjiga ostavljena, da ga čeka kad se vrati.

Sve ovo probudilo je sumorna sjećanja. Znamo da je inkvizija u srednjem vijeku započela svoj uspon zabranom i spaljivanjem knjiga, to su činili i nacisti i svi totalitarni režimi, ali teško da se u novije doba može naći ovakav primjer ubijanja očigledne i nesporne istine, da bi se zaštitio čovjek koji u bijeljinskom kraju simbolizuje sve zlo koje nas je snašlo –“đavolji vladika” Kačavenda. Za mene lično porazan je kukavičluk običnih, normalnih građana, koji ćute i trpe sve što im dični vladika radi, njemu su se pokorili svi, od politike do pravosuđa, niko se ne usuđuje ni da zucne, mada svi znaju o čemu se radi. Hoće li, nakon ovoga, neko postaviti pitanje dokle će trajati ovaj teror crkve, koja je postala sila iznad društva, iznad života, pa sve uzima, a nikome ni za šta ne odgovara, svima komanduje i sve uređuje kako želi? Hoće li neko pitati ovu vlast kako to da nije zabranila ni jednog korumpiranog političara ni tajkuna, ni jednog zločinca, nikoga od onih koji su nas sve upropastili, a hoće da zabrani jednu knjigu i istinu u njoj? Zna li uopšte ova vlast da se knjige ne mogu više ubijati i da rukopisi ne gore ?

I zna li vlast, pogotovo bijeljinska, kakvu će sliku o sebi i našem zavičaju poslati u svijet nakon srijede, 19. novembra 2014. godine?

Komentari