Piše: Gordana Katana

Krivična odgovornost ne postoji, uglas su poručili predstavnici vlasti RS-a, kvazinevladin sektor, podobni analitičari i, naravno, Milorad Dodik.

Godinama bosanskohercegovačka javnost svjedoči tromosti državnih institucija. Svjedoči i činjenici da u državi postoje dvostruki aršini u primjeni zakona i poštovanju odluka institucija. Jedni važe za političare, pogotovo one iz vrhova svih nivoa vlasti, i drugi za građane.

Naplata RTV takse utjerivala se u RS-u, ako treba, i oduzimanjem praseta iz svinjca. Tako mora, poručivalo se građanima, jer je to samo primjena vladavine prava.

Na drugoj strani su oni koji ovu državu devastiraju kako u ekonomskom, tako i političkom smislu, koji su neprovedbama odluka i najviše pravosudne institucije Ustavnog suda BiH toj istoj državi gurali prst u oko. Bez straha da će biti sankcionisani, jer ličnu odgovornost nikada nisu ni osjećali.
Vođena tim iskustvom, između ostalog, i vlast bh. entiteta Republika Srpska krenula je u pripremu, a potom i održala referendum o Danu RS-a.

Aktivno kršeći odluku Ustavnog suda BiH. Trebala je to biti jasna demonstracija “snage” RS-a spram države i poruka da se na njene odluke u ovom dijelu BiH niko obazirati neće, ali još i više je predsjednik RS-a i lider SNSD-a Milorad Dodik referendumom, samo nedjelju dana pred lokalne izbore, želio poboljšati svoj i stranački rejting i obračunati se sa Savezom za promjene.

Upozorenja da neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH, uključujući i privremenu mjeru kojom je održavanje referenduma zabranjeno, predstavlja krivično djelo, postalo je novi temeljac Dodikove kampanje, sve uz obrazloženje da je to tek jedna od 21 odluke koju je Ustavni sud BiH donio i na koje se razni nivoi vlasti nisu obazirali. Ali, pravo je pravo.

Pa je osvanulo postreferendumsko jutro i vijest da je predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku upućen poziv iz Tužilaštva BiH za saslušanje u svojstvu osumnjičenog u vezi s radnjama vezanim za organizovanje i povođenje referenduma. No, dobro, nije baš slučajnost da je taj poziv upućen prvo Dodiku, pored živih Siniše Karana i ostalih članova Referendumske komisije i, naravno, premijerke Željke Cvijanović, koju zakon duži da provodi odluke Ustavnog suda BiH.

Ima tu podosta glavnog tužioca Gorana Salihovića, koji je vijest o pozivu Dodiku – gle čuda – ispalio braneći sebe pred disciplinskom komisijom VSTV-a koja je nepun sat ranije zatražila njegovu suspenziju.

Krivična odgovornost ne postoji, uglas su poručili predstavnici vlasti RS-a, kvazinevladin sektor, podobni analitičari i, naravno, Dodik. Predsjednik RS-a je dodao: Iako su Sud i Tužilaštvo BiH neustavne institucije, na poziv će se odazvati, ali ne u Sarajevu, nego u RS-u. Zbog, objasnio je, prijetnji koje mu je izrekao lider SDA i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Podsjećanje Izetbegovića kako su završili Moamer Gadafi ili Slobodan Milošević, kazao je Dodik, bio je poziv na djelovanje protiv njega islamskih ekstremista. Izetbegović se brže-bolje korigovao, no Dodik je ostao pri svome kako neće u Sarajevo.

Ostavimo sad na stranu cijelu dramu koju je predsjednik izrežirao, a RTRS osmislio: Dodika će od Tužilaštva braniti bivši logoraši, studenti, veterani, porodice nestalih, ali on na to ne može pristati bojeći se sad i za njih u Sarajevu?!

Potporu strahu uručio mu je dežurni “stručnjak za sigurnost” sa platnog spiska predsjednika RS-a Dževad Galijašević, tumačeći spremno da Dodik i ne treba kročiti u “islamističku jazbinu”, u kojoj “na desetine lokacija postoje kampovi za obuku vehabija koje odlaze u džihad u Siriju i Irak”. Sve to – da ne bude zabune – odnosi se na Sarajevo i okolinu.

Kako osim predsjednika RS-a, koji u priči o referendumu figurira kao osumnjičeni podstrekač (kazna je, kažu, ista i za izvršioce i za podstrekače), treba očekivati pozive i cijeloj Komisiji i premijerki Cvijanović, biće zanimljivo posmatrati boje li se i oni dolaska u Sarajevo.

Bez i trunke navijačke strasti vjerujem da će ovaj slučaj dobiti sudski epilog. A oni koji su krivično djelo, bilo podstrekivanjem, bilo izvršenjem počinili biti sankcionisani. I da će to biti nauk svima koji se zaklinju u Dayton i Ustav iz njega proizišao da ne mogu kako oni hoće, već po slovu u koje se zaklinju.

No, vratimo se stvarnim razlozima zbog kojih predsjednik RS-a Milorad Dodik zaobilazi Sarajevo i Tužilaštvo BiH u širokom luku. I suspenzija glavnog tužioca BiH Gorana Salihovića pokazala je, naime, da lider SNSD-a ima razloga za strah pošto se Salihoviću na dušu i teret stavljaju ozbiljne optužbe za opstrukcije u vođenju istraga u brojnim predmetima privrednog kriminala počinjenog baš u RS-u.

Od Bobar i Pavlović banke, preko Investiciono-razvojne banke RS-a, afere kilogram zlata ili kupovine stana u Beču Nikole Špirića.

Ekonomisti i brojni tokom dosadašnjih istražnih postupaka prikupljeni dokazi upućuju da sve što se dešavalo u navedenim slučajevima nije moglo bez znanja samog vrha vlasti RS-a. Koja čak ako i nije naređivala i učestvovala u počinjenju krivičnog djela, nije ih ni spriječila, a što opet jeste krivično djelo.

Kada i ako na svjetlo dana tokom sudskih procesa izađu podaci o načinima na koje su građani – patriote ojađeni za stotine miliona maraka, bit će zanimljivo vidjeti hoće li i tada Dodik pričati kako su spremni da pred Tužilaštvom BiH svojim tijelima brane odgovorne. Hoće li, protivno interesu vlastitih stomaka i vlastite djece, povjerovati kako je i to “još jedan pokušaj uništavanja RS-a od sarajevske čaršije, međunarodne zajednice i izdajnika RS-a”?

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari