Banjaluka, najodaniji saveznik političkog pobačaja

Srbijanski protesti nemaju velikog odjeka u Republici Srpskoj. Dodikovi mediji uglavnom tihuju, čekajući rasplet, a Banjaluka ne podržava beogradsku inteligenciju.

Piše: Dragan Bursać

Protesti protiv Vučićeve diktature i šetnje slobodnog puka u Beogradu i ostalim gradovima Srbije (skoro) su nevidljivi u Republici Srpskoj. Oficijelna Banjaluka, barem najdominantniji mediji na entitetskoj sisi, tihuje o prekodrinskom “dešavanju naroda”. Budimo posve iskreni, osim portala Buka, portala Impuls i časnih izuzetaka, tihuju doslovno svi.

Ko se interesuje, postaje izdajnik

Mediji su po ovom pitanju, gle čuda, okrenuli leđa tradicionalno najprijemčivijem dijelu srBske pojavnosti, Beogradu. Pa je tragikomično kako ATV, RTRS i ostali sateliti zorno izvještavaju s nekih trivijalnih dešavanja u prijestonici Srbije, dok protesti ostaju pod prigušivačem nečujni.

Prosječnom percipijentu u Banjaluci ostaje ili da bude poslovično neobaviješten ili da se informiše preko gore pomenutih “izdajničkih” i “soroševskih” portala, ili još gore, da se informiše preko “osvajačke” Al Jazeere ili N1. Jasno je onda da se, osim neinformisanosti, gledatelju nudi mjesto u lijevom toru “izdajnika” ukoliko se informiše. Još banalnije, o protestima u Srbiji NE PRIČA se glasno nigdje u Republici Srpskoj, a veliki glumci Nikola Kojo i Sergej Trifunović, postali su, pogađate, sitni narkomani i tajkuni. Pa je onda nevidljiva Vučićeva medijska ruka s dobro poznatim radikalsko-naprednjačkim narativom odavno doprla i do entiteta Republika Srpska.

Ćirilicom ću te, ćirilicom ćeš me

A kako je to moguće? Dovoljno je ne govoriti ništa i dopustiti da se svakog ponedjeljka naveče na ATV-u emituje medijski treš Milomira Marića “Ćirilica”. Dovoljno je ne govoriti ništa i dopustiti da se emituje rijaliti treš Željka Mitrovića “Zadruga”. Dobri Banjalučanin, Prijedorčanin, Fočak ili Trebinjac tako zna šta mu u izmaštanoj matici misli “glava” i “opanak”. I za pretpostaviti je da je ovo posve dovoljno u medijskoj saobrazbi “dobrog domaćina” i zadane teme protesta zdravog razuma protiv jedne partokratsko-tajkunske diktature.

No, prije nego poentiramo potpunom medijskom metastazom nazadnosti, treba pojasniti zašto je ovaj ideološki okvir uopšte moguć.

Desno, desnije, Republika Srpska

Evo u čemu je problem. Ogromna većina Srba u RS-u dijeli mišljenje s najradikalnijom desnicom u Srbiji. Za njih je čak i tiranin Vučić “premekan”. Pravi i jedini “original” su Vojislav ŠešeljVjerica Radeta i njima slični. Neko će reći da su to marginalizovane i zaboravljene (polu)političke ličnosti. Reći će i pogriješiće. Jer, ova situacija i pominjanje ovih likova je rezultat 30 godina ultranacionalističke i na koncu genocidne politike i medijskih glavara u RS-u. Samo posmatrajte, gdje stade Đogo, tu danas nastavlja Milomir Marić sa stalnim stanovnikom “Ćirilice” Vojislavom Šešeljem, jednim od “heroja” u RS-u.

A šta je posljedica?

Pa posljedica je da su stanovnici RS-a nagurani u nekakav virtuelni naci-limbo, koji im je predstavljen kao ubersrBski raj i sigurna kuća. Oni na koncu konaca žive “Farmu”, “Zadrugu” i ostale rijalitije u stvarnosti, na otvorenom. Oni mogu, jednom godišnje, sve pod okriljem kamera, da pjevaju sa crvenim beretkama, odistinski naoružanim dugim cijevima, pjesme o novim pohodima na Kosovo. Oni mogu, opet pod svjetlošću reflektora, da se druže sa krivično gonjenom bandom ruskih bajkera. I ne, nema u tom svijetu mjesta za univerzitetske profesore poput Miodraga Zeca koji bi im barem na momenat otvorio oči glede potpune tajkunizacije Srbije voljene. Nema u tom svijetu mjesta niti za Nikolu pomenutog Koju, niti za dva brata Trifunovića. Suviše je taj medijski svijet violentan za njih.

Ali, najkonkretnije, posljedica je i to da u RS-u makar 90% populacije doživljava proteste u Srbiji kao neki vid “izdajništva”. Zato se silni tzv. intelektualci u Banjaluci i ne izjašnjavaju na temu buđenja naroda u susjednoj Srbiji. Dakle, ne da oni nemaju šta reći, ne da su kukavice, ne. Oni se duboko i iskonski slažu s Vučićevom tiranijom i ogorčeno mrze svaki demokratski i liberalni pokret. Nemojte zaboraviti da je onomad sve najvatrenije Vučićeve naci-ispade pratilo budno oko Nikole Poplašena, nekada predsjednika RS-a, koji je pravi ideološki Vučićev otac, a bogme je od neprijatelja postao i Dodikov poočim.

Ne zavaravajte se, nije da Banjaluka neće da podrži demokratsku inteligenciju u Beogradu. Ona to suštinski NE ŽELI. Ona tu inteligenciju PREZIRE! Za Banjaluku su demokratski protesti tek zabranjena “svetlost velegrada” u očima palanke. Pa, pogledajte umne ljude Banjaluke. Koji su to od njih podigli glas protiv tiranije u svom i beogradskom dvorištu? Mogu se prebrojati na prste jedne ruke i to ruke radnika na cirkularu. Autor ovih redova se uz svu muku može sjetiti jedino profesora Miodraga Živanovića.

Ima li protivteže? Ima, ali je jalova i ideološki impotentna.

Tihujem da se ne zaj***m

Naime, tom nacionalnom puku oko je uvijek u Beogradu. Treba se uniziti, udiviti i ulizati svakome ko sjedi na beogradskom kanabetu. Nekada je to od srca u slučaju zločinca Miloševića i tiranina Vučića, a nekada po nuždi povijesnosti u slučaju demokratskih iskrica. Najbolje o tome svjedoči arhiv RTRS-a prepun medijskih promašaja, Dodikovih, a bogme i jednog medijskog “pobačaja”. Sjetiće se mnogi, tako je Dodik na mitingu podrške Borisu Tadićunazvao Tomislava Nikolića i njegov SNS prije nego što mu je poljubio kanabe. E da se ne bi desio Dodiku po n-ti put zaj** glede procjene budućih srbijanskih vladara, sam je sebi i svojim medijima naredio šutnju.

Pedeset ATV nijansi Barbare

No, dabome, kao i uvijek, to nije sve. Namjesto potpune atrofije i tihovanja u medijskom svijetu RS-a, glede protesta u Srbiji, desila se mutacija, genetsko-medijska mutacija. Na sceni je 50 nijansi Barbare Životić:

“Potpredsjednik SDS-a Dragan Ćuzulan iznio je niz uvreda na račun srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, nazivajući ga lažovom i manipulatorom. Ćuzulan se tu nije zaustavio, već je narodu u Republici Srpskoj poručio da se ugledaju na one koji svake subote protestuju u Beogradu protiv, kako je rekao, Vučićevog režima.”

Ovo je rečenica iz udarnog priloga Vijesti Alternativne televizije 4. februara 2019. Ne ulazeći u političku ili ideološku agendu potpredsjednika SDS-a, jasno je da, o ironije, ATV koristi fakat da je neko za demokratske proteste u Srbiji kao sredstvo za diskvalifikaciju i medijsko šikaniranje. A tako naopaku logiku može koristiti samo u svjetlu fakta da je u RS-u preko 90% puka duboko protiv bilo kakvih demokratskih promjena u Beogradu. Jedna od udarnih Dodikovih medijskih haubica zato ne da se ne bori za bilo kakvu istinu, ne da je iskrivljuje, nego kreće od izmaštane faktografije po kojoj su Vučić i režim mu “raj na zemlji”, a onda sve ostalo i svako drugi ko je protiv istog postaje “neprijatelj naroda”.

I kao da to sve nije dovoljno u istoj informativnoj emisiji, emituje se bruka od SNS-ovog kontramitingaškog horuk-spota.

Protesti u Srbiji (kako sada stvari stoje) tek počinju u svim svojim ozbiljnijim demokratskim kapacitetima. Profilišu se i vođe i zahtjevi (prvi i osnovni je da Vučić abdicira), a i šire se na preko 50 gradova u zemlji.

Medijsko zrcaljenje u RS-u će najvjerovatnije biti dvojako. Uz časne izuzetke, poput gore pobrojanih portala, RTRS će najvjerovatnije tihovati i čekati kojem da se privoli carstvu, dok će ATV vršiti atake na zdrav razum u ime Vučića i režima. Za kraj, još malo ironije: politička opozicija u RS-u ne postoji, to svi znaju, ali ono što jeste ironično je činjenica da je opozicioni BNTV (p)ostao jedan od bastiona odbrane Aleksandra Vučića.

Na koncu, najironičnije: SNS, politički pobačaj, kako ga nazva Dodik, dobio je u kompletnoj i političkoj i medijskoj infrastrukturi RS-a najvećeg i najodanijeg saveznika.

 

(analiziraj.ba)

Komentari