Piše: Jusuf Trbić

Čovjek koji popravlja život – to bi se, mirne duše, moglo reći za Seada Vidinlića. On je slikar na čijim platnima stvarnost izgleda mnogo ljepša nego što jeste, ljepša od svega što je on sam preživio u ovom teškom vremenu. A preživio je progone, godine logorskih tortura, strahote kakve živ čovjek ni zamisliti ne može. Rođen 1951. godine, trošio je lijepe godine svog života u rodnom gradu, sve dok se nisu za sve nas širom otvorila džehenemska vrata, onih mračnih dana 1992. godine. Tad se i za njega sve okrenulo na glavu, život je postao mora, patnji nije bilo kraja.

10805197_10203030644594086_1839029880_n    Ali, preživio je. Početkom ovog milenijuma našao se s porodicom u Tuzli, bez igdje ičega, bez posla, bez hljeba. Uzalud se okretao oko sebe, i tek  kad je zavirio duboko u sebe, našao je izlaz. Počeo je slikati, počeo je svoje želje i snove, svoje tuge i radosti, svoje boli i nadanja, svoj život,  pretakati u boje, i sve je u tim bojama odjednom bilo ljepše i bolje. Tako je nastavio da slika, sve više, slikanje mu je postalo i hljeb, i vazduh, i san  i java, slikanje je postalo najveća njegova radost, njegov izvor svjetlosti, kojoj nema kraja.

10735654_10203030644954095_278814264_n  10748865_10203030645594111_1390736638_n

Kad god uđete u malu galeriju u bijeljinskoj Ulici Meše Selimovića, u neposrednoj blizini Gradske vijećnice, ili zgrade Opštine, kako smo je  zvali, naći ćete Seada Vidinlića kako slika za malim stolom. Prekine na trenutak rad, pokaže vam brojne slike na zidovima, vi kupite, ako želite, ili  samo razgledate, a on jedva dočeka da se vrati platnu. A kad završi radno vrijeme, žuri kući, ruča, pa u atelje. Tako radost slikanja rastegne na  cijeli dan.

10805209_10203030645154100_616149436_n  10805160_10203030645034097_1177823665_n

“Slikanje je danas moj život, kaže Sead, bez njega ne mogu. Kad mi je bilo teško, sjetio sam se tog dara u sebi, pa počeo. Ispalo je dobro, pa sam  nastavio, i to je bila nevjerovatna radost, kojom sam podaren nakon strašnih dana i noći koje sam jedva preživio. Za mene je to sad poput  naljepšeg sna, sna koji je postao java. Uradio sam do sad više od 600 slika, prodajem ih i živim od toga. Cijena je skromna, od 50 do 600  maraka, ima za svačiji džep i svačiji ukus. Sad sam počeo da slikam motive iz moje Bijeljine, biće to za mnoge, siguran sam, lijepa uspomena ili  poklon za nekog dragog, jer će svoj rodni grad moći ponijeti sa sobom, u daleki svijet.”

10808022_10203030644914094_1800308367_n  10805350_10203030645314104_1552535675_n

Sead Vidinlić je skroman čovjek. Nakon svega što je preživio, ne treba mu mnogo, samo da se njegov san nastavi. On nije, poput mnogih, sveo sebe na praznu priču i kukanje, na sijela i čašicu, na čekanje da neko drugi nešto učini za njega, on radi i stvara, bojama popravlja svijet i čini ga ljepšim nego što jeste. Kad dođete u Bijeljinu, zavirite u njegov svijet, i uvjerićete se u to.  Iz malenog ateljea sa sobom ćete ponijeti bar djelić radosti kojom Sead boji svoja platna.

Kud ćete više na ovome vaktu i zemanu!

Komentari