Piše: Vildana Selimbegović

Banjalučki novinar Slobodan Vasković se na svom blogu osvrnuo na najomiljeniju temu političara u Bosni i Hercegovini – onu o ugroženosti. U tekstu s naslovom “Legija pred vratima”, piše o tvrdnjama entitetskog predsjednika Milorada Dodika da je Republika Srpska ugrožena izvana i potom konstatira kako se na najbrutalniji način ispostavilo da je RS ugrožen iznutra: “Situacija je dramatična, ali gotovo svi okreću glavu od činjenice da je udružena zločinačka grupa, sastavljena od pripadnika Specijalne policije MUP-a RS-a, izvršila oružanu pljačku, koristeći vatreno oružje i pritom pucala u ljude. Prije samo četrnaest mjeseci ista ta Specijalna jedinica bila je u pobuni. Što je jedna od najopasnijih bezbjednosnih situacija po državu/entitet. I tada se ćutalo, pa smo došli tu gdje smo došli – do opšte ugroženosti, jer je jasno da ne postoji kontrola nad najobučenijom i najubojitijom formacijom u RS-u”. Konstatirajući kako nije problem čak ni to što je opljačkano 600 hiljada KM, koliki je problem što je to učinila grupa specijalaca, Vasković se “osnovano pita” ima li RS neku vrstu Ulemekovog JSO, ima li “zemunski klan” smješten u MUP-u RS-a?

Naravno, baveći se ovim problemom, nezaobilazan je lik entitetskog predsjednika: Milorad Dodik se – po Vaskoviću – treba zabrinuti evidentnim gubljenjem kontrole nad represivnim aparatom, ali i svojim obezbjeđenjem koje također pripada MUP-u RS-a i treba odlučiti šta konkretno može učiniti, odnosno ima li snage da se uhvati ukoštac sa više nego teškim bezbjednosnim problemima, zbog kojih opozicija u RS-u traži i vanredno zasjedanje Narodne skupštine. Dragan Čavić, lider NDP-a, inače dijela Saveza za promjene, prošle je sedmice javno obznanio i da je entitetski predsjednik riješen da svaku istragu o korupciji i kriminalu koja okonča (eventualnim) hapšenjem kadrova SNSD-a riješi svojim omiljenim reciprocitetom pa su već stali u red za hapšenje – od strane upravo MUP-a RS-a – politički lideri opozicije. A banjalučki Revolt je ova zbivanja ispratio vikend-plakatima, obraćajući se upravo Dodiku: “Diktatoru, kada tvoja stranačka milicija uhapsi, a tvoje privatno tužilaštvo optuži nekog slobodoumnog građanina, zapamti – ima nas još nekoliko stotina hiljada Čavića, Trišića, Bjelica, Vaskovića, Petrovića, Vučurevića, Mićića… Ovaj narod je otjerao Turke, Austrougare i Nijemce sa svojih ognjišta OTJERAĆEMO I VAS!”

No, Dodik je očito zabavljen drugim temama – da ne kažem (vele)izdajama za koje on optužuje listom sve koji se u RS-u bave politikom, a nisu u SNSD-u: opet je na tapetu državni ministar sigurnosti Dragan Mektić, koji je predsjednika RS-a naljutio izjavom da Tužilaštvo BiH vodi istragu protiv njega, koja će uskoro biti okončana. Dodiku smeta i što se ministar sigurnosti sastaje sa glavnim tužiteljem BiH Goranom Salihovićem i poentira: “To je dio scenarija za rušenje vlasti u Republici Srpskoj i njenih institucija. Nedopustivo je da se na takav način blate institucije Srpske i njeni zvaničnici. Moje je da branim i institucije i one koji ih predstavljaju”. Ni riječi o tome kako entitetsku instituciju – MUP RS-a – predstavljaju specijalci umiješani u krađu 600.000 KM!

Jasno mi je naravno da je za Dodika, kao uostalom za podobar broj domaćih stranačkih lidera, 600.000 KM sića. Pa zar nije – prije koji dan, gostujući na državnoj srbijanskoj televiziji – predsjednik RS-a i lider SNSD-a javno priznao da se ne sjeća koje je godine kupio vilu na Dedinju? “2007. ili 2008. – zašto je to toliko važno”, kazao je Dodik ne krijući da je ljut na voditeljicu Oliveru Jovićević što toliko insistira na “sitnim detaljima”?! Sića na Dedinju od 360 stambenih i 40-ak kvadrata garaže koštala je, po Dodikovim priznanjima, 750.000 eura ili 1,5 miliona KM i čak iako ostavimo, kako je red i običaj, istražiteljima da se pozabave načinima kako ju je Dodik platio, kreditom ili u gotovini, kome tačno je dao pare (ako ih je i davao), ostaje pitanje ima li još igdje na svijetu filmskih zvijezda, fudbalera, a kamoli političara koji tako lako troše milione da se i ne sjećaju kad?

Odmah da kažem: ja vjerujem da je Dodik bio iskren u Upitniku. Što bi se on uopće sjećao takvih bizarnih milionskih detalja? Pa zar nije onomad, prije koju godinu, sa tri miliona kredita rješavao sinovo zaposlenje, da se dijete ne bi, ne daj Bože, okrenulo drogi. Danas je sin (sretno) oženjen, svadba je, sjećamo se mi, obični smrtnici, koštala tričavih 200.000, a goste je čuvao cijelog dana MUP RS-a i na zemlji i u zraku! Ali ne vjerujem da je Dodik – kako je kazao u Upitniku – prije rata bio bogatiji. No, ni to nije najvažnije: zapravo je jedino važno i zbog toga se valja prisjetiti toga, ono što je još poodavno, uoči posljednjih općih izbora, kazao Mladen Bosić, lider SDS-a. Parafrazirat ću – nije istina da su svi političari u BiH isti; ja živim od svog rada, supruga i ja dobro zarađujemo, pa se nisam okitio bogatstvom – vrijeme je da prestanemo pričati kako su svi političari isti i vidimo ko se i kako obogatio na račun naroda.

To zapravo i jeste suština. Sića od vile na Dedinju krcato je klupko smršeno od velikih investicija u RS, ličnih i porodičnih veza, političkih odluka opečaćenih u Vladi RS-a jednako kao i onaj dokument kojim se hvali advokat Duško Tomić. To klupko mora razmrsiti Tužiteljstvo BiH ma kako i koliko od tog Tužiteljstva Dodik branio institucije RS-a, tačnije sebe samog i(li) one specijalce pljačkaše. No to nije jedini izazov za državno pravosuđe koje se sa ili bez strukturalnog dijaloga mora pozabaviti i još nekim ovdašnjim političarima koji su usred mandata skontali kako su bili prebogati prije rata. I ne treba sumnjati da će lider Saveza za promjene pružiti maksimalnu podršku ministru sigurnosti Draganu Mektiću da se bavi svojim poslom, očekujući to isto i od ostalih koalicionih partnera u Vijeću ministara. Ne zato da bi dokazivali kako nisu veleizdajnici, već naprosto zato što proces reformi shvataju dovoljno ozbiljno da razumiju kako se ne može od naroda tražiti stezanje kaiša, a istovremeno se rasipati milionima, razumiju, naime, da je jedino sistem koji funkcionira i bori se protiv korupcije garancija da nećemo svi postati žrtve kojekakvih zemunaca.

A da je ovakvo opredjeljenje ne samo Mladena Bosića već i njegovog imenjaka Mladena Ivanića i ostatka Saveza za promjene dobilo svesrpski konsenzus svjedoči i nekoliko prekodrinskih detalja: uz dužno poštovanje Upitniku i voditeljici Jovićević, koja je netom po okončanju emisije i sama proglašena izdajnicom, valja se prisjetiti da je ipak riječ o srbijanskoj državnoj televiziji na kojoj njezin nivo profesionalizma posve sigurno ne bi dospio u eter da zvanična Srbija – što je kraće ime za predsjednika Tomislava Nikolića i premijera Aleksandra Vučića – i dalje vjeruje u svoje sveto trojstvo s Dodikom. Uostalom, i jedan i drugi su izrazili i rezerve spram referenduma, što je, u Nikolićevom slučaju, ipak izazvalo dozu iznenađenja: da ne kažem da je njegova šutnja gromoglasno odjeknula. Čini se da je Dodik zaista ugrožen.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari