Piše: Jusuf Trbić

 

Taj most tanak ko dlaka i oštar ko mač

Što ponor uma jednim skokom premosti

Tu raste moja krv i jauču kosti

Nad ranjenom vodom izvijen goli plač

 

Kud sad da krenem s mostom usred čela

S mostom iznad vida iznad živog mesa

Kad mi žedne oči ispiše nebesa

I pade glava u noć na dnu tijela

 

Krik si što svijetli između dva mraka

Nad bunar riječi nadneseno lice

Tišina gola u kljunu gluhe ptice

 

Sad ne mogu dalje nesta mi koraka

A znam da za mene nema drugog puta

Osim u tvoju dubinu što me guta

Komentari