Piše: Jusuf Trbić

 

Sa srpskom istorijom čovjek nikad nije načisto. Zašto je baš Rastko Nemanjić, koji nije imao nikakve veze s prosvjećivanjem, proglašen za prosvjetitelja, niko živ ne zna, a još manje je poznato zašto je on, kao Sveti Sava, imenovan za zaštitnika đaka, pa je krsna slava Savindan proglašena za slavu svih škola. Nezavisno od toga što i u Srbiji i u Republici Srpskoj ima i raznih drugih đaka, a ne samo pravoslavnih vjernika. U manjem b/h entitetu čak je i u Ustavu navedeno da ovdje žive tri ravnopravna naroda. Ali, džaba. Srpska vlast poznaje samo logiku sile. Mi to hoćemo, može nam se.

Gledam na televiziji : sve škole u manjem entitetu gromoglasno su slavile Svetog Savu, krsnu slavu svih škola, i nisam primijetio da se iko zacrvenio. A nije mi jasno kako ljude u školama i u vlasti nije stid da svoj vjerski praznik nameću drugima, i kako ih nije briga ni za Ustav, ni za zakone, ni za običaje, ni za moral, ni za savjest. Zar misle da Bog odobrava ovo mentalno silovanje? I zašto se bilo kakav vjerski praznik slavi u školama, na račun djece, kad smo i mi, kao i cijela Evropa, sekularna država?

Ali, i to je malo, pa se bošnjačkoj djeci uporno ukida njihovo ustavno i zakonsko pravo da uče svoj maternji jezik, i to se radi siledžijski, bahato, neumjereno. Bez obzira na to što su svi uslovi davno ispunjeni, djeca iz Konjević Polja i Nove Kasabe ne mogu dobiti ono što im zakon garantuje, jači je ministar Mutabdžija od zakona, a njegov šef Dodik od Boga. Može im se.

Najnovija vijest koja se tiče škola glasi : Ministarstvo prosvjete i kulture RS odredilo je da se ekskurzije za male maturante mogu organizovati isključivo na teritoriji tog entiteta, i nema dalje. Nema mogućnosti izbora. Tri lokacije je naglasilo Ministarstvo : nacionalne parkove Kozaru i Sutjesku i Olimpijski centar Jahorina, a mjesto koje svi moraju posjetiti zove se – Andrićgrad. Roditelji plaćaju djeci ekskurzije, ali ne mogu birati, Ministarstvo ne plaća ništa, ali komanduje. Pa tako djeca iz Banje Luke ne mogu vidjeti rodnu kuću Ive Andrića u Travniku, koji je blizu Banje Luke, ali moraju vidjeti kičerski spomenik, podignut u čast Republike Srpske, Dodika i Kusturice. A kod njih, zna ser, nema ništa džabe. Inače,  put od Banje Luke do tog čudnog mjesta  dug je 330 kilometara i traje najmanje sedam sati, a kad tamo dođu, nemaju gdje spavati, pa moraju produžiti još 111 kilometara do Jahorine. Pa onda nazad. U banjalučkoj regiji ima 2000-3.000 đaka, više od deset hiljada u RS-u, pa ti vidi koliko će dični  Nemanja zaraditi samo od posjeta ovom kulturnom strašilu, u koje je Vlada RS-a uložila 33 miliona maraka, a privatno je vlasništvo pomenutog Nemanje.

Tako se ispostavlja da su banjalučkoj djeci bliži Višegrad i Trebinje, nego tvrđava Kastel u Banjoj Luci, koju vlast još nije stigla da obnovi. Kao što nije stigla obnoviti ni rodnu kuću Branka Ćopića u Hašanima, ni rodnu kuću Gavrila Principa u Bosanskom Grahovu, o kulturnim spomenicima drugih naroda da i ne govorimo. Nekad su djeca iz Banje Luke išla i u Zagreb, i na Vlašić, i na Zlatibor, a djeca iz Bijeljine u Beograd, Sarajevo, na crnogorsko primorje. Sad tata iz Laktaša određuje gdje se smije, a gdje ne smije ići. Ministarstvo to pravda ekonomski razlozima, što je smiješno. Ali, kako opravdati odluku vlasti da zabrani djeci da, o svom trošku, posjete ono što žele? Ako se njihovi roditelji opredijele za posjetu Počitelju, drevnom gradu koji se nalazi u našoj državi, ko ima pravo da to zabrani? I zašto?

Treba li reći da takve naredbe nema u Federaciji BiH. Ali, u dijelovima s većinskim hrvatskim stanovništvom, pod upravom HDZ-a, još postoje dvije škole pod jednim krovom, jer političari uporno odbijaju da djeca uče zajedno, kao što se radi u cijelom svijetu. To je onaj isti HDZ koji svakoga dana do neba kuka kako Hrvati nisu ravnopravni s druga dva naroda, a ni na pamet im ne pada da tu ravnopravnost demonstriraju tamo gdje su oni na vlasti. To je isti onaj HDZ koji traži TV kanal na hrvatskom jeziku u Federaciji, ali u drugom entitetu to i ne pominje, to je onaj HDZ koji do Strazbura jauče zbog izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a u RS-u i ne pominje Dodikovog Hrvata Emila Vlajkija, potpredsjednika entiteta, mada se presuda Sejdić-Finci odnosi na BiH, a ne na jedan entitet. To je onaj HDZ koji bi da pravi treći entitet, ali samo na prostoru Federacije i na račun Bošnjaka, a da se ne dira u RS. To je stranka koja traži ravnopravnost naroda, a ne smeta joj diskriminacija bošnjačke i srpske djece u školama pod njihovom ingerencijom. Mali su, šta oni znaju šta je diskriminacija!

Tako su djeca, ni kriva ni dužna, još jednom poslužila za dnevne političke borbe i sakupljanje jeftinih poena. U nevine dječije glave sipa se, od malih nogu, otrov nacionalizma, sipaju se laži, mržnja prema drugima, sipa se falsifikovana istorija, odvajaju se jedna od drugih i uče se da su ovce koje moraju da se drže svog stada i svojih čobana. Djeca u školama u RS-u uče se da je njihova država Republika Srpska, i da nema druge, a da ne bi pomislili nešto drugo, sad im se zabranjuje i da vide neželjeni dio svoje sopstvene države.

Vladarima RS-a ostaje još samo jedan korak : da ukinu sve koji nisu Srbi i ne slave Svetoga Savu, da podignu zidove između sebe i drugih, između sebe i svijeta, između sebe i Srba koji ne misle kao oni, pa da žive još dugo i sretno. Do buđenja iz ovog ružnog sna. Ili do nekog budućeg rata.

Komentari