Edward Ferguson , ambasador Velike Britanije u BiH

U proteklih nekoliko dana mnogi su izrazili snažne stavove o planiranoj rezoluciji UN-a kojom će se obilježiti 20 godina od genocida u Srebrenici iz perioda strašnog rata 1990-tih u kojem su sve strane pretrpile velike žrtve, vojne i civilne.

 

Kada je Velika Britanija prihvatila odgovornost za izradu nacrta ove rezolucije, znali smo i rečeno nam je da će to biti težak zadatak, koji će čak i podrazumijevati određeni rizik. Odsustvo dovoljno ozbiljnih i održivih koraka ka pomirenju unutar Bosne i Hercegovine i šire regije u proteklih 20 godina znači da su rane još uvijek svježe.

 

Ipak, zajedno sa kolegama iz Ujedinjenih nacija, vjerujemo da ovu važnu godišnjicu treba obilježiti na obazriv i dostojanstven način. To ćemo zajednički nastojati da učinimo tokom rasprave i pripreme teksta rezolucije u Njujorku.

 

Srebrenica predstavlja najstrašniji jedinstveni događaj na tlu Evrope od kraja Drugog svjetskog rata. Preko 8.000 uglavnom muškaraca i dječaka sistematično je ubijeno i zakopano u masovne grobnice. Hiljade porodica izgubilo je svoje najmilije. Mnoge još uvijek traže njihova tijela. Ovo je, prije svega, ljudska tragedija ogromnih razmjera i ispravno je da se sjetimo žrtava, poginulih i preživjelih.

 

Naravno da smo duboko svjesni i da poštujemo činjenicu da ljudi Srebrenice nisu jedine žrtve rata. Mnoge druge porodice širom Bosne i Hercegovine – srpske, bošnjačke, hrvatske i druge – ostale su bez očeva, majki, braće, sestara, sinova i kćeri. Njihov bol je nama nedokučiv. Ali sam broj žrtava organiziranog ubijanja u Srebrenici je bez premca i mora biti predmetom posebne pažnje i pomena.

 

Drugi razlog je što ovaj događaj ima poseban značaj i za same Ujedinjene nacije. U svom izvještaju nakon ovog događaja, Kofi Annan, tadašnji generalni sekretar, priznao je da su Ujedinjene nacije načinile greške i da nisu učinile dovoljno da spriječe ubijanje. Ova godišnjica je i značajan trenutak u kojem će Ujedinjene nacije sagledati svoju prošlost i osigurati da se iz tragedija prošlosti izvuku pouke za budućnost. Ispravno je da tako postupimo.

 

Većina komentara proteklih dana usmjerena je na riječ ‘genocid’. Međutim, važno je shvatiti da, bez obzira koliko je to pitanje možda sporno na domaćoj političkoj sceni u BiH, unutar međunarodne zajednice ne postoje ozbiljne dvojbe o ovom pitanju. Dva nezavisna međunarodna suda, u kojima rade neki od najiskusnijih sudija svijeta, u nekoliko su navrata potvrdila da ovaj događaj odgovara pravnoj definiciji ‘genocida’. Bez obzira kako se pojedinci o tome očitovali, neosporna pravna činjenica je da je u Srebrenici počinjen genocid. Zbog toga su na sastanku održanom u Sarajevu prošle sedmice, svi članovi Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira jednoglasno potvrdili kako genocid u Srebrenici, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti počinjeni u toku sukoba u BiH ne smiju biti zaboravljeni niti poricani. Takva izjava ne predstavlja napad na Republiku Srpsku ili Srbiju ili bilo koga drugog. To je jednostavno iznošenje tužne istine.

 

Neki govore da ova rezolucija ugrožava pomirenje u Bosni i Hercegovini i široj regiji. Zapravo, političke reakcije na ovu rezoluciju ogolile su tužnu realnost da je premalo učinjeno i da je pokazano premalo liderstva u promociji i poticanju stvarnog, dubinskog i smislenog pomirenja. Nije bilo dovoljno iskrenosti o onom što se dešavalo na svim stranama; ljudi u BiH i regiji imaju pravo da znaju i da pokušaju razumjeti, kako bi mogli krenuti naprijed.

 

Ovo nije izazov za samo jednu grupu, narod ili zemlju. Znamo da je na svim stranama bilo nevinih žrtava tokom rata. Vjerujemo da rezolucija UN-a treba to izričito prepoznati i izraziti saučešće za sve žrtve rata.

 

Nadam se da će, kako se bliži ova godišnjica, svi politički lideri u Bosni i Hercegovini i široj regiji pažnju usmjeriti ne na politiku, već na ljudsku tragediju i to ne samo Srebrenice već cjelokupnog rata. Nadam se i da će i ovu rezoluciju shvatiti u njenoj pravoj namjeri: kao poticaj, dvadeset godina nakon rata, da se snažnije krene naprijed sa procesom pomirenja, da se suoči s prošlošću, da se iz nje izvuku pouke i da se radi na pravednom i trajnom miru za sve ljude BiH. Nema primjerenijeg načina da se iskaže poštovanje prema svim nevinim žrtvama rata.

(preuzeto sa bloga britanskog ambasadora Edwarda Fergusona)

Komentari