Piše: Uglješa Vuković

Direktorka Agencije Slavica Injac godinama unazad tvrdila je da je finansijski sektor stabilan, a kada je afera Bobar banke isplivala na površinu, javnosti se ukazala tek nakon više od mjesec dana, proglašavajući privremenog i likvidacionim upravnikom.

Priča izgleda ovako. Jednog dana u javnosti se pojavio izvjesni Savo Ševaljević, saopštavajući da je od danas on privremeni upravnik Bobar banke i da će o ishodu njegove uprave i sudbini banke blagovremeno obavijestiti javnost. Ševaljevića je imenovala Agencija za bankarstvo Republike Srpske, kojoj su povjerena široka nadzorna ovlašćenja nad finansijskim sektorom. Direktorka Agencije Slavica Injac godinama unazad tvrdila je da je finansijski sektor stabilan, a kada je afera Bobar banke isplivala na površinu, javnosti se ukazala tek nakon više od mjesec dana proglašavajući privremenog i likvidacionim upravnikom. To u isti mah znači da je banci oduzeta dozvola za rad. Istim povodom, Slavica Injac proškrgutala je kako se ne osjeća odgovornom.

Osjećaj odgovornosti je subjektivna stvar i razumno je pretpostaviti da se razvija i njeguje ukoliko postoje moralni i profesionalni kvaliteti. Kao takav predstavlja najpoželjniju kategoriju u radu javnog funkcionera. Slavica Injac priznala nam je da nema taj osjećaj, bar kada je u pitanju sudbina Bobar banke. Valjda je htjela reći, iako nije bila rječita i raspoložena za razgovor, da je u slučaju propale banke urađeno što se moglo uraditi. Doduše, i toliko joj je bilo mrsko. Ukratko, rečeno nam je da se loše stvari dešavaju u poslovanju, posebno u finansijskom poslovanju. Male štediše su osigurane. Svi veći iznosi koje fizička i pravna lica polože u banku, poručuje nam bahato, između rijetkih redova, direktorka nadzorne agencije, moraju biti sračunati sa rizikom.

Sada kada je jedna banka propala, i pored postojeće Agencije koja je mogla pravovremeno spriječiti ono što se desilo, vi izračunajte koliki je taj rizik u nas. Opet nam sve to veli nepostojeći osjećaj odgovornosti Slavice Injac.
Pored osjećaja odgovornosti, o kojem lakonski govori spomenuta javna dužnosnica, postoji ipak i zakonska odgovornost.

Tako je članom 5 stavom 2 Zakona o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske (1)  predviđeno da članovi Upravnog odbora, direktor i zaposleni  u Agenciji ne odgovoraju za štetu koja nastane prilikom obavljanja dužnosti u okviru ovog zakona i drugih propisa kojima se uređuje bankarski sistem, osim ako se dokaže da su određenu radnju učinili ili propustili učiniti namjerno ili sa grubom nepažnjom. Agencija za bankarstvo, prema razrađenim zakonskim propisima, vrši nadzor nad poslovanjem svih finansijskih organizacija, što podrazumijeva i kontrolu rada i zakonitosti, nalaganje i preduzimanje mjera za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti  i nepravilnosti (vidi član 26 Zakona o Agenciji za bankarstvo) (2) . Data nadzorna ovlašćenja toliko su široka da njen rad podrazumijeva  i saradnju sa svim drugim institucijama i organima, uključujući i npr. organe unutrašnjih poslova. Članom 24 Zakona o Agenciji za bankarstvo predviđeno je da  Agencija može odbiti izvještaj iz stava 2, odnosno finansijski izvještaj banke i druge revidirane bilanse (op.aut.), zahtjevajući novi izvještaj koji će izraditi ovlašteni revizor Agencije, na teret banke.

To znači da, ukoliko je postojalo prikrivanje stvarnog stanja ili sumnje u isto, Agencija je imala pravne mehanizme, u skladu sa datim nadzornim ovlašćenjima, kojima je mogla prinuditi menadžment Bobar banke da dokaže transparentnost poslovanja. Ovo pitanje je osnovano postaviti jer privremeni upravnik s početka priče uporno je tvrdio da su postojale nepravilnostu u radu ranijeg menadžmenta.

Postavlja se pitanje kako u to nije posumnjala i Slavica Injac? Zašto nije iskoristila sva zakonom povjerena ovlašćenja? Da li takvo ponašanje predstavlja propust koji se može imenovati kao gruba nepažnja? Da li je iz toga moguće postaviti pitanje krivične odgovornosti direktorke Agencije za bankarstvo RS i njenih saradnika? Ili ako postoje dokazi o drugačijem ponašanju, zašto ih Injac ne objašnjava u jeku afere, uvjeravajući građane da je radila svoj posao? Ova pitanja neophodno je postaviti ako se u obzir uzmu razmjere prouzrokovane štete po privredu Republike Srpske, javna budžetska sredstva, ali i povjerenje u finansijski sektor. U pitanju je krajnje mjerljiva šteta, za koju je vrlo moguće najviše odgovoran nemar odgovorne dužnosnice, iza čega se možda kriju politički motivi koje je potrebno politički i ispitati. To aferu što nas potresa pretvara u prvorazredno političko pitanje.

Zbog toga je zanimljivo da se niti jedna od banaka što posluju u Republici Srpskoj, i koje finansiraju Agenciju izdvajanjima za nadzor, nije oglasila sa upozoravajućim saopštenjem ili izjavom kojom zahtjevaju bolji nadzorni rad Agencije za bankarstvo RS, kako se ne bi događale afere  poput aktuelne.

Generalni direktor Nove banke Milan Radović išao je čak toliko daleko da je on uvjeravao javnost u ukupnu stabilnost finansijskog sektora, radeći tako posao Agencije. Nevjerovatno je i da Udruženje poslodavaca RS, koje danima pregovora sa premijerkom Cvijanović o reformama što valja činiti, niti jednom nije postavilo pitanje kvalitete nadozrnog rada Agenije. Upravo zbog odsustva valjanog nadzora nije spriječena šteta po privrednike što su poslovali sa sada ugašenom bankom. Mlaki su i neubjedljivi i opozicioni istupi. Jedino su Dragan Čavić i njegov NDP otvoreno postavili pitanje odgovornosti, tražeći ostavku Injac, ali i ministra finansija.

I najposlije, tačnije najbitnije, u Bobar banci su se nalazila milionska javna sredstva i nezamislivo je da šteta koja je napravljena po budžete lokalnih zajednica, kao što su Trebinje ili Brčko, završi bez utvrđivanja odgovornosti. Jedini način da se pokrene pitanje te odgovornosti, koju tako olako ne osjeća Slavia Injac, jeste da se predloži javno saslušanje pred Odborom za budžet i finansije Narodne skupštine. To bi podrazumijevalo i direktni prenos saslušanja. Zatim, da se od odgovorne funkcionerke zahtijeva da dokaže svoj rad i sve nadzorne aktivnosti koje je preduzela objelodanjivanjem relevantne dokumentacije. Ujedno bi to bila i prilika da vidimo koliko su pripremljeni i zainteresovani naši narodni poslanici da osobi koja je najodgovornija u ovoj aferi postave pitanja. Neophodno je stvoriti pritisak na predstavnike vlasti i opozicije da se samo na ovaj način može rasvijetliti afera koja je samo za sada ostavila više od 200 ljudi bez posla. Injac bi morala elaborirati svoj razvijeni osjećaj ne-odgovornosti koji je demonstrirala tokom afere.

Grubu nepažnju direktorke Agencije valjalo bi potražiti i u javnosti dostupnom godišnjem Izvještaju o stanju u bankarskom  sistemu Republike Srpske za 2013 (3). , ali i ranije godine, što se podnose Narodnoj skupštini, u kojima se redovno proglašava stabilnost bankarskog sektora. Tu se kao jedini izazov stabilnosti spominje globalna finansijska i ekonomska kriza. Predlažem da istraga odgovornosti Slavice Injac počne sa ovog mjesta.

 

(buka.ba)

Komentari