Nijemi nišani o smrti govore, a poneka struka cvijeća govori o životu

Piše: Emir Musli

Ostaje nada običnih ljudi da će jednog dana sve biti bolje nego što je bilo u prošlosti, nego što je sada.

Zilka Šećić živi sama u kući na kojoj se još vide tragovi rata. Djeca su negdje “na strani”, ali Zilka voli svoju Srebrenicu.

“Nema našeg svijeta, ali živi se nekako,” kaže ova krepka starica.

cache_src063fe34bf53b65dd90ca4e3bd06fdcd5_pare81aa07af492ae0601331a009a6b4e14_dat1405178102

U mjesnoj zajednici Potočari, mahala Pećište, više je devastiranih nego obnovljenih kuća. Samo članovi tri domaćinstva žive ovdje, ostali su širom Bosne i Hercegovine i svijeta.

Bekto Memić sa petogodišnjim sinom Benjaminom vraća se sa posla na njivi. Bekto je preživio put smrti, a u Srebrenicu se vratio 2007. godine.

“Neko iznad nas je odlučivao o povratku i nije sve bilo kako treba. Popravili su mi samo prizemlje porodične kuće, a valja živjeti bez stalnog posla. Evo, dženaza je prošla, a Srebrenica, ovo naroda što ima, mora dalje da živi. Vjerujem da ovdje neće ostati pustoš”, kaže Bekto Memić.

cache_srce99b1caa86cdada3a8b9e29d2ae117d6_pare81aa07af492ae0601331a009a6b4e14_dat1405178127

Njegova majka Hanifa poginula je 1992, a otac Hajrudin ubijen je 1995. godie, nakon pada Srebrenice.

Suživot, pomirenje, kajanje i oproštaj, riječi su koje najčešće prate poslijeratno vrijeme u Srebrenici. I pored svih pomoći, donacija i “ulaganja”, opšti problem je zaposlenje za većinu današnjih stanovnika Srebrenice i okoline. A danas ovdje živi jedva trećina od predratnog broja stanovnika. Nekada privredno na zavidnom nivou, ova općina danas ima samo razrušene hale nekadašnjih fabrika, neuspjele privatizacije i propala ulaganja.

Očit primjer je nekada čuvena Banja Guber, koja je danas zapuštena uprkos pompeznim najavama i megalomanskim turističkim i građevinskim “poduhvatima”. Put do banje jedva je prohodan, a izvori ljekovite vode privremeno su pomjereni dok se ne izgrade hoteli i restorani.

cache_src9a6270de6ccb86e5dc94cb396bd9fcc3_pare81aa07af492ae0601331a009a6b4e14_dat1405178162

Sve stoji, ali mještani i putnici namjernici posjećuju banju. Tradicija je to od davnina.

Mehmedalija Ćatić rodom je iz okoline Srebrenice. Danas živi u Sarajevu. Učesnik je rata i preživio je marš smrti. Ranjavan je u proboju obruča oko Srebrenice, a u rodni kraj dolazi kad god može.

„Jedanaestog jula ovdje svi moramo biti. To je naša obaveza. Ali, nakon dženaze, Srebrenica ostaje onakva kakva je bila i prije jedanestog.Treba pamtiti vrijeme zla, ali valja dalje živjeti. Srebrenici trebaju mir i tolerancija. Svi koji ovdje žive trebaju posao, a ovdje mjesta ima za sve. Veliki je ovo i prelijep kraj” kaže Mehmedalija.

(Bportal.ba/ DW)

 

Komentari