Uranilovka ili flat-rate penzija

Piše: Eldar Dizdarević

Penzioni sistemi u Bosni i Hercegovini, kako trenutno stvari stoje, proći će u narednoj godini kroz velike promjene. U Republici Srpskoj promjene su već počele, tako da su penzioneri u manjem bh. entitetu od naredne godine “prevedeni” na budžet. Zapravo, u ovom slučaju i nije baš riječ o nekoj korjenitoj reformi penzionog sistema, nego prije o kolapsu postojećeg i svojevrsnom bankrotu Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske (PIORS).

PIO RS-a u trenutačnim okolnostima, sa veoma lošom ekonomskom situacijom i ogromnom nezaposlenošću, jednostavno više nije mogao funkcionisati. Broj penzionera u manjem bh. entitetu premašio je broj zaposlenih pa je Vlada riješila da taj fond uvede u trezorski sistem poslovanja, što pojednostavljeno znači da će se penzije ubuduće isplaćivati iz budžeta RS-a. Ova mjera na izvjestan način možda i godi većini od 250.471 registriranih penzionera, međutim, ona će svakako predstavljati veliko opterećenje za entitetski budžet. Prema važećim propisima, iz budžeta će se prvo isplaćivati penzije i boračke invalidnine, pa tek onda plaće budžetskim korisnicima i administraciji, a potom ostale naknade utvrđene zakonom, materijalni troškovi, dobavljači, podsticaji poljoprivredi i tako dalje. To znači da bi budžetski korisnici na “kraju isplatnog reda” mogli doći u probleme zbog nedostatka novca, ali je to očigledno za Vladu RS-a manji problem od činjenice da se PIO RS-a posljednjih mjeseci počeo zaduživati kod komercijalnih banaka radi isplate penzija.

Ovaj “novi model” sugeriše da će naredni koraci biti to da će se visina penzija morati usklađivati sa stanjem u budžetu RS-a, što zapravo znači da će penzije nekome morati biti smanjene radi redovnih isplata ostalim budžetskim korisnicima. To će pak, s druge strane, neminovno dovesti do svojevrsne uranilovke (ruska riječ koja označava princip “svima isto”) penzija, odnosno ako hoćete da se poslužimo modernijom terminologijom, to će dovesti do flat-rate penzija. Teoretski, penzije mogu i rasti, no s obzirom na stanje u privredi, one će se najvjerovatnije smanjivati. Svima koji pak žele više za stare dane ponudit će se privatni penzioni fondovi iz takozvanog drugog i trećeg stupa penzionog osiguranja, modela “tri stupa” kojeg širom svijeta odavno zagovaraju i MMF i Svjetska banka. U RS-u za to postoje i zakonske pretpostavke – legislativa odavno prepoznaje mogućnost registrovanja i poslovanja dobrovoljnih privatnih penzionih fondova, samo što do sada za takvo nešto nije bilo interesa među ulagačina. Doduše, ni među penzionerima. U budućnosti se dakle može očekivati da će svi penzioneri u RS-u imati približno jednake i male penzije, isplaćivane iz budžeta, a svi koji trenutno rade i kojima to ne bude dovoljno za bezbrižnu starost bit će upućeni na privatne penzione fondove.

I Federacija BiH ide ka tom istom modelu, ali drugačijom stazom. U većem bh. entitetu makroekonomski kreatori se čvrsto drže “svete knjige”, to jeste Reformske agende, koju su pisali predstavnici međunarodne zajednice, MMF-a i Svjetske banke. Shodno agendi, uskoro se očekuje usvajanje tri zakona. Zapravo, usvajanje tih zakona je ranije najavljivano do kraja ove godine, što je prouzrokovalo pravi masovni bijeg zaposlenih u prijevremenu penziju. Do sada je Zavod PIO/MIOFBiH primio više od 10.000 zahtijeva za prijevremeno penzionisanje, a procjenjuje se da će do kraja godine pristići još oko 4.000. Ta brojka od 14.000 zahtjeva veoma ilustrativno pokazuje šta ljudi u FBiH misle o reformi penzionog sistema koja se bazira na Reformskoj agendi. Ovu strku ka prijevremenom penzionisanju potakle su glasine o novom zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju, prema kojem će biti potpuno promijenjeni i do kraja pooštreni uvjeti za penzionisanje, a buduće penzije znatno skresane.

Federacija BiH pored tog zakona čeka i da neko dostavi – najvjerovatnije MMF i Svjetska banka – i prijedlog zakona o organizaciji PIO-a te prijedlog zakona o dobrovoljnim penzionim fondovima. Gostujući nedavno na jednoj ovdašnjoj TV stanici federalni premijer je, na pitanje hoće li penzioneri u FBiH biti zadovoljni novim zakonskim rješenjima, odgovorio samo da je to jedan “pravedniji sistem”, što zapravo znači da penzioneri neće biti zadovoljni. A to, s druge strane, može značiti samo jedno – da će se i u FBiH, kao i u RS-u, ići ka uranilovki i flat-rate penzijama, a nezadovoljni tim rješenjima bit će prepušteni na milost i nemilost privatnim penzionim fondovima. Zbog toga se i priprema prijedlog zakona o dobrovoljnim penzionim fondovima.

I najave savjetnika iz kabineta federalnog premijera kažu da će novi Zakon o PIO definisati novi bodovni sistem koji će izvršiti novu revalorizaciju boda. Međutim, dodato je također i da se u tom slučaju nužno ne govori o povećanju penzija (što je samo uljepšana fraza da se ustvari govori o smanjenju penzija, op. a.) nego da je riječ o “ravnomjernijoj raspodjeli onoga što imamo i o transparentnijem načinu podjele”. Savjetnici premijera su dodali i da će svaki radnik sebi ubuduće moći uplaćivati dopunske doprinose za penziju, baš kao da živimo u Lihtenštajnu i Monaku a ne u Bosni i Hercegovini. Taj bi se model izračuna i obračuna penzija po tom dopunskom osnovu prebacio na federalni Zavod PIO, što bi kod građana i radnika trebalo stvoriti dojam sigurnosti. Međutim, nažalost, niko nam sada ne govori da je riječ o penzionim fondovima koji su itekako zavisni od hirova na svjetskom tržištu kapitala i, shodno praksi i primjerima iz svijeta, i kao po pravilu veoma skloni gubicima. Sve zemlje u okruženju koje su prije 15 – 20 godina uvele neki oblik drugog ili trećeg stupa penzionog osiguranja, ili čak kombinaciju sva tri, nedavno su odustale od tog koncepta (Mađarska, Poljska…) jer su penzije penzionera koji su penzionisani po tim osnovama bile na kraju manje od penzija penzionera koji su penzionisani po starim modelima.

Iz svega pomenutog sasvim jasno je u kom smjeru idemo. Bosna i Hercegovina, odnosno njena oba entiteta, krupnim koracima koračaju ka reformi penzionog sistema koji odavno zagovaraju MMF i Svjetska banka. Ovaj penzioni sistem “tri stupa” uveden je u Čileu početkom 80-ih godina, a na osnovu teoretskih postavki neoliberalne ekonomske misli. Početkom sedamdesetih godina diktator Augusto Pinochet je uz pomoć Vlade SAD-a svrgnuo legalno izabranog predsjednika Salvadora Allendea i uspostavio vojnu huntu. Ekonomski savjetnik Pinocheta iz tog vremena bio je niko drugi nego sam guru neoliberalne ekonomske dogme – američki ekonomista Milton Friedman – koji je svojim “reformama” tako temeljito razvalio i uništio ekonomiju te nesretne zemlje da se ona ni do danas nije oporavila. Tokom 90-ih i druge su latinoameričke države, poput Argentine, Meksika, Perua, Bolivije i tako dalje, pod pritiskom provele reforme svojih penzionih sistema na osnovama “tri stupa”, dok su u Evropi takve reforme provođene uglavnom u tranzicijskim, istočnoevropskim državama. Prve tranzicijske zemlje koje su uvele neke od tih modela bile su Mađarska i Poljska te stoga danas zapravo nikoga ne treba da čudi što su upravo te zemlje prve i odustale. Mađarska je nedavno nacionalizirala drugi stup, a i Poljska ga vratila pod okrilje državno u prilično izmijenjenom obliku. Nakon 2000. tom globalnom neoliberalnom penzionom eksperimentu pridružile se se Hrvatska, Bugarska, Estonija, Latvija, Litvanija, Slovačka, Rumunija i Makedonija, dok su Slovenija i Srbija uvele samo treći, dobrovoljni stup. U većini tih zemalja taj je eksperiment već propao i od njega se odustalo. Međutim, kao što vidimo, sada se i BiH, doduše sa dvadesetak godina zakašnjenja, pridružuje reformi penzionog sistema na tim osnovama, dakle, na osnovama reforme koja je već doživjela propast i u svijetu i regiji. No, nas ta trivijalna činjenica neće obeshrabriti da ponosno i dalje koračamo na svetom putu Reformske agende, pri čemu kao da u potpunosti zaboravljamo da samo dovoljan broj radnika u realnom sektoru, u proizvodnji, može obezbijediti stabilne uplate doprinosa za isplate penzija.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari