Piše: Jusuf Trbić

Mala delegacija bijeljinskog “Preporoda” došla je neki dan u Tuzlu, maksuz, u posjetu starom Bijeljincu Mehi Hujduroviću, da mu donese nove knjige i da ga pita za zdravlje. U malom stanu blizu Brčanske malte, okružen knjigama, svoje dane provodi čuveni bijeljinski agronom, izumitelj bijeljinskog kupusa, potomak jedne od nastarijih porodica u semberskom kraju.

Meho Hujdurović

Prvi pripadnik familije Hujdur ( kasnije Hujdurović) došao je u Bijeljinu oko 1680. godine, kad su se Turci povlačili   iz Srednje Evrope nakon vojnih poraza na prostorima sjeverno od Save i Dunava. Zvao se Began, živio je između 1660. i 1745. godine, a s njim je živio i njegov sin Osmo ( 1700 – 1745.). Oni su bili naseljeni na mjestu današnje mahale Dašnice, gdje se i danas nalaze placevi i  imanja Hujdurovića. Tada im je dodijeljena i zemlja u ataru današnje Male Obarske. Began je imao dva brata, jedan se naselio u okolini Tuzle ( Gornje Hrasno, kasnije Tešanj), a drugi u Hercegovini. Bijeljinski Hujduri su svoje originalno prezime nosili sve do četvrte ili pete generacije, a onda su mu, po običajima u ovim krajevima ( pod uticajem Srbije), dodali nastavak –ović. Mnogi članovi ove familije bili su ugledni ljudi u Bijeljini, a to potvrđuje i priča o ocu Mehe i Idriza Hujdurovića, Muji. On je bio bogat i poznat čovjek, pripadnik antifašističkog pokreta, a slijedili su ga njegovi sinovi. Mujo je zapamćen po jednom nevjerovatnom gestu, koji ga je kasnije koštao života. Naime, on je, zbog zemlje, imao spor sa seljakom, Srbinom iz Obarske, koji je jednom na njega nasrnuo nožem. Kad je ustaški režim zavladao ovim krajevima, Mujo je otišao u Sud sa zahtjevom da se povuče njegova tužba, što je iznendailo sudiju, jer je u njegovom slučaju sve bilo jasno. Mujo je svoj gest obrazložio ovako : ustaše su počele da proganjaju Srbe, ja ne želim da im još  zagorčavam život,  dosta im je nevolje i bez mene. Kasnije, kad je na njegovom imanju otkrivena velika baza u kojoj su se krili partizani, bio je optužen da pomaže Srbima, pa je uhapšen, zajedno sa sinom Idrizom. U zatvoru u Brčkom uspio je Idriza izgurati kroz rešetke ćelije, sa uputstvom da ide tražiti partizane, a njega su ustaše ubile na brčanskom mostu, zajedno sa Natom Vojaković, Rozom Violoni i Nikolom Martićem, partizanskim komesarom.  Njegovi sinovi otišli su u partizane.

Meho Hujdurović je bio prvi inžinjer agronomije u bijeljinskom kraju, bio je osnivač Poljoprivrednog zavoda, glavni referent za poljoprivredu Sreza Bijeljina, organizator proizvodnje, pokretač obrazovanja u ovoj oblasti, izumitelj, a u dva mandata je bio poslanik u Narodnoj Skupštini Jugoslavije. I danas prati stručnu literature, čitaju mu kad ne može sam, a knjigama se obradovao kao najboljem peškešu. A rođen je 1923. godine ( Idriz je dvije godine mlađi)  i polako se primiče punom vijeku života.

Obojici im želimo zdravlje i mir u godinama koje su pred njima.