Piše : Saud Grabčanović

Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture.  Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikada, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj”, zapisao je Miroslav Krleža.

UVOD :

Jermenija, pavlićanski stećak

Bosanski stećci su kameni nadgrobni spomenici koji u svjetskim razmjerama predstavlaju rijetko i veoma specifično kulturno naslijeđe. Stećci su naslijeđe  naše stare   srednjovjekovne bosanske države.  O tome kada i kako su nastali  i  kakvi su sve natpisi i motivi prikazani na njima, napisan je veliki broj istorijskih radova i knjiga u našoj zemlji. Stećci se smatraju autohtonim bosanskim prozvodom  i predstavljaju veoma značajnu ostavštinu naših predaka, koja  svjedoči o snazi i kulturi naše domovine i našeg naroda u srednjem vijeku.  Po pitanju stećaka : kako su nastali, gdje su nastali i koje su ih sve konfesije izrađivale, već dugo vremena se » lome koplja» istoričara iz naše zemlje i okruženja.  U tome posebnu igru imaju akademski nacionalistički krugovi iz susjednih nam zemalja. Jedni pokušavaju stećke predstaviti kao kulturnu ostavštinu samo srpskog, a drugi samo hrvatskog naroda,  dok dobre Bošnjane, pretke današnjih Bošnjaka, autore tih spomenika, oni ne spominju. Time se pokušava  dokazati da srednjovjekovnih Bošnjaka uopšte nije ni bilo, kao ni Bosanske bogumilske crkve, a da nije bilo ni  Bosne kao nezavisne države. Po njihovim bolesnim i ostrašćenom umovima sve su to izmišljotine muslimanskih kvazi-akademika iz Sarajeva ( novog Teherana). Ima i naših istoričara u Bosni i Hercegovini koji su u svojim radovima pokušali ili pokušavaju dokazati nekakvo imaginarno «multietničko»  porijeklo ovih naših izvanrednih  spomenika iz srednjeg vijeka. Oni tvrde da stećci pripadaju sve trima vjerskim konfesijama i da nisu poseban ekskluzivitet niti  jednog naroda niti  konfesije u BiH. Bosanski stećci  su takođe predmet interesovanja i arheoloških istraživanja istoričara i arheologa iz  evropskih zemalja, kao i iz cijelog svijeta. Kao veoma rijedak, specifičan i neobičan spomenik kulture upisani su u UNESCO-vu listu spomenika svjetske kulturne baštine. U BiH je, u skladu s tim,  uspostavljen sistem za koordinaciju izrade plana upravljanja, na čelu sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika, Ministarstvom civilnih poslova i Komisijom za saradnju BiH sa UNESCO-m, kao i sa nadležnim entitetskim ministarstvima kulture i zavodima za zaštitu kulturnog naslijeđa. U izradi plana upravljanja primijenjen je princip aktivnog učestvovanja (participatory approach) vladinih institucija nadležnih za upravljanje naslijeđem i opština na čijim se teritorijama nalaze nominirane nekropole sa stećcima. Još od 1972. godine ,kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine do danas ,  na UNESCO  Listu svjetske baštine upisano je ukupno 936 kulturnih, prirodnih ili mješovitih dobara. U skladu sa ovom konvencijom, upisana dobra predstavljaju dio svjetske baštine sa izuzetnom univerzalnom vrijednošću. Upisana dobra iz Bosne i Hercegovine na UNESCO-voj Listi svjetske baštine, pored bosanskih stećaka, su most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i područje Starog mosta i starog grada Mostara. S pravom se može reći da je bošnjačka kultura kao  i njeni veličanstveni istorijski objekti i artefakti , postala poznata  i priznata u cijelom kulturnom svijetu i da predstavlja dragulj koji se svojim sjajem izdiže iznad balkanske baruštine.

 

 Nastanak stećaka, njihovi graditelji  i rasprostranjenost

           Nadgrobni spomenici oblika stećka  nisu samo bosanski nadgrobni spomenici. Stećci nisu nastali u Bosni, to je istorijska zabluda. Oni vuku korijene iz   stare Jermenije (Armenije). Nadgrobnih spomenika, koji su po   načinu izrade i po obliku slični našim stećcima, ima i u današnjoj Jermeniji . Jedino se razlikuju po načinu njihovog ukrašavanja. Najčešće su ukrašeni  motivima sličnim kao i naši stećci, ali i  motivima tzv. «pletera», koji je identičan sa tzv «hrvatskim pleterom» ( Hrvati imaju čak i orden ovog imena).  Hrvati su «svoj» pleter, ustvari, naslijedili od  jermenskih popova misionara, kao i glagoljicu. Monolita  sličnih našim stećcima ima  na svim prostorima na kojima danas živi, a i na kojima je nekada živo jermenski narod . Stećaka ima na podučjima današnje Jermenije, a i na onima na kojima su  postojale obje srednjovjekovne jermenske države : Kilikija i Gornja Armenija . To su dijelovi današnje Turske,  ali Jermeni tu više ne žive, jer su etnički očišćeni sa tih područja.  Ti su jermenski stećci  puno stariji od bosanskih i  iz prvih su vijekova nove ere. Jermenski su stećci bili nadgrobni spomenici  umrlih pripadnika kršćanske sekte Pavlićani, koja je nastala u 7.vijeku. Na temeljima učenja tih  Pavlićana nastali si i  Bosanska crkva i bosanski bogumili. Pavlićanski su stećci nastali  u vrijeme kada su Srbi, Hrvati i Ljutići ( koji su naselili Balkan) , živjeli u močvarama u Poljskoj i Bjelorusiji, pored rijeke Visle, i bili obični divljaci i višebošci. Stećci su u Bosnu stigli sa bogumilskom jeresi i  u srednjem vijeku i samo su spomenici bogumila, a nikako svih konfesija (na čemu je izistirao na pr.pok. D.Lovrenović). Argumenti koji govore u prilog ovih mojih tvrdnji su sljedeći:

 

                                                                           (Nastaviće se)