Piše : Saud Grabčanović

1.)Stećci su stigli u srednjovjekovnu Bosnu iz Jermenije zajedno sa učenjem bogumilske crkve i njenim misionarima.

 

2.)  Zašto su srednjovjekovni  Bošnjani  na svoje grobove postavljali tako velike nadgrobne spomenike teške i po nekoliko tona? Ovo je nepoznanica koja       je posebno interesantna, a arheologe i istoričare stavlja u nedoumicu. O razlozima  izrade stećaka  ima mnogo pretpostavki. U naučnim krugovima

preovlađuje mišljenje da je to jednostavno bila moda  vremena kada su    izrađivani i ne pripisuju im neki posebni vjerski značaj, osim nekakve veze sa  staroslavenskom mitologijom. Ja mislim da je ovo pogrešno razmišljanje i nepoznavanje suštine ovoga fenomena. Razlog izrade tih gigantskih kamenih   sarkofaga  ima uporište isključivo u  dogmama Bosanske crkve. Bogumili su, za razliku od  ostalih kršćana ,muslimana i Jevreja , vjerovali da čovjeka i  materijalni svijet nije stvorio Bog nego Sotona (Šejtan). Po tom vjerovanju  samo je  ljudska duša bila «djelo Gospodnje», a ona  je zatočena u griješnom   tijelu da se pati. Ovaj svijet smatraju paklom,  jer u njemu anđeli (meleki) pate u smrtnim tijelima. Nakon smrti čovjeka , Bog ljudske duše nakon 40 dana čekanja šalje  u raj ili ih po kazni  vraća natrag u  tijela i pakao (na Zemlju). U današnjoj posmrtnoj obrednoj tradiciji kod Bošnjaka muslimana, a i drugih na  ovim prostorima,  ostala je ova  uspomena iz bogumilske ere u vidu četrdesetodnevnog tevhida-pomena mrtvom. Drugi muslimani u svijetu ovo ne praktikuju! Prema bogumilskom vjerovanju,  nema nikakvog sudnjeg ili kijametskog dana kakvog propovijedaju i u kojeg vjeruju  ostali kršćani, islam i judeizam. Po  ovakvim shvatanjima  Bogumilska se crkva može s  pravom smatrati simbiozom kršćanstva sa budizmom, hinduizmom i zoroastarijanizmom. Bogumili su, prema tome, vjerovali u jednu vrstu reinkarnacije koju propovjedaju ove tri dalekoistočne azijske religije. Od pakla, odnosno ponovnog života na zemlji,  pravovjerni bogumili se mogu izbaviti tek kad prime duhovno krštenje koje daju dobri krstjani. Sudnjeg ( kijametskog ) dana  i  materijalnog  uskrsnuća, po  njihovom učenju, nema, nego će rajsko uskrsnuće biti samo duhovno i u raj ide samo duša, a tijelo zauvijek ostaje u grobu. I sam Isus Krist je za njih bio  nematerijalno Gospodnje prikazanje, on je bio samo duhovna pojava. U skladu sa učenjem svoje crkve bogumili su nastojali na svaki način spriječiti da se   njihova duša poslije smrti  vrati nazad u griješno tijelo –Satanelovo (Sotonino) djelo. Ovo im je bilo potrebno u slučaju da im Bog odredi muke pakla, a    taj pakao se, po njihovom vjerovanju, nalazio na samoj zemlji . Zato su bogumili izrađivali ogromne nadgrobne spomenike, čija je svrha bila praktične  prirode, a vezana za  njihovo vjerovanje. Trebalo je da ti višetonski blokovi dobro pritisnu Sotonino griješno djelo-tijelo pokojnika, da se  njegova duša ne  bi u njega mogla povratiti, da oživljeni mrtvac ne bi ustao iz groba. U slučaju da se duša kojim slučajem  vrati u tijelo,  ona bi se ponovo patila  na zemlji. Za  bogumile je čin smrti bio čin radosti,  a ne čin žalosti. Oni su smatrali da je smrt oslobođenje duše od daljnje patnje . Zato na stećcima nalazimo vesele motive  iz života  i prirode,  bez simbola smrti i tug , za razliku od  kršćanskih spomenika toga vremena, na kojima preovlađuju motivi smrti koji bude negativne emocije kod posmatrača.

3.)  Na osnovu raspoloživih podataka može se tvrditi da se stećci u Bosni pojavljuju početkom druge polovine 12. stoljeća, da njihova prva faza traje i  u                           13. Stoljeću, a da ih je najviše isklesano i bogato ukrašeno u 14. i 15. stoljeću. U 16.stoljeću stećaka polako nestaje. Stećci klesani krajem 16.stoljeća i kasnije, na teritoriji BiH nisu pronađeni. Ovi podaci nam dokazuju da se vrijeme početka  izrade stećaka, kao i prestanka njihove izrade, poklapa sa vremenom nastanka  Bosanske crkve, kao i sa vremenom njenog nestanka, tačnije sa vremenom kada su Bošnjaci odbacili  bogumilstvo i prihvatili  islam.

4.)  Gdje danas nalazimo stećke? Samo na područjima gdje je bila srednjovjekovna bosanska država, gdje je postojala Bosanska crkva i bogumili.

5.)  Stećaka ima i u današnjoj Srbiji, Crnoj gori  i u Dalmaciji – kako to? Jednostavan odgovor : te dijelove Srbije , Crne gore i Hrvatske je Bosni pripojio naš    kralj Tvrtko I u 14.vijeku. Bosanska crkva se, zahvaljujući tim osvajanjima, proširila i na te krajeve i vremenom je tu dobila svoje sljedbenike.Ta su  područja dugo ostala u sastavu bosanske države. Kada su Turci osvojili Bosnu  svi ti krajevi su ušli u Bosanski pašaluk.

6.)   U današnjoj Srbiji  i u Hrvatskoj uopšte nema stećak , osim u dijelovima koji su nekada pripadali srednjovjekovnoj bosanskoj državi.

Tadašnji vladari tih zemalja, a i crkva,  zabranjivali su njihovu izradu i postavljanje, jer su ih smatrali simbolima heretičke manihejske  crkve.

7.)  Da su stećci bili samo «moda vremena» i da nisu predstavljali simbol hereze, sigurno bi ih bilo i u tim okolnim državama. Vladari  i crkveni krugovi   tih zemalja, u tom slučaju, sigurno ne bi imali ništa protiv njih, pa bi stećci, kao «modna ludost», sigurno osvojili i te prostore. Možda bi se raširili i diljem   Evrope.

 

8.). U kojim dijelovima današnje BiH uopšte nema stećaka? U bihaćkom okrugu, dijelovima zapadne Bosne.Taj dio današnje BiH nikada nije bio u sastavu  bosanske srednjovjekovne države. Ti  su prostori u srednjem vijeku bili  posjedi hrvatskih katoličkih velikaških porodica: Babonića , Šubića-

Zrinjskih i  Frankopana. Ovaj dio naše domovine naši srednjovjekovni banovi, a kasnije kraljevi, nikada nisu uspjeli osvojiti i priključiti svojoj državi. U tim

krajevima nije bilo bogumila, a sve infiltracije heretika iz Bosne su surovo sprečavane.Te krajeve, koje hrvatski istoričari nazivaju «turska Hrvatska»,

osvojile su Osmanlije i priključile ga Bosanskom pašaluku.  Bihać i okolinu je osvojio čuveni Hasan-paša Predojević 1592 godine. Već tada su bogumili

u Bosni bili    prava rijetkost, jer ih je većina do tada prešla na islam.

9.)  Postavlja se jedno krucijalno pitanje koje stvara dilemu: otkuda na pojedinim stećcima simbol križa, kada su bogumili od njega zazirali i mrzili ga? Odgovoriti tačno na ovo pitanje nije ni malo laka stvar i  smatram da su sva dosadašnja tumačenja ovog fenomena bila ili pristrasna ili jednostrana. Postavljanje simbola križa na stećke ili čak izrada tih monolita u obiku križa, čega ima poprilično na srjednjovjekovnim nekropolama, ima tri osnovna uzroka:

  1. Prvi uzrok postavljanja križeva je : bogumili  su simbol križa na pojedine stećke svojih umrlih  stavljali u vrijeme  kada su u Bosni vršeni progoni protiv njihove crkve i kad su Bosnom  harali inkvizicija i krstaši. Ovo je, u stvari, bila «kamuflaža» iz nužde, da se spriječi uništavanje nadgrobnog spomenika najmilijih,  a i odmazda nad njegovim  naručiocima. «Kameleonizam» iz nužde inače  Bošnjacima nikada bio stran u njihovoj istoriji , zavirimo samo u našu neposrednu prošlost, kad je ovakvih pojava bilo napretek.
  2. Drugi uzrok postavljanja križeva je:  križeve na stećke ili stećke u obliku križeva su izrađivali bogumili konvertiti, koji su silom ili milom, kroz pogrome i krstaške vojne natjerani da prihvate katoličanstvo ili pravoslavlje. Oni su željeli da se poslije smrti sahrane pored svojih roditelja i predaka .
  3. Treći uzrok  postavljanja križeva je:   bilo je vjerovatno i mješovitih brakova između bogumila i drugih konfesija, pa pošto su Bošnjaci tradicionalno tolerantni, njihovi inovjerni  bračni drugovi su sahranjivani pored njih sa odgovarajućim vjerskim ceremonijama i nadgrobnim obilježjima koje priliče toj konfesiji. To na ovim prostorima nije nepoznata pojava ,ovo je praktikovano u Bosni sve do nedavno. Mi  imamo u Bijeljini muslimana i muslimanki sahranjenih u  pravoslavna  i katolička groblja kao i obrnutih slučajeva.

 

10.). Nekropole stećaka bosanskih krstjana –bogumila su njihovi potomci Bošnjaci -muslimani poštovali i sa pijetetom čuvali, jer su znali njihovo porijeklo.

Uništavanje stećaka kao i upotreba stećaka kao građevinskog materijala je u Bosni bilo rijetka pojava. Muslimani su to smatrali velikim grijehom, pa su  naše nene  djeci uvijek prenosile prijeteće predanje  « onaj ko pokuša dirati u mramorje (stećci)  ufatiće se na licu mjesta» Zato su i te nekropole naših   pradjedova tako dobro očuvane

11.).  Na mnogim mjestima su neposredno uz nekropole stećaka locirani muslimanski haremi sa nišanima, a ima nekropola gdje su stećci i nišani izmiješani. Znači,tu su se pored svojih očeva i đedova sahranjivali Bošnjaci koji su primili islam.

12,)   Na osnovu gore iznesenih argumenata  može se  zaključiti sljedeće : stećci su   isključivo bogumilski nadgrobni spomenici  i to su spomenici samo jedne   konfesije –bogumilske  i jednog naroda-  dobrih Bošnjana ! Današnji Bošnjaci su najvećim dijelom potomci svojih pradjedova, dobrih Bošnjana,  čiji su stećci  nadgrobni spomenici i zato su Bošnjaci  jedini legitimni baštinici ovog  istorijskog blaga. Sve druge teorije i svojatanja su obične zablude ili su produkt   hegemonističkih i negatorskih akademskih «kuhinja»   iz   našeg susjedstva.

                                                                                                                                                                                          (Nastaviće se)

Komentari