Piše: Saud Grabčanović

Selefizam

Selefije propovijedaju islamski monoteizam, odnosno tevhid, preuzimaju određena učenja od Ibn Tejmije, sirijskog učenjaka iz 14. vijeka. Selefizam je u osnovi u sukobu sa sufizmom i šiitskim islamom, koje smatraju hereticima. Selefijska teologija zastupa puritansko i pravno stajalište u stvarima vjere i religijskoj praksi. Oni smatraju da je njihov zadatak da vrate islam u stanje kakvo je bilo u doba Poslanika i njegovih Pravednih halifa. Žele da izbace sve novotarije, idolatrije, devijacije i hereze iz islamske prakse. Članovi ekstremnih selefijskih grupacija su poznati po svojim vezama, podršci i pripadnosti terorističkoj organizaciji el-Kaidi i Islamskoj državi (ISIL).

Pokreti unutar selefizma

Nisu poznata veća raslojavanja unutar selefizma, osim što u novije vrijeme ostale islamske grupacije, koristeći naziv reformatora i učenjaka Muhammeda ibn Abdul Vehaba, nazivaju selefije vehabijama.

Vehabizam

Vehabizam je pokret koji je dobio ime po svom začetniku Muhammed ibn Abdul Vehabu u 18.vijeku. Abdul Vehab se školovao pod okriljem sunitskog islama, i izučavao je fikh hanbelijskog mezheba,  međutim, kad god bi primijetio neko neslaganje, on bi se priklonio onoj pravnoj školi koja je, prema njegovom mišljenju, imala ispravnije mišljenje. Ovaj pokret dominantan je u Saudijskoj Arabiji.

U Bosni i Hercegovini je prisutan određen broj vjernika koji prihvataju mišljenja Abdul Vehaba, ali oni ne prihvataju naziv vehabije, nego sebe rađe zovu selefijama.

 

Sekte unutar islama

Ovdje su svrstani pravci koji za sebe smatraju da su muslimani, ali koje matica ne smatra muslimanima.

Ahmedije

Članovi Ahmedija pokreta su sljedbenici Mirze Gulama Ahmeda, koji je tvrdio da je on ljudima obećani Mesija i Mehdi. Sljedbenici su podijeljeni u dvije grupe : Ahmedijanski muslimanski džemat i Lahorski ahmedijanski pokret. Većina Ahmedija smatra sebe muslimanima, ali sa stanovišta matičnih muslimana, oni su sekta koja je isključena iz okvira islamske zajednice, jer se Mirza Gulam Ahmed proglasio Poslanikom.

Kuranije

Kuranije je naziv za religioznu grupu ljudi koji sebe sami zovu pokornima, no zbog njihove prakse vjerovanja u Kur’an a ne i u Hadise, prozvani su Kuranijama.

S obzirom na to da ne vjeruju u Hadis, niti u bilo kakve druge religiozne izvore, oni ne obavljaju namaz u obliku u kojem ga obavlja većina muslimana, nego smatraju da svako može obaviti namaz onako kako on osjeća da je potrebno, te da su u Kur’anu date upute šta je zabranjeno, a šta dozvoljeno u namazu.

Zikri

U religioznoj praksi Zikri se bitno razlikuju od matičnih muslimana, i postoje razlike u mišljenju da li ih treba zvati suniti, sufije ili sekta. Zikri obavljaju pet puta dnevne molitve koje zovu zikr, za razliku od ostalih muslimana koji obavljaju namaz.

Nacija islama

Nacija islama je osnovana od Wallacea Fard Muhammada 1930. sa ciljem ponovnog uvođenja duhovnog, socijalnog i ekonomskog stanja crnog čovjeka i žene u Americi i svijetu. Njihovo učenje je dosta odstupilo od matičnog islama, tim prije što oni, sa jedne strane, vjeruju da je Wallacea Fard Božija inkarnacija, i zbog toga su, od  gotovo svih muslimana, proglašeni za heretički kult.

Jedan od najpoznatijih pripadnika nacije islama bio je Muhammed Ali , čuveni američki bokser.Vođa nakon Wallacea Farda je bio Malcolm X, koji se  kasnije odrekao tog učenja, zbog čega su ga i ubili.

Petostepenici

Grana Nacije islama – ova grupa je formirana u Harlemu 1960. Njihova vjerovanja se fokusiraju na dovođenje pravde za afroameričku mladež. Također vjeruju da je Bog crnac. Imaju veoma malo veze sa originalnim islamom.

Škole kelama

Kelam je jedna od religioznih nauka u islamu. U arapskom jeziku ova riječ znači “govor”, i odnosi se na islamsku tradiciju traženja teologičkih principa kroz dialektiku. Ovaj termin se često prevodi kao teologija.

Ašarijska škola

Ašari je škola rane islamske filozofije osnovane u 10.vijeku. Bila je instrument u drastičnoj promjeni smjera islama, i postavila je osnove zatvaranju vrata idžtihada vijekovima kasnije u Osmanskoj imperiji.  Ašaritski pogled je bio da su shvatanje jedinstvene prirode i karakteristika Boga iznad ljudskih mogućnosti.

Maturidijska škola

Maturidi su oni koji slijede Ebu Mensur El-Maturidijevu teologiju, koja je bliska varijanta Ašarijskoj školi. Tačke po kojima se razlikuju su priroda vjerovanja i mjesto ljudskog razuma. Maturidijski stav je da se iman ne povećava i ne smanjuje, nego da se samo povećava i smanjuje pobožnost (takvaluk). Maturidi govore da je ljudski um u stanju da spozna, bez pomoći ili prosvjetljenja, da su neki osnovni grijehovi sami po sebi grijeh, (kao što su npr. ubistvo ili alkohol), dok Ašarije smatraju da ljudski um nije u stanju da spozna takvo nešto bez Božanskog prosvjetljenja.

Mutezilska škola

Mutezilska teologija potiče iz 8. vijeka iz Basre, kada je Vasil ibn Ata napustio učenje El-Hasan el-Basrija nakon teološke rasprave. On i njegovi sljedbenici su raširili logiku i racionalizam starogrčke filozofije, nastojeći da ih kombinuju sa islamskim doktrinama i pokažu kako su obje filozofije nerazdvojno kompatibilne. Mutezilije su diskutovali filozofska pitanja kao što su : da li je Kur’an stvoren ili vječan, da li je zlo kreirano od strane Boga, predodređenje protiv slobodne volje, da li bi Allahove atribute u Kur’anu trebalo interpretirati alegorijski ili literarno, i da li će grešni vjernici biti kažnjeni vječno u paklu (džehenemu).

Jazidi

Jazidi ili Jesidi (kur. ئێزیدیÊzidî; jazidi, jezidi, zedi),  su kurdska etnoreligijska skupina iz Iraka, koju karakterizira pripadnost specifičnoj heterodoksnoj religiji, odnosno sljedbi. Heterodoksna religija jazida, jazdanizam, oblikovala se  u prvoj polovici 11. stoljeća  podno obronaka Zagrosa i na sjeveru Mesopotamije, a njeni su korijeni vrlo složeni. Sufijski utjecaj i njihova slikovita simbolika može se prepoznati u religijskom rječniku (posebno u terminologiji njihove ezoterične literature), no većina njihove mitologije i kosmogonije je neislamska t.j. pripada drevnim iranskim religijama poput zoroastrizma, manihejstva, mazdakizma i mitraizma. Iako je stvarana u isto vrijeme i na istim temeljima (sufizam i staroiranska tradicija) kao i alevitska religija, jesidska se ne svrstava u niti jedan ogranak islama, već je specifična sekta-monoteistička religija, odnosno učenje. Jazidi vjeruju u jednog Boga kao stvoritelja svijeta, na koji je poslao sedam uzvišenih bića ili meleka (haft serr ,sedam zagonetki“) da ga čuvaju, a njihov vođa je Malak Taus („Paunov anđeo“).. Njega su muslimani često poistovjećivali sa Šejtanom, zbog čega su jazidi progonjeni od svog postanka kao sljedbenici i štovatelji đavola. U doba Osmanskog carstva  jazidi su prisilno prevođeni na hanefijsku školu sunitskog islama. Progonjeni su i ubijani i u novije vrijeme od sljedbenika  tzv. «Islamske države» (ISIL). Učenje jazidske sekte ima dosta sličnosti sa učenjem srednjovjekovne bosanske bogumilske crkve.