Piše: Jusuf Trbić

 

Svojevremeno je Albert Ajnštajn rekao: «Samo su dvije stvari beskrajne : svemir i glupost. S tim što za svemir nisam siguran.»

A da vidi ovo kod nas, tom kratkom spisku dodao bi i nacionalizam, a svakako i ono što je čuveni komentator austrijske televizije Paul Lendvai nazvao arogancijom  neznanja ( Arroganz der Ignorranz),  odnosno primitivizma. Te arogancije, tog primitivnog nacionalističkog bezobrazluka nagledali smo se za nekoliko života. U Bosni bi to filozofski rekli ovako : nije lako nikome ko je manjina. Što znači da smo, manje-više, pristali da budemo taoci nacije i da prihvatamo, makar šutke, sve one gluposti koje se u ime nacije mogu izreći i učiniti.

Čitam u subotu, 7. decembra, komentar na drugoj strani Blica, pod naslovom : «Bosanski lonac».  Novinar Goran Dakić, mlad čovjek (sudeći po fotografiji), piše o zahtjevu roditelja djece iz Konjević Polja da se u školi omogući nastava iz nacionalne grupe predmeta, što predstavlja, za svakog normalnog čovjeka, potpuno legitimni zahtjev, jer se radi o ustavnim i zakonskim pravima djece koja se poštuju u cijelom svijetu. I umjesto da se zapita zašto se djeci ukidaju njihova prava i zašto se na njima trenira diskriminacija,  novinar potpuno obrće stvari. On pobunu roditelja karakteriše kao «političku volju bošnjačkih politilčara», ne nalazeći za shodno da takvu svoju tvrdnju i dokaže. Što bi rekao Marko Vešović : « On nije toliko nisko pao da svoje tvrdnje dokazuje, njegove izjave su biblijske objave.» Dakić postavlja pitanje : šta će geografija u grupi nacionalnih predmeta, mada bi morao znati da je to regulisao zakon, usvojen i u Skupštini u Banjoj Luci. Ipak, više mu smeta istorija, koja je, kako on piše, «svoj oblik dobila kroz stav bošnjačkih istoričara i profesora da je Gavrilo Princip terorista i preteča velikosrpskih zlikovaca.» Književnost? Dakić to ovako vidi : « Njegoš i Andrić su u svojim delima projektovali genocid u BiH. Sa veronaukom je još i najlakše, jer se podrazumeva da je Alah veći i istinitiji Bog od hrišćanskog. Dobro, ali kako sad u tu mantru ukopiti geografiju?»

Na svoje pitanje on ima i svoj odgovor : « Verovatno ovako : sve što pripada BiH svesti na bosansko, poništiti entitetske granice i u svesti učenika postaviti jednu pseudogeografsku istinu : BiH je država koja je u isključivom vlasništvu Bošnjaka, a onda sačekati godinicu-dve i tu «istinu» nadograditi promenom imena nacije u bosansko. Tako sve što je bosansko postaje istina, a sve što njoj ne pripada – od zla je i kao takvo treba biti iskorenjeno.»

A zamislite sad da mu neko odgovori ravnom mjerom, na isti takav glupi nacionalistički način. Pa kaže : « Zašto djeca u školama u RS-u, jednoj pokrajini u BiH, uče srpski jezik, srpsku istoriju i geografiju? Zajednički jezik naroda s ovog prostora u Srbiji se zove srpski, ali je to u Bosni bosanski jezik. Zašto istorija? Da djeca uče kako Srbi nisu izvršili agresiju na BiH, da nisu planski počinili masovne zločine, etničko čišćenje i genocid, već su se samo branili u svojim kućama? I da je Republika Srpska država? Zar da djeca uče sve te laži, što će ih pripremati za mržnju i buduće sukobe? Zar da proučavaju knjige ideologa svih zločina Dobrice Ćosića,  tog «meštra svih hulja», kako je rekao Mirko Kovač, da uče kako su četnički koljači bili antifašisti, a Tito i partizani zločinci? Ako vlast u manjem entitetu može kršiti zakon po svojoj volji, zato što su Srbi u tom dijelu države u većini, onda Bošnjaci u BiH, kao većinski narod, treba da u sve škole u državi uvedu isti program. Bosanski. S istim pravom s kojim to rade u RS-u.»

Zamislite kakva bi bila reakcija velikosrpskih patriota!

A možemo se sjetiti nesnošljive arogancije tih istih patriota, koji su tvrdili da Srbi imaju pravo na samoopredjeljenje i pripajanje Srbiji teritorija na kojima se samoopredijele, ali niko drugi, ni jedan narod, ne može imati to isto pravo, taman da je u ubjedljivoj većini. Ili da tu Srbi nikada i nisu živjeli. Sjetimo se koliko smo puta čuli kako ne dolazi u obzir nikakav referendum u BiH, jer bi to značilo preglasavanje jednog naroda, ali referendum u RS je normalna stvar, makar da je to preglasavanje dva naroda. Po Ustavu – ravnopravna. Na nivou BiH, dakle, ne može biti pravila jedan građanin – jedan glas, ali u RS-u je to obavezno. U BiH ne smije biti centralizacije, a u RS-u je centralizacija dovedena do apsurda. Srbi svoj jezik mogu nazivati srpskim, ali Bošnjaci ne mogu ni imati svoj jezik, a kamoli zvati ga bosanskim. Srbi su imali pravo da ubijaju i progone Bošnjake, jer su oni «nebeski narod», ali smrt jednog srpskog vojnika je nečuven zločin. Pa su neki dan iz boračke organizacije RS-a zamjerili Teodoru Meronu što je posjetio Tomašicu, najveću masovnu grobnicu civila u Evropi, a nije posjetio Dobrovoljačku ulicu u Sarajevu. Nevjerovatna bestidnost! Pa, u Dobrovoljačkoj je 3. maja 1992. godine poginulo sedam vojnika JNA, koja je i otpočela sukobe. Njihova imena pobrojao je general Milutin Kukanjac u televizijskom intervjuu, a sud u Hagu nedvosmisleno potvrdio da tu nema elemenata ratnog zločina. A prethodnog dana, 2. maja, nakon masovnog i neselektivnog granatiranja civilnih ciljeva po cijelom Sarajevu, vojska je, uz značajno učešće niških specijalaca, krenula da zauzme zgradu Predsjedništva. I nije uspjela, pa je na aerodromu kidnapovala predsjednika države i potpredsjednika vlade. Sve je to poznato, kao što je poznato da su do tog 3. maja, srpske snage i paravojne formacije počinile nečuvene zločine u istočnoj i sjevernoj Bosni, kad su pobijene hiljade bespomoćnih civila. Ali, nacionalistima ne znače ništa tuđi životi, makar da se radi i o djeci i ženama. Pisao sam već više puta o tome kako se u Bijeljini masovni zločini nad bespomoćnim civilima, početkom aprila 1992. godine,  slave kao  nekakvo oslobođenje grada, i kako se pravi farsa od Tuzlanske kolone, a zločine u Bijeljini, progone, logore,  žene i djecu Sarajlića, Sejmenovića i Malagića niko ne želi ni pomenuti.

I sve se to nameće, bezobzirno i sistematski, pri čemu za nacionalistički um ne vrijede ni moral, ni običaji, ni zakoni, ustavi i konvencije, ništa od onoga čega se drži cijeli normalan svijet.

Sve se to u školama uliva u nevine dječije glave, i komentator Blica u jednom je u pravu : treba stati i razmotriti šta to uče djeca. Ali, pošto je on Srbin, red je da počne čistiti u svojoj avliji. Pa tek onda početi da zaviruje u tuđu.

Komentari