Piše: Jusuf Trbić

 

Velikosrpski nacionalizam je živ i zdrav i sve bolje se drži. U nedostatku jačih protivnika, sve više diže glavu i već počinje da  liči na sebe iz najcrnjih dana koje je Bosna doživjela. Nakon neprekinutog niza Dodikovih karadžićevskih istupa, na koje nisu ozbiljnije reagovali ni bošnjački političari, ni međunarodna zajednica, došli su na red konkretni potezi kojima se, otvorenom diskriminacijom i ruganjem pravu i pravdi, ispipava teren za ono što u budućnosti tek može da se desi. I da nije bosanskih nevladinih organizacija, sve bi to, vjerovatno, prošlo bez posljedica, kao i do sad.

Ali, da krenemo redom.

Najprije su u četvrtak, 23. januara, policajci u Višegradu napali na mezarje Stražište u Višegradu. Njih stotinjak, u punoj spremi, pojačani specijalcima, lako su savladali one koje su jednom već pobili, pa su sa njihovih mezara uklonili riječ genocid. U ranu zoru su pripadnici MUP-a RS presjekli katanac na ulaznim vratima i ušuljali se u mezarje, napolju ih je štitio kordon specijalaca sa fantomkama na glavama, pa je sa spomenika ostrugana riječ koja je već dugo omražena u Višegradu i cijelom Karadžićevom entitetu. U isto vrijeme druga grupa policajaca zadržavala je autobus kojim su porodice žrtava, koje su tu ukopane, dolazile da obiđu mezare svojih najmilijih. Kako javlja Dnevni avaz, među polcajcima su bila i dvojica kriminalističkh policajaca, što govori o tome da MUP manjeg entiteta i samu posjetu mezarima žrtava srpskih zločinaca – smatra kriminalnim činom. Kako je izjavila Hedija Kasapović, predsjednica Udruženja porodica ubijenih i nestalih civila « Višegrad» 92», policajci su od nje tražili dokumente i pitali je «jesu li u autobus natovarene ekspolozivne naprave i naoružanje». Vozača su detaljno ispitivali o svakom putniku, i pitali ga « jesu li Zelene beretke u autobusu», mada se vidjelo na prvi pogled da su u autobusu samo žene i stariji muškarci.

Ogorčene porodice žrtava rekle su da neće odustati i da će riječ genocid ispisati na svakom nišanu na mezarima žrtava, a Medžlis Islamske zajednice Višegrad najavio je tužbu zbog nelegalnog upada na privatnu imovinu, bez sudskog naloga, što je i kod nas i svuda u svijet – krivično djelo. Ali, kome da se žale? Dodikovoj policiji ili Dodikovom pravosuđu? Mi, koji živimo u RS, znamo koliko je to uzaludan posao. Uostalom, u Višegradu je nedavno ista ta policija, po nalogu iste opštinske urbanističko-građevinske insopektorice Ljiljane Čiković, krenula da ruši kuću u kojoj je Milan Lukić spalio sedamdeset živih civila, uglavnom žena i djece, pa su to porodice žrtava u posljednji čas spriječile. I, nikom ništa.. Jedina preživjela iz te kuće, Zehra Turjačanin, priča : « Ja sam stradala u noći 27. juna 1992. godine, kada su po mene i ukućane, te bliže komšije, došli četnici i poveli nas u kuću Mehe Aljića. Bilo nas je oko 70. U kuću su nas uvodili kroz balkonska vrata. Ja sam posljednja ušla u kuću, te sam po ulasku vidjela da su vrata i prozori dobro začepljeni, na vrata su stavili ormare i namještaj, tako da se nije moglo nikud izaći. Nakon što su kuću kamenovali, ubacili su tri bombe koje su eksplodirale, a zatim su ubacili zapaljivi prah koji je gušio, nakon čega se pojavio veliki plamen. Za vrijeme tog požara čula sam pisku i jauke i cviljenje, što nikakvim riječima ne mogu opisati. Ja sam zadobila opekotine trećeg stepena. Izgorjela mi je kosa, obje ruke do lakata, lice, ostale su mi samo oči. Ja sam jedina preživjela osoba iz ove kuće u kojoj su mi stradali majka, dvije sestre, dvoje djece moje sestre, moja snaha i njezino dvoje djece.»

U drugoj kući u kojoj su spaljeni civili, kući Sumbule Zebe, uz više od 60 žena i djece, spaljena je i beba stara samo 24 sata. Ni ime nisu stigli da joj daju. Za te je zločine na doživotnu robiju osuđen u Hagu Milan Lukić zvani «Zvijer». I te zločine brane, eto, vlast i policija RS-a, kojoj nije palo na pamet da upadne u srpsko groblje i sruši spomenik ruskim dobrovoljcima. I ne bi joj palo na pamet da tako oskrnavi bilo koje srpsko groblje, zbog ma kakvog razloga. Načelnik višegradske opštine Slaviša Mišković, koji je i u ratu imao zapaženu ulogu, branio je ovaj vandalski postupak tvrdnjom da nema ništa protiv spomen-obilježja, ali da je, eto, termin genocid neprihvatljiv. Uz njega se oglasio i Miroslav Kojić, SDS-ov poslanik u Skupštini RS, koji je ponovio staru priču o tome kako se u Višegradu samo Srbi kažnjavaju za zločine. A ko da se kažnjava? Kinezi? Marsovci? Da nisu možda oni spaljivali žive ljude u Višegradu? Sjećam se dotičnog tipa s upadljivim šiškama, s jednog od mojih rijetkih gostovanja na BN Televiziji. Govoreći o zločinima, on je najprije iznio podatke o broju i procentu procesiuranih Bošnjaka, Hrvata i Srba u Hagu, a zatim je, minut kasnije, izjavio kako se tamo kažnjavaju samo Srbi. Pa, kako samo Srbi, kad ste sad iznijeli koliko je pripadnika sva tri narod kažnjeno, pitao sam ga, pa mu iznio zvanične podatke UN, po kojima su, od ukupnog broja zločina u BiH, 85 posto počinili Srbi, 10 posto Hrvati, a samo 5 posto Bošnjaci. Ne računajući to ko je i kako započeo rat i agresiju. Gledao me je blijedo, i to se dešava svaki put kad nekom takvom braniocu zločina iznesete činjenice. Šute, pa prvom prilikom opet sve to ponove, bez imalo stida.

A bez stida su se oglasili i srpski poslanici u Parlamentu BiH, nakon što nije usvojen prijedlog Zakona o prebivalištu. Ovaj diskriminirajući zakon bi, prema dogovoru Dodika i Lagumdžije, dao pravo srpskoj policiji da ispituje svakog povratnika kad god hoće, da ga traži, pa ako ga ne nađe kod kuće, da podnece prijavu i traži poništavanje njegovog boravišta. To je ona ista policija koja je žene u autobusu na putu za mezarje ispitivala imaju li oružje i da li su među njima i Zelene beretke! To je ista ona policija koja je i uoči popisa stanovništva pokušavala da maltretiranjem povratnika spriječi njihovo prijavljivanje u rodnom kraju. S još manje stida je SDP-ov poslanik Mehmed Bradarić objašnjavao da je prijedlog tog zakona, na inicijativu SDA, išao i na Ustavni sud, pa je njihov zahtjev za zaštitom vitalnog nacionalnog interesa odbijen. Dakle, po Bradariću, prijedlog zakona je sasvim u redu. A on zna dobro, kao i ostali, da Ustavni sud nije razmatrao sadržaj prijedloga zakona, već samo proceduru. Naime, osporeno je usvajanje po hirtnom postupku, jer to znači da se na prijedlog zakona ne mogu davati amandmani. Samo to. A, kako su više puta ukazali Emir Suljagić i koalicija «1.mart», ako se takav zakon usvoji, MUP RS će početi progon povratnika i njihovom brisanje s popisa stanovnika ovog entiteta. Zbog toga su poslanici SDA učinili jedino što su mogli : nisu došli na sjednicu, pa nije bilo kvoruma. Nadajmo se da neće posustati.

Na sve ovo došao je još i skandal iz Čikaga. Konzul BiH Brano Pećanac i savjetnik našeg ambasadora u SAD  Milenko Avaramović prisustvovali su pompeznoj proslavi 9. januara-Dana i krsne slave RS, i dali puni doprinos  atmosferi četništva i veličanja zločina. Oni  su istakli da je njihova domovina RS, a ne zemlja koju predstavljaju i koja ih plaća, nazvali RS «srpskom državom», naglasili da su oni  « ponosni učesnici i borci u stvaranju RS», i da je rat za RS bio « rat za krst časni i slobodu zlatnu» i da je to «proslava srpskog naroda i njegove religije.» Konzul Pećanac je istakao : « Borio sam se i stvarao zajedno sa svojim narodom, srpskom vojskom i srpskom policijom Republiku Srpsku», burno aplaudirajući na svako pominjanje Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Reagovali su žestoko Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i druge organizacije bošnjačke dijaspore, Bakir Izetbegović i Željko Komšić zakazali su vanrednu sjednicu Predsjedništva BiH i zatražili smjenu Brane Pećanca, ali se, dakako, tome usprotivio Nebojša Radmanović. On je rekao i ovo : « Takvu izjavu generalnog konzula u Čikagu, koja je potpuno opravdana, čista i jasna, i ja bih potpisao.»

A odluka o smjeni može se donijeti samo konsenzusom sva tri člana Predsjedništva.

Kako rekoh, velikosrpski nacionalizam se sve bolje drži. Vuku ga političari, potpomažu policija i sudstvo, guraju novinari i poštena srpska inteligencija, veličaju popovi, a ni običan narod ne posustaje. U RS je, i pored ustavnih odredbi o ravnopravnosti naroda, zaposleno samo 2,66 posto Bošnjaka u entitetskoj vladi i 15 entitetskih agencija i direkcija, 5,8 posto u policiji, a u svim opštinskim administracijama samo 4,7 posto. Entitet je pretvoren u pravoslavnu državu u kojoj nema mjesta za one druge. Pošto je popis pokazao da Bošnjaka ipak ima više od onih davno proklamovanih 5 posto, sad će, eto, policija dobiti zadatak da to malo skreše. I to po zakonu. A zakon su pripremili Dodik i Lagumdžija, i bratski ga guraju.

Ako oni budu tu i poslije oktobarskih izbora, nas neće biti

Komentari