Piše: Jusuf Trbić

Puna sala, radosna srca, muzika za dušu, zavičaj u venama. I uspomena za dugo vrijeme ispred nas. Tako je izgledalo veče Bijeljinaca u subotu 28. jula u velikoj sali Gradske pivnice.

Bijeljinsko druženje je održano po peti put, ali nikad nije ovako masovno. Uz više od dvije stotine ljudi u sali, još najmanje stotinu njih nije moglo biti tu, jer mjesta više nije bilo. Iduće godine valja naći mnogo veću dvoranu, jer za ovakva druženja uskoro ni stadion neće biti dovoljno veliki.

Došli su Bijeljinci sa svih strana svijeta. Iz Amerike, Australije, iz skoro svih evropskih država, iz Sarajeva i Tuzle, i trebalo je dosta vremena dok se ispozdravljaju, izgrle, dok upitaju jedni druge za zdravlje i porodice. Sve je ličilo na susret najboljih prijatelja, nakon mnogo godina, a uz sve je krenula i muzika. Organizatori susreta – Salih Osmanović i ansambl “Lira” – iz čijeg starog sastava su tu bili Ćamil Ikanović i Lilo Nukić – uz pomoć prijatelja, imali su pune ruke posla. Iz Sarajeva je, po običaju, za ovu priliku došla kraljica bijeljinske pjesme, neponovljiva Selma Hamidović Burek, da ispuni veseljem srca svih prisutnih. Svirali su Bato Hanušić i Goran Vasiljević, koji je i pjevao, svirao je i mladi Arman Ikanović, a publiku je razgalio i majstor harmonike Maid Murguzović. Pjevali su i Ibro Milkić, Milan Stojčinović, i mlada zvijezda Ado Bogaljević, i radosni zvuci su ispunjavali nebo nad gradom dugo u noć.

Bijeljinci, koji su se rasuli po svijetu, ponijeli su u duši svako po komadić zavičaja, i Bijeljina je išla s njima, gdje god da su bili. A onda, kad se sastanu, naš grad ponovo izroni iz snova onakav kakav je nekad bio, topao i lijep, da zauvijek ostane da živi pod njihovim kapcima očnim. Tako je druženje postao spona koja sve njih veže još snažnije za njihov grad,  zove ih da ponovo dolaze i da slike prošlosti prenesu svojim potomcima, da ni oni ne zaborave ko su i odakle su.

Svi prisutni su i ovoga puta ponijeli  u duši malu pticu radosti i jednu toplu uspomenu, koja će ih grijati kad dođu hladna vremena.

Kud ćete više od toga?