Piše: Jusuf Trbić

Situacija je i dalje nepromijenjena : na svojoj vlastitoj teritoriji, u šumskom entitetu,  Bosna je izvan sebe. To jest, nema je, ne stanuje ovdje, ne zna se kud je otišla i da li će se vratiti. I dok nas sarajevski političari uvjeravaju da to nije ništa, da je sve samo prazna priča, da on neće, gdje bi to on, nije ni on baš tako loš, Laktašenko radi. Kako tvrdi dobro obaviješteni politički analitičar Bodo Veber ( a niko ga iz međunarodne zajednice nije demantovao),  Dodik je, nakon ruske aneksije Krima, namjeravao da proglasi nezavisnost Republike Srpske, ali ga je u tome spriječio Aleksandar Vučić, da ne bi pokvario dobre odnose Srbije sa svijetom. Došli smo, eto, dotle, da Bosnu spašava Šešeljev jurišnik, koji joj je tolike godine radio o glavi. Zamislite šta bi se dogodilo da je Dodik uradio to što je namjeravao! Kako bi reagovali bosanski političari, da li bi proglasili mobilizaciju, krenuli u rat, organizovali otpor, da li bi bili u stanju išta učiniti da se spasi država? I ko bi to učinio? Meni se čini da bi od naših foteljaša bilo malo fajde. A jadna je država čiji opstanak zavisi od dobre volje onih koji su je do juče davili.

Ovih dana je krenula još jedna urnebesna izborna kampanja. Ovoga puta su, kako se čini, u igri mnogo važniji interesi nego do sad, jer onaj ko uzme vlast, imaće, kao i Vučić, nalog od međunarodne zajednice da počne ganjati lopove koji su upropastili državu. Kola će se, po svemu sudeći, slomiti najprije na  onima koji u oktobru padnu s vlasti, a među njima je bogat izbor lopova.  Za Dodika i njegove, to će, kako se čini, biti pitanje života i smrti, jer su oni toliko zaglibili u blato korupcije i kriminala, da ih samo pobjeda na izborima i zadržavanje vlasti može spasiti. Ispunila su se predviđanja da oni zbog toga neće prezati ni od čega, pa ni od proglašenja samostalnosti. Samo ne znam šta bi oni sami nakon toga. Niko to ne bi podržao, čak ni Srbija, Rusiji bi bilo milo, ali teško da bi im poslala vojsku da ih brani, svijet bi ih izolovao, a ni Bošnjaci, sami od sebe, ne bi bili mirni. Vjerujem  da su već svima na vrh glave Dodikove prijetnje referendumom, pa sam ja na prvoj predizbornoj konferenciji za štampu zavapio : “ Dajte, raspišite već jednom taj referendum, da i nama lahne!”

Dodikovci, izgleda, zaboravljaju da je Republika Srpska nastala u Dejtonu, kao dio države BiH, i svaki takav akt secesije označio bi prestanak važenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, pa tako i postojanja entiteta. A ako samo pogledaju geografsku kartu, vidjeće da se ta teritorija ničim ne može ni braniti ni održati. Čini se da je i većina Srba u ovom dijelu BiH svjesna toga, pa se sve manje njih pali na takvu priču. Oni su, kao i svi mi, zauzeti vrtoglavim padom standarda, siromaštvom, nezaposlenošću, slomom ekonomije, opštom bijedom, zaduženošću i gubljenjem svake nade u budućnost. Godinama su se uvlačili Dodiku u prkno, a sad se čude što su u govnima do vrata!

A laktaški Ali-baba i njegova vesela družina sve su nervozniji, pa više ne gledaju kud udaraju. Nakon napada na Bošnjake, ukidanja bosanskog jezika, uredbe u prebivalištu i Zakona o katastru, što su očiti pokušaji rasplamsavanja stare etničke mržnje, uslijedila je najava donošenja novog Ustava RS-a, koji bi ozvaničio ovaj entitet kao državu i uveo predsjednički sistem u pola države. To bi, prakltično, opet bila secesija. Ne vidim da iko reaguje na to. Da li to opet bosanski političari misle da je Baja dobar i da neće tako nešto učiniti? Dodikova namjera možda je uzrokovana (zasad nejasnim) najavama donošenja nekakvog novog plana o unutrašnjem uređenju BiH, kojim bi se ukinuli i entiteti i kantoni, što bi sistem učinilo neuporedivo jeftinijim i funkcionalnijim. Kako kažu, to se radi po zahtjevu Njemačke, o čemu, na svoj način, govori i jedna analiza koja je ponovo aktuelizovana prilikom berlinskog sastanka. Kako kaže Tonino Picula, nekadašnji hrvatski ministar inostranih poslova i sadašnji poslanik u Evropskom parlamentu, Nijemci su izračunali : kad bi Njemačka imala dejtonsko uređenje, kao BiH, imala bi ravno 4.250 raznih ministarstava. A to ni oni ne bi mogli izdržati.

Da, ali koga u našoj mafijaškoj vlasti  interesuju država i građani? Naši lideri i dalje ganjaju vještice, pa Dodikova vlast proglašava izdajnicima sve koji nisu za nju. Meni se čini da oni imaju samo jedan izlaz – da ukinu demokratiju, jer u tom nezgodnom društvenom uređenju lako se desi da ti daš narodu da glasa, a on izabere narodne izdajnike. Zato je sačinjena povelika potjernica, to jest lista izdajnika, i publikovana na službenom sajtu SNSD-a, sasvim u duhu nekadašnjih fašističkih vremena. Uz to je Dodik zaprijetio da njegova Vlada neće dati pare nikome ko se pojavi na BN Televiziji, ko da mu je i Vladu i njene pare njegov lični očinji otac ostavio u naslijeđe. Tako je isto zaprijetio i Bošnjacima da se neće dobro provesti ako ne glasaju za njegove. Bojim se da  ludilo vlasti neće prezati ni od prolivanja krvi, ako zatreba. A tada se ovo balkansko bure baruta može zapaliti, pa to više niko  neće moći kontrolisati.

U Federaciji je sutuacija nešto mirnija, a predizborna utakmica se vodi po starom principu :  ja ga tebi, ti ga meni, pa ko kome više.

Normalnim ljudima ostaje da glasaju, jer drugog izbora nemaju. Da glasaju za one koji navijaju za Bosnu, da glasaju za Koaliciju “Domovina”, jer je to jedina naša šansa. Ovo je prvi put da su se probosanske stranke ujedinile u RS-u, i  tu šansu ne smijemo propustiti. Jer, ako za Skupštinu RS-a izglasamo veći broj poslanika nego do sad, ništa se u ovom entitetu ubuduće neće moći raditi bez nas. A ako izglasamo tri, četiri ili pet poslanika iz RS-a za Parlament BiH, sve se može učiniti legalnim putem, uključujući i izmjene Ustava i preuređenje unutrašnjeg ustrojstva države. Da li to Bosanci i Hercegovci znaju? I da li znaju da će se, bez našeg masovnijeg izlaska na glasanje, agonija naše države i svih nas nastaviti, bez izgleda da se skoro završi?

Čini se da više nemamo kud. Sad sve zavisi od nas.

Komentari