Piše: Lazar Manojlović

Otvoreno pismo Miloradu Dodiku

 

            Američki kauboj u liku diplomate Ričarda Holbruka uspješno je primjenio metod  američkog pisca Artura Boka u Dejtonskom sporazumu i stvorio od lijepe zemlje Bosna i Hercegovine nemoguću državu. Istina, Holbruk je pred smrt izjavio da mu je RS bila najveća greška u karijeri. Pokajao se kauboj, ali za nas kasno. Dajući ime Republika Srpska, koja nema ni glave ni tijela, Holbruk je kaznio sve građane BiH da već osamnaest godina nemaju države. Druga njegova katastrofanla greška je što nije istim sporazumom zauvijek zabranio sve tri stranke, SDS, SDA i HDZ, koje su u crno zavile BiH. Da nije BiH oduzeta riječ republika, danas bi smo i mi bili država.  Taj katastrofalan promašaj predugo koristi Milorad Dodik i, ne samo on. On je samo najgrlatiji, najprimitivniji i najbahatiji. Ima puno vlasti, a nikakve odgovornosti. Može Dodik da vara i laže jedno vrijeme jednu grupu ljudi, ali ne može sve vrijeme da vara i laže sve ljude.

Sve što čini je van pameti. Strogo koristi system Artura Bloka. Trebalo je mnogo vremena biračima da shvate sve štosove i igre Vođe. Na ovim izborima su se prenuli iz sna i rekli Dodiku: ne! Ali, on opet daje obješnjenja: “Želim jasno da poručim das am poruku naroda odlično i čuo i razumio…”, a njegov gensek Rajko Vasić, u svom poznatom stilu rmpalije i siledžije, izjavi das u neobrazovani i polupismeni birači glasali za SDS, a inteligencija za SNSD. Tako veli neobrazovani i polupismeni Rajko. Umjesto da shvati i šefu to utuvi u glavu da birači nisu dali glasove SDS-u zato što je dobar, već zato što je SNSD loš.

Tu svoju rušilačku, primitivnu i bezumnu politiku protiv BiH ti si, Mile, počeo otvoreno da provodiš sa čuvenom blasfemijom o Sarajevu kao Teheranu, koju je izgovorio tvoj radilakni sin. Sa ti i takvim glupostima samo si otkrivao svoj pravi lik Vođe, a nanosio štetu i BiH I njenim dobrim građanima. Niko normalan ne može ni pomisliti, a kamoli izreći gadost, da je BiH “trula država koja ne zaslužuje da postoji”. Istina, ti si samo ublažio bolesnu izjavu svog isto išljenika Dobrice Ćosića, komšije na Dedinju, koji je napisao da je BiH “država nakaza”. To mogu izjaviti samo duhovne nakaze. Niko ni Dodiku ni Ćosiću ni inim nije dao ni mandat ni pravo da ruše i ruže nama i lijepu i dragu otadžbinu, domovinu i zavičaj, jer druge nemamo.

Kaže Dodik I ovo: “Između Sarajeva i Beograda, biram Beograd.”

Sve te i slične nebuloze izjavljuje i izvaljuje Milorad Dodik, Kao predsjednik Republike Srpske i njima davi novinare, a građane zagađuje. Da li Dodik nema posla na mjestu gdje sjedi ili ne zna što mu je činiti? U nizu maloumnih izjava, koje sačinjavaju već neku trotomnu knjigu koja nosi naslov Sve gluposti Milorada Dodika, vjerovatno je najplitkoumnija ona o Srpskoj zauvijek! Mile Dodik, RS, fiktivnu tvorevinu proglašava zauvijek, a BiH ako preživi. Umni ljudi to shvataju kao bezumnu izjavu.

Tek si se sad trgnuo i sjetio da postoji narod, da postoje birači i stotine hiljada gladnih i nezaposlenih koji sve masovnije preturaju po kontejnerima. Dotle se ti voziš avionom, blindiranom limuzinom od pola miliona KM i helikopterom. Imaš li stida  i ljudskog dostojanstva, predsjedniče Srpske zauvijek? Da imaš, znao bi da su samo glad i sirotinja dokazano trajne odrednice. U tvojoj stranci, SNSD, bukvanlo tvojoj, vlada Alibaba i četrdeset razbojnika koji su enormno plaćeni i drže sva ključna mjesta u BiH, a cilj i sadržaj im je ubiti zauvijek moju, i ne samo moju, domovinu, otadžbinu i državu Bosnu i Hercegovinu. To je svakom umnom i čestitiom građaninu BiH suluda ideja. Da li ti znaš šta je tvoj posao na tom mjestu? Kad samo dio tvojih budalaštinja proučim, dođem do zaključka das a tvojim moralom, patriotizmom i mentalnim sklopom nešto nije uredu.

BiH nije tvoja privatna ćaćevina. Ti ne priznaješ BiH, ni međunarodnu zajednicu, ni međunarodni sud pravde, ni Hag, ni genocide u Srebrenici. Ti priznaješ samo sebi odane novinare. Napadaš i vrijeđaš poštene i profesionalne novinare, ružiš ih, istjeruješ sa konferencija, oduzimaš akreditacije, ne priznaješ proteste udruženja novinara. Ti si unikum bahatosti, necivilizovanosti i prostakluka kakav ne postoji u Europi, jer da nije tako, več bi bio u zatvoru ili nekoj drugoj kući. Imaš li ti išta ljudsko u sebi, a pogotovo ljudsko dostojanstvo? Ti vrijeđaš srpski narod, a drugima činiš zlo.

Vrijeme je da odeš, Milorade! Priznaje, nisam originalan. Ovako si ti, svojevremeno, poručio Slobodanu Miloševiću. Slobo te shvati, ali nije prihvatio poruku. I zna se kako je završio. Nemoj čekati da se to i tebi desi! Srbijanci te neće rado dočekati, jer su te i oni pročitali…

Rezervna ti je majčica Rusija i tata Putin, a tamo su ti prijatelji Mira i Marko. Za tebe nema zime, a nama će bez tebe biti ljepše i toplije, nama Srbima sa bosanskom rajom. Idi, Milodare. Mi volimo svoju otadžbinu Bosnu i Hercegovinu.

U Srbiji ili Rusiji, zavisi gdje se skrasiš, možeš osnovati neki svoj circus ili putujuće pozorište ( ovdje si od entiteta napravio pozorište apsurda gdje svega ima osim posla i života). Na ovim izborima si pokazao da ti ipak nešto znaš raditi i to pod šatorima. Znaš da pjevaš, igraš i uz tamburu sviraš. Pravi si turbo boss.

Zbogom Milorade! Nemoj nam pisati. Nećumo plakati.

U tvom vremenu i sa tobom živjeli smo sasvim naopako. Bez tebe možemo, a bez otadžbine Bosne i Hergegovine NE!

 

(tekst je iz knjige Lazara Manojlovića “Knjiga tuge i opomene”)

Komentari