Piše: Jusuf Trbić

Moram priznati da su mi već na vrh glave i Milorad Dodik i njegov gang. Malo – malo, pa pišem o njima, kao da nikakve druge teme nema. Ali, šta ću, kad oni ovdje vladaju bjeloruskom čvrstom rukom, kad kroje i nebo i zemlju i guraju nas u sve veće blato i bijedu. Ovaj entitet oni su pretvorili u diktatorski sistem koji otvoreno krši sva ljudska prava, sve zakone, sopstveni Ustav, Dejtonski sporazum, sva pravila i običaje normalnog svijeta, i nema  obzira ni prema kome. Ovaj entitet oni su pretvorili u zonu aparthejda i diskriminacije, u kriminalni, pljačkaški feud u kojem se, zbog njihove gramzivosti i nesposobnosti, sve ruši i u pepeo pretvara, a oni još jašu dignutih glava, kao da ne vide sav ovaj jad koji su stvorili. Posljednji primjer je slučaj oko fonda za pomoć ljudima unesrećenim u poplavama.

Nema dana da me neko ne pita šta će s tim vaučerom, a ja ne znam šta da mu kažem. Dodikova vlast je prvo pokazala da se godinama nije ni malo brinula za sistem zaštite od poplava i da je zapustila i unazadila i ono što je zatekla. Pri tome je potrošila i razgrabila silne pare, od čijeg se stotog dijela mogao podići solidan nasip oko cijele Semberije. Dakako, ni kolege iz Federacije nisu se bolje pokazale. U Federaciji BiH sistem zaštite od poplava je u potpunom rasulu, i tamo su pare potrošene, a zbog stalnih svađa oko toga ko će biti postavljen na koje mjesto, sve beznadežno stoji. I niko ne zna reći šta će biti ako već ove jeseni poplave opet zakucaju na vrata. U manjem entitetu vlast ništa nije uradila ni u toku, a ni nakon poplava, ali se onda sjetila kako da i oni budu na broju, a da  ovce budu zadovoljne. Izmislili su fond za poplavljene, u koji će unesrećeni narod uplaćivati pomoć samom sebi, odvajanjem od plata, penzija, iz poreza za regisraciju vozila, iz prihoda poslodavaca i čitavog niza nameta. Ali, oni sami ne daju ni marku, što se desilo i u Federaciji, i na nivou BiH. Iz budžeta RS-a, koji iznosi 2 milijarde i 150 miliona maraka, odvaja se samo 22 miliona, nikome od političara ne pada na pamet da okrnje od svojih prihoda, da smanje iće i piće, putovanja, dnevnice, apanaže na nekoliko mjesta ( upravni i nadzorni odbori, razne komisije i slično), ili da prodaju makar dio luksuznog voznog parka. Čak je i izuzetno pristojni i suzdržani japanski ambasador javno iznio svoje čuđenje zbog velikog broja funkcionera koji se vozaju u pratnji policijskih vozila, a u njegovoj zemlji, kako je rako, samo jedan čovjek ima pravo na takvu pratnju. Ko sve to plaća, zapitao se on, i kako možete moliti za pomoć, a trošiti bjesomučno za takve stvari?

Ali, naše guzonje ni mukajet. Rijetki mediji pišu o tome kako Dodik često putuje po svom ataru, i to helikopterom, a kolona luksuznih vozila krene iz Banje Luke ranije, da ga tamo dočeka, da vidi narod kakva sila je laktaški đuvegija. Tako je bilo nedavno u Trebinju, tako je i u Bijeljini, i u Doboju i svuda gdje Baja putuje. Kad se posjeta završi, on opet u helikopter, a ona vozila nazad u Banju Luku. Pa sutra opet isto.

Al da je samo on, ni  po jada. Već se male Baje nakotile ko zečevi, obrstiše sve, apetit im mašala, ništa iza njih ne ostaje.

I to, naravno, nije sve. Dodikov režim neprekidno pokazuje da je diskriminacija model vladanja, a da su Bošnjaci i ostali nepodobni višak koji treba odstraniti. I u tome su sve jasniji. Nedavno je Dodik zaprijetio Bošnjacima : ako ne budu glasali za njega i njegove, ne mogu računati na korektan odnos njegove vlasti prema njima. Drugim riječima, najebali su. Kao da do sad nisu.

I uzalud je tvrditi da je to samo predizborna retorika, da on ne misli baš tako, da valjda neće… Hoće, i to radi. Njegova vlast neće da dozvoli djeci iz škola u Vrbanjcima i Kotor Varoši da uče nacionalnu grupu predmeta, mada im to garantuju i zakon i međuentitetski  sporazum, a od nedavno i konačna sudska presuda suda u Srebrenici. Naime, taj sud je, u drugom stepenu, donio presudu da su zahtjevi roditelja u skladu sa zakonom i da se moraju poštovati, a školi je ostavljen kratak rok od tri dana da to učini. I još naglasili da žalba ne odgađa izvršenje. Ali, direktorica škole je odmah rekla da ne može to uraditi bez saglasnosti Ministarstva prosvete, a ministar Mutabžija odmah se oglasio : takve nastave neće biti, i tačka. A kako on  obrazlaže to negiranje pravosnažne sudske presude?  On je rekao da toga neće biti dok se ne postigne dogovor na nivou BiH. A to je onaj isti Mutabdžija koji je prije godinu dana, na sjednici Konferencije ministara obrazovanja u BiH, glasao protiv prijedloga da se sva pitanja vezana za organizovanje nacionalne grupe predmeta i problema segregacije u školama rješavaju dogovorom na nivou BiH. Gledao sam kako on nadmeno, poput njegovog šefa, govori o tome, bez i najmanjeg  traga nelagode na licu, o stidu da i ne govorim. On kaže da se ista prava moraju obezbijediti i srpskoj djeci u Federaciji, a zna  da je u tom entitetu nastava za grupu nacionalnih predmeta organizovana u svakoj školi u kojoj su to roditelji tražili. Njega nije briga što je svoje ministarstvo pretvorio u ministarstvo samo jednog naroda, pa godinama odbija takve zahtjeve bez ikakvog obrazloženja, niti ga brine taj otvoreni akt segregacije i aparhejda, taj službeni izliv mržnje prema bošnjačkoj djeci i ukidanje njihovih osnovnih ustavnih prava.  Može mu se, sve dok viri iz pozadine glavnog Baje. Pitaćemo ga šta će kad baja uskoro bude proglašen bosanskim Sanaderom, koga će unesrećeni Srbi nabijati na kolac, pa će i on morati da se izvuče iz Bajinog auspuha.

Ali,  roditelji nesretnih đaka ne saginju glavu. Neće uspjeti da nas opet otjeraju, kažu oni. Pa će za svoju djecu ponovo obezbijediti nastavnike iz Federacije, da ne gube godinu.

Inače, i u Vrbanjcima i u Konjević Polju bošnjačka djeca čine više od 50 posto đaka, ali su njihove škole proglašene za područne, 90 posto nastavnika su Srbi, a škole nose imena koja im je vlast dala – Svetog Save i Petra Kočića. Sjećamo se kako je Dodik mudro izjavio da bosanski jezik  ne postoji, a da će sudove koji mu se ne sviđaju jednostavno ukinuti. Da nema Bosne i da je neće biti, da je Sarajevo Teheran, a on sam brana koja čuva Evropu od islamizma, i svašta još. Ja ne sumnjam da se taj isti Dodik ovih dana udvara međunarodnoj zajednici, pa čak i Amerikancima, i nudi im sve, obećava da će biti krajnje poslušan, samo da ga ne diraju, jer njega pad s vlasti može odvesti direktno u zatvor. Ne vidim da više iko naliježe na tu priču. Ali, mi koji smo se vratili i kojima je država Bosna uslov života, nemamo više vremena, mi ne možemo više čekati da sve to prođe samo od sebe i neko se smiluje na nas i našu djecu. Mi moramo konačno ustati i riješiti to, ovako ili onako. Prva šansa su oktobarski izbori. Ako ni tada nje uspijemo, moramo vidjeti šta ćemo.

Jer ovako više ne ide.

Komentari